The Last of Us: Problematična serija ipak postavlja nove standarde
Očekivanja od serije „The Last of Us” su u startu bila ogromna iz dva razloga: prvi je činjenica da se radi o kultnoj videoigri, a drugi da se posla prikazivanja te igre na nešto drugačijem tipu ekrana uhvatio HBO.
„The Last of Us” je stvarno velika videoigra koja je preveliku inspiraciju „Resident Evilom” nadmašila sjajnom pričom već u prvom dijelu, da bi u drugom napravila zaista sjajan posao: rasturila osnove koje je nametnuo prvi dio i napravila uznemirujući apokaliptični ep o smislu osvete i okrutnosti. S druge strane, HBO već desetljećima radi zaista najbolje serije u svim kategorijama i publiku je zanimalo što mogu napraviti kad je predložak videoigra.
Kako pretvoriti videoigru u seriju?
Videoigre su poprilično sklizak teren za premještanje u format serije i Netflix je već uspio upropastiti dvije: ranije spomenuti „Resident Evil”, a nisu se proslavili ni s „Witcherom”, zbog čega je od istoimenog lika i odustao Henry Cavill.
U pretvaranju igre u seriju potrebno je zadržati poantu originalnog naslova, ali istovremeno ne nakrcati minutažu onim čime videoigre najviše obiluju: gameplayem. Takve serije se vrlo lako mogu pretvoriti u beskonačne sekvence akcijskih scena koje postaju same sebi svrha, a vrlo brzo i negledljive.
O seriji „The Last of Us” je napisan niz tekstova, a većina njih je promašena jer su pisani iz elitističke perspektive u kojoj su videoigre niži oblik zabave samo zato što su u svojoj osnovi igre.
U skladu s time mudri domaći i inozemni kritičari tvrde da epizode „The Last of Us” previše podsjećaju na nivoe igre, kao da druge serije koje su nastale po drugim tipovima predložaka nemaju epizode zaokružene oko neke teme. Isto tako, ovoj seriji se prigovara da ima previše akcijskih scena. To uopće nije točno – takve scene su reducirane na minimum i koristi ih se samo u slučaju kako bi se radnja mogla pomaknuti dalje.
Od „The Leftoversa” do dozlaboga dosadnog
Ono što se „The Last of Us” ipak može prigovoriti je to da serija sama sebi nameće prevelika očekivanja jer stilom i idejama pokušava biti „The Leftovers”, HBO-ovo remek-djelo slične tematike. U tome uspijeva tek ponekad, a rezultat varira od vrhunskog do dozlaboga dosadnog (jednu od takvih epizoda je na svoju nesreću režirala nama poznata Jasmila Žbanić).
Početak je zaista sjajan: nemilosrdan prošireni prikaz kako je nastala i koliko se brzo proširila pandemija, koja je uništila cijeli svijet. U paraleli se postavlja odnos između tinejdžerice Ellie (Bella Ramsey) koja u svom tijelu nosi potencijalno rješenje za iskorjenjivanje grozne bolesti i krijumčara Joela (Pedro Pascal) koji ima zadatak da Ellie preko pola Amerike dovede do znanstvenika koji mogu ispitati njen neočekivani imunitet.
Bella Ramsey je zaista fantastična dok se iz epizode u epizodu transformira iz tipične buntovne tinejdžerice u prerano odraslu ženu koja gleda smrt na dnevnoj bazi. S druge strane, Pedro Pascal je puno benigniji od Joela iz predloška, ali njegova internetska persona je uspješno zasjenila njegovo slabo snalaženje u ovoj ulozi.
Ostatak radnje tematski zaokružuje različite likove na koje Ellie i Joel nailaze putem. Kad je epizoda uspješna, rezultat je podjednako genijalan kao „The Leftovers” – kad nije, serija izaziva osjećaj kao da se predložak pokušao razvući do maksimuma, a rezultat je ispao vrlo tanak. Zadatak koji su si autori serije dali nije bio nimalo lagan – pretvarati cut sceneove igre u cijele epizode, ali u nekim slučajevima je to moglo ispasti puno bolje.
Novi standardi za obrade videoigara
Ipak, „The Last of Us” je važna serija jer HBO pokazuje da se na teritoriju videoigara ipak može i više nego dovoljno. Ideja iza originala može postojati na dva različita načina u dva različita medija: i kao videoigra i kao serija i biti obrađena na potpuno drugačiji način.
S obzirom na to da je serija oborila neke od relevantnih rekorda gledanosti, može se reći da je HBO ovim pristupom napravio i presedan, ali i novi standard. Koliko god sad rezultat bio varijabilan, publika je prepoznala da je smjer dobar i svaki sljedeći pokušaj pretvaranje videoigre u seriju će morati zadržati sličan pristup.
Marvel je svojim vizualnim CGI pretjerivanjem uništio akcijske filmove i serije. HBO je kroz „The Last of Us” iskoristio postojanje vakuuma i bit će zanimljivo gledati na koji način će ostale uspješne videoigre naći svoj put prema TV ekranima.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
