„Krijumčari čudnih stvorenja” (J. Kidd): Detektivska bajka za odrasle

Nadnaravni elementi? Nadnaravni elementi vezani uz morske dubine? Viktorijanska engleska? Detektivski roman? „Krijumčari čudnih stvorenja” (u prijevodu Mirne Čubranić)  sve je ovo i mnogo više i ne znam kad sam se posljednji put toliko zabavila čitajući. Jess Kidd uspjela je ispripovijedati zanimljivu, napetu i maštovitu priču koju, ako volite gore spomenute stvari kao ja, teško da ćete ispustiti iz ruku do samoga kraja. Još ako volite sirene, na pravom ste mjestu.

Detektivka s najružnijim šeširom u Londonu

Priča prati čvrstu i okretnu Bridget „Bridie” Divine, neku vrstu privatne detektivke koja puši lulu i nosi najružniji šešir u Londonu, ne preza ni pred čim i surađuje sa Scotland Yardom. Iako je opisana gotovo poput kakvog muškarca, ona je ipak ispod svega toga lijepa: divlje crvene kose i velikih zelenih očiju. Moram priznati da mi je u umu iskočila Natasha Lyonne u seriji „Russian Doll”, ali s irskim naglaskom. Ne bih se čudila kad bih naišla na informaciju da je Bridie Divine kovana na njenu sliku i priliku jer kad bi slučajno netko odlučio raditi seriju po „Krijumčarima”, ne vidim boljeg izbora za ulogu Bridie. Ukratko, ona je po stavu i ponašanju Nadia Vulvokov, samo irsko izdanje.

Slučaj nestanka neobične djevojčice

Bridie prihvaća slučaj nestanka djevojčice Christabel s imanja njezina oca koji je malu cijeli njen život držao u tajnosti, čak i od vlastite služinčadi. Ona slučaj prihvaća, iako je već počela raditi na pronalasku tijela žene i djeteta zazidanih u kripti lokalne crkve. Ti se slučajevi kasnije u romanu majstorski isprepliću pa ćemo vidjeti kako kostur djeteta nađenog u kripti, koje ima oštre zube kao štuka, ima veze s nestalom neobičnom djevojčicom Christabel.

Pomoćnik s onoga svijeta

Kao što svaka prava detektivska priča mora imati glavu i rep, slijediti neka pravila, tako to čini i ova. Bridie ima i svoje pomagače. Sluškinju Coru, veliku ženu koju je svojedobno spasila iz cirkusa i duha po imenu Ruby Doyle. Rubyja susreće na groblju dok sjedi na vlastitom grobu. On je boksač čije se tetovaže pomiču po njegovu tijelu u odnosu na raspoloženje. Taj je motiv neminovno inspiriran pričom „Ilustrirani čovjek” Raya Bradburyja u kojoj isto tako tetovaže žive, mijenjaju se i pomiču. Ruby Doyle netko je iz Bridiene prošlosti koga se ona ne može sjetiti, ali osjeća veliku naklonost, pa gotovo i ljubav prema njemu. Navodno Jess Kidd i u ostalim romanima uvodi duhove kao pomagače i legitimne likove, tako da ovaj nije iznimka.

Ugođaj koji priziva „Penny Dreadful”

U potrazi za nestalom djevojčicom susrećemo se s viktorijanskim prljavim Londonom, liječnicima koji pomalo nalikuju na Jacka Trbosijeka, maglom koja se povija oko grada i ljudi i svime onime što od viktorijanskog Londona očekujemo. Pravila žanra poštuju se i atmosfera me pomalo podsjetila na sad već par godina staru seriju „Penny Dreadful” koju sam obožavala. Ako tražite takav ugođaj, svakako je ova knjiga za vas.

Sve se zapravo vrti oko – sirene

Uza sve te elemente cijela priča se zapravo vrti oko sirene, tog mitskog bića koje golica maštu od davnina. U ovoj je pripovijesti ona opisana kao vrlo moćno stvorenje, ali i opasno. Kao što ćemo vidjeti, opasna je izvan svog elementa, izvan vode. Ona pomalo podsjeća na sirenu iz istoimene serije u produkciji HBO-a: može živjeti na kopnu, na suhom ona ima noge koje se pretvaraju u rep snažnog lososa čim dodirne vodu, baš kao i sirene u spomenutoj seriji. Ima oštre zube poput štuke i njen ugriz bolan je za žene, ali smrtonosan za muškarce.

Ne pokušava se prodati ništa osim priče

U ovoj iznimno zabavnoj i napetoj priči kriju se već dobro poznati motivi bogatih, muških predatora koji misle da mogu sve, a svijet im pokazuje da je to istina jer ih štiti ugledno ime, motivi onih „drugačijih” koje se zbog toga iskorištava kao cirkuske izloške bez razumijevanja i empatije, motivi žena koje su primorane na preživljavanje i snagu koja nadilazi onu mušku.

Ništa od toga nije teško uočiti, ali ovaj roman i ne pokušava prodati ništa između redaka. Umjesto toga nudi priču koja će vas držati zainteresiranima do samoga kraja, a uz to ćete dobiti i nekoliko moralnih pouka, baš kao u pravim bajkama s kojima smo odrastali. Ne mora sve govoriti o važnim temama izravno, to je, iskreno, postalo pomalo i naporno. I zato je jedan ovakav čistokrvni detektivski roman s elementima nadnaravnog pravo osvježenje na mojoj listi pročitanog ove godine.