Istaknuto
21.05.2022.

Vrijeme čitanja: 3 minute Nova godina - novi ja. Naravno da ne - koliko god želio da taj statement bude točan. Isto to je mislio i Celeste koji godinama štanca iste albume. Kod mene i dalje siječanj izlazi debelo u godini.

27.03.2022.

Vrijeme čitanja: 7 minute Razbijamo predrasude i upoznajemo drugačije kroz prozor u supkulture. Marija Marković predstavnica je gothic supkulture koja ujedinjuje sve vrste umjetnosti, a u razgovoru s Goranom Terzićem otkriva da stil njeguje i kroz glazbeno stvaralaštvo.

Glazba

„La Fuerza” (Christina Aguilera): Povratak španjolskim korijenima

28.01.2022. Patrik Horvat"La Fuerza" [album cover]
Vrijeme čitanja: 4 minute

Prošlo je preko dvadeset godina od kad je Christina Aguilera izdala „Mi Reflejo”, svoj prvi album na španjolskom. Izdanje je odnijelo pobjedu na nagradama Latin Grammy Awards u kategoriji „Best Female Pop Vocal Album”. Vijest da će Christina objaviti album na španjolskom odavno mi nije novost, ali mi je, za razliku od nekoliko prošlih izdanja, uspjela podići očekivanja. Hoće li povratak španjolskom upaliti ili ne saznat ćemo upoznavanjem prvog od tri EP-a koji će u konačnici tvoriti njen drugi španjolski album. Prvi EP nosi naslov La Fuerza, a zvuči upravo tako, snažno.

Kratki pogled unatrag: „Bionic”

Sve je krenulo nizbrdo izdavanjem albuma „Bionic” 2010. godine, gdje su povlačene neutemeljene usporedbe s Lady Gagom koja je tada bila u usponu, što je nepotrebno stvorilo negativnu atmosferu oko izdanja. Kao što danas već znamo, mediji i baze fanova vole suprotstavljati snažne žene u glazbi. Naravno, bez razloga. Album je ostvario solidan prijem kod publike, ali osrednje ocjene kritike. Bio je kao stvoren za puštanje u prodavaonicama skuplje brze mode (i s time ne mislim da je to loša stvar), a moglo ga se čuti i u svakoj emisiji o modi ili životnom stilu.

Spomenuti „Bionic” je pun detalja, kreativan pop album na kojem je Christina Aguilera već klasično polarizirala između zabavnih, seksi pop hitova i emotivnih balada koje srce paraju. Zanimljiva je i činjenica da je naslovnica albuma „Bionic” u fizičkom izdanju bila izrađena u lentikularnom tisku, tako da ste pomicanjem albuma u jednom trenutku vidjeli Aguileru s pola mehaničkog lica, u drugom cijelog lica.

Kratki pogled unatrag: „Lotus” i „Liberation”

Uslijedio je apsolutno zbunjujuć i razočaravajuć „Lotus” (ili kako se internet šalio “Lettuce”) koji je trebao ukazati na još jedno ponovno rađanje Aguilere kao umjetnice. Ajde, dobili smo barem Your Body, energični EDM hit visokog faktora slušljivosti (i vrištanja uz njene visoke note). Konačno, prije nego krenemo na novi joj EP, Christina Aguilera je sredinom 2018.-e svijet počastila svojim osmim albumom „Liberation”. Nagađate, još jedno ponovno rađanje, ali koncentriranije i elegantnije, kroz pop, R&B i hip hop.

Vjerujem da Christinu većina publike (uz prvijenac) pamti po izvanrednim albumima „Stripped” i „Back To Basics”, koji su pomicali granice prihvatljivog (čitajte: nužnog) u popu i općenito na svjetskoj glazbenoj sceni.

Christina Aguilera jedna je od rijetkih pjevačica tog vremena i kalibra koja nije glasnice uništila zanemarivanjem tehnika pjevanja. Međutim, za moj je ukus previše zastranila u, za njeno zbilja veliko i važno glazbeno nasljeđe, suviše lake glazbene trendove. Sjećate se možda užasne suradnje s Pitbullom? Radije bih da je se ne mogu sjetiti.

Koliko je snažna „La Fuerza”?

Naslov albuma na španjolskom znači snaga, čime EP i odiše. I to bez zadrške, kako smo i navikli kod Aguilere. Njezino pjevanje je još jednom beskompromisno sjajno, bez greške, ali nije lišeno ni ukrasa, polukrikova i dobrog starog (pažljivog) “drapanja” glasnica. Sve u cilju postizanja određenog efekta lirskih poruka. Novi album i njegov prvi dio, „La Fuerza”, bave se temama snage i osnaživanja žena. Ovih jedva 20-ak minuta pjesama smješta se u latino žanr, koji je ugodno kombiniran s guarachom, reggaetonom, rancherom i cumbijom. Kratka je to latino avantura, ni u jednom trenutku zamorna, samo osvježavajuća.

Počinjemo s Ya Llegué (I’m Here), ponešto predvidljivim otvaranjem i naglašavanjem povratka – glazbi, španjolskom, čemu god. Nježan, pulsirajući sintesajzer i latino bubnjevi postavljaju temelj, zajednički nazivnik svim pjesmama. Ništa nije suvišno i sve dobije “svojih 5 minuta”. Produkcija je s Aguilerom još jednom precizna, ne “jede” nju kao vokalisticu. Na mostu visokim notama preneseni stihovi „Tengo la cura entre estas curvas, Pa’ tu locura, que ya no aguantas más” daju nam do znanja da se pripremimo za još jedan kreativan i duhovit Aguilerin projekt. Rimovanje cintura s calentura (u prijevodu struk i temperatura) toliko je blesavo da funkcionira.

Prvi singl Pa Mis Muchachas (For My Girls), zvijezda listopadske Mjesečne doze popa, na kojem gostuju američka pjevačica Becky G, argentinska reperica i pjevačica Nicki Nicole i argentinska pjevačica Nathy Peluso, dao je pošten uvid u izdanje. Gitara i ritam napravljeni u guaracha stilu dižu iz sjedala, a djevojke isprepliću poruke podrške s pozivima na zabavu. Singl je svakako zaslužio bolji plasman na ljestvicama, gdje je prošao donekle neprimijećeno. Možda je do pandemije i godišnjeg doba, ali ovo je trebao biti ljetni broj jedan u rangu Con Altura i Taki Taki.

Povratak španjolskom: prečac prema uspjehu (na temelju prošlosti)?

Kao što sam spomenuo i kako to Christina Aguilera voli raditi, prvi singl će uvijek biti potencijalni hit, pucati na plesne podije i radio stanice te provocirati, a drugi/treći će smiriti i naravno, biti balada ili slično (Beautiful, Hurt, You Lost Me, Just a Fool). Tako je klavirska balada Somos Nada (We Are Nothing) proširila atmosferu albuma, stojeći ravnopravno uz sve joj nalik u Christininoj diskografiji. Visoko emotivno, zericu formulaično, ali živo i uvjerljivo. Spotovi za dosadašnje singlove Pa Mis Muchachas, Somos Nada i Santo čine trilogiju koja se koncentrira na jednu fatalnu romansu. Spotovi su bogati i osjeti se da im se posvetilo vremena.

Što je danas reggaeton hit bez pomoći nekog od zvučnih imena kao što su Maluma, J Balvin, Daddy Yankee ili Ozuna? Čast je pripala potonjem na odličnoj Santo (Holy),  senzualnom spoju latino beata s popom i cumbijom u zarazni hit jednostavnih španjolskih riječi poznatih širim masama. Ozuna se svojim slatkim, meketavim i hrskavim glasom uspješno uklapa u cijelu priču.

Refrenski stih „Santo ¡sálvame!” u Christininom uzviku brzo će zaraziti vaše uši i probuditi želju za zabavom. To je u krajnjoj liniji i najvažnije kod ovakvih pjesama. Nadam se da ću čuti Santo na sljedećem bachata partiju na koji odem. Dodatno punimo ego na Como Yo (Like Me), Aguilera se služi svojim glasom kao oružjem, testirajući nove, gotovo neprepoznatljive boje glasa. Konzistentno, ali ne zadovoljava kao ostatak izdanja.

Prvi okus novog albuma završava nečim sasvim posebnim, Mariachi glazbom. Upravo odabirom tog meksičkog žanra za već sad veliku La Reina (The Queen) postiže se ozbiljnost, toplina, snaga i emocija potrebna ovakvom tekstu i albumu. Pamtljiv kraj, na prvu ponešto usiljenog vokalnog performansa (kasnije shvaćenim i žanru prikladnim), ostavlja nas u želji za izvedbama uživo, plesom i zagrljajima, sparnim ljetnim večerima i provodima s prijateljima.

Xtina forever

Christinina La Fuerza” koncentrirano je izdanje, ujednačeno silinom osjećaja i težnjom za očuvanjem samopouzdanja, plesom i opuštanjem. Kao EP djeluje zrelo, dovršeno i promišljeno, očekivano za umjetnicu kao što je Aguilera. Spremni smo za nastavak! Sudeći po trenutnim trendovima na svjetskoj glazbenoj sceni, ciljanje povratka pjevanju na španjolskom činilo bi se proračunatim da Aguilera to nije radila toliko prije nego su latino i urbano žanrovi preuzeli mainstream. Slušajte otvorenog uma i proveselite se uz ovaj dostojanstven comeback.

(Visited 58 times, 2 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari