Madonna (Barcelona): Kraljica koja ne cijeni svoje naslijeđe

Madonna je, budimo realni, jedna od najutjecajnijih glazbenica svih vremena. Još prije petnaestak godina svi bi se složili s ovom rečenicom, ali kod nemalog broja čitatelja ovog članka će danas ona izazvati revolt. Dio tog sigurno otpada na ageizam gdje se Madonnu silom pokušava otjerati u mirovinu, a njen utjecaj pripisati mlađim kolegicama.

Njene nasljednice su zaista sjajne, ali to ne znači da Madonna treba objesiti mikrofon o klin. Kad joj je stalo do toga, kraljica popa i dalje radi sasvim dobru glazbu i nema razloga da ne nastavi dok god može.

Ipak, za dobar dio revolta koji je navukla na sebe je kriva sama Madonna jer ima vrlo problematičan odnos sa svojim nasljeđem. Umjesto da reizdaje svoje monumentalne albume (njen prvi album „Madonna” je ove godine proslavio četrdesetu, a sjajni „Ray of Light” dvadesetpetu godišnjicu) i tako proširuje bazu fanova na mlađe generacije, ona izbacuje jezive remikseve najvećih hitova kao na primjer Hung Up On Tokischa ili Material Gworrllllllll! i među svim generacijama izaziva jedino osjeća neugode.

Kad se u obzir uzme još i bizarno ponašanje na društvenim mrežama sve skupa izgleda kao nasilno praćenje trendova i podilaženje mlađoj publici umjesto da shvati da je ona Madonna, jedna i jedina kraljica popa i da može i treba biti iznad toga.

Turneja koja se skoro nije dogodila

Sličan se problem umalo dogodio i s proslavom 40 godina karijere. Naime, Madonna je tu veliku brojku htjela proslaviti biografskim filmom koji bi ona režirala i za koji bi napisala scenarij. S obzirom na njeno prethodno iskustvo u filmskoj industriji, svi su se s pravom uplašili debakla i projekt je propao. Instagram anketa u kojoj se biralo između filma i turneje je očekivano prevagnula na stranu turneje i ideja o filmu je srećom pala u zaborav.

Pompozno najavljena „The Celebration Tour” je svjetska turneja tijekom koje će Madonna posjetiti arene diljem Europe i Sjeverne Amerike, a potencijalno i Latinske Amerike. Sama turneja je pomaknuta za šest mjeseci zbog vrlo nesretnih okolnosti.

Naime, Madonna je zbog bakterijske infekcije završila u bolnici u umjetno induciranoj komi i postavljalo se pitanje hoće li uopće preživjeti. Srećom, kraljica je neuništiva, ubrzo se oporavila i oko turneje se promijenio samo raspored pa je umjesto u New Yorku otvorena u Londonu i Europa je došla prva na red.

Tijekom turneje Madonna je posjetila i Španjolsku, točnije arenu Palau Sant Jordi u Barceloni u kojoj je nastupala i za vrijeme ranijih turneja. Interes među Španjolcima se pokazao velik pa je nakon prvog ubrzo najavljen i drugi datum koji je također rasprodan.

Koncert su obilježile velike mjere sigurnosti pa se zbog detaljnih pregleda red za ulazak produljio na dva kilometra. Naravno, kao i na svakoj turneji dosad, na sve je to dodatno došlo i Madonnino kašnjenje od dva sata.

Presjek jedne velike turneje

„The Celebration Tour” je u svojoj ideji presjek Madonnine četrdesetogodišnje karijere i kao koncert izgleda spektakularno kao i bilo koja njena turneja dosad. Produkcijski se radi o fantastičnom audio-vizualnom iskustvu, a i očito je da je Madonna pomicanje turneje iskoristila kako bi poradila na svom tradicionalno najslabijem adutu – pjevanju.

Cijeli show je koncipiran kao priča o Madonninoj karijeri kroz godine i pokušava se dotaknuti svih ključnih točaka tog ogromnog vremenskog perioda. Postoji svijest o tome koji su albumi bili manje uspješni pa tako „Hard Candy” nije predstavljen nijednom pjesmom, a „Madame X” tek jednim video intermezzom.

„The Celebration Tour” nije tipična turneja najvećih hitova pa su tako izostavljeni neki monumentalni trenutci kao Frozen, Sorry i Power of Good-Bye, a mjesto na set listi ipak je pronašla pjesma Mother and Father s albuma „American Life”. Tu ipak treba biti razuman i biti svjestan da Madonna ima ogroman opus i nemoguće je bilo uvrstiti baš svaki hit, koliko god on velik možda bio.

Problematičan pristup hitovima

Problemi ipak nastupaju oko toga na koji način su hitovi predstavljeni. Madonna je poznata po tome da na turneji remiksira pjesme i to je u konceptima ranijih turneja na kojima je predstavlja nove albume zvučalo zaista odlično i smisleno. To ovdje nije slučaj jer su se pod pritiskom ograničenog vremenskog roka i velikog broja pjesama dogodile neke dvojbene odluke.

Papa Don’t Preach je sveden na instrumental, Music je spojen s inferiornim Celebration, a Like a Virgin je postao tek video ekran umiksan s Billie Jean i The Way You Make Me Feel. I dok se još može razumjeti da se Madonna referencira na Michaela Jacksona zbog kombinacije kralj i kraljica popa (iako se u stvarnom životu nisu podnosili), neke druge odluke su stvarno besmislene. Nije jasno čime je Tokischa zaslužila da se iskoristi baš njena verzija pjesme Hung Up, a i otrcani Unholy Sama Smitha nema što tražiti uz veliki hit Like a Prayer.

Što se dogodilo ovakvim pristupom pjesmama? Ponovno je ispalo da Madonna ne cijeni svoj opus i svoje nasljeđe. Publika u Barceloni je zaista htjela zapjevati svaki hit, ali za to nije bilo baš puno prilike jer su pjesme bile previše skraćene, remiksirane ili prepravljene na neki drugi način.

Da se razumijemo, „The Celebration Tour” je i dalje moćno i impresivno iskustvo i izvedbe pjesama Nothing Really Matters, Live to Tell, Erotica, a pogotovo Ray of Light, zaista ispunjavaju sva očekivanja.

S druge strane, teško se oteti dojmu da je ovakva legendarna karijera zaslužila još snažniju počast. Čak i da se Madonna odrekla remikseva i impresivnih koreografija, mogla je stati pred publiku i kao Mišo tražiti da svi u glas otpjevaju njene najveće hitove dok ih ona gleda s ponosom i to bi se sigurno dogodilo. Madonna je problematična, ali ima veliko nasljedstvo koje svi jako poštujemo. Šteta što ona sama toga nije svjesna.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.