Marčelo & Napeti Quintet u KSET-u ispunili svačije želje
KSET je već započeo s koncertima povodom svog 40. rođendana te je tako sinoć tristotinjak ljudi slavilo KSET-ov rođendan uz Marčela & Napeti Quintet i dvojac Playground Hustle kao njihovom predgrupom. Sve je krenulo kasnije nego najavljeno, ne baš poput HŽ-a nego nešto simbolično, pa se do devet sati skupila poprilična količina ljudi u bivšoj kotlovnici koja je u blaženom nestrpljenju čekala da se napuni i pozornica. U međuvremenu smo špijunirali Marčela iz vlastitog separea.
Playground Hustle – neobično je dobro
Tko god upotrijebi naziv ‘eksperimentalni rap duo’ za Playground Hustle, neće ni malo pogriješiti. ‘Rap duo’ je jasan dio, ono što može izazvati upitnike iznad glava jest ‘eksperimentalni’. S čime to one eksperimentiraju, i kako, te što je to uopće, postane kristalno jasno kada upalite bilo koju njihovu pjesmu i kliknete ‘play’.
Najbolji opis njihove glazbe jest fuzija, mješavina svega da se dobije nešto sasvim novo, a opet ne sasvim strano, i ono najbitnije – nešto genijalno. Ivona Eterović je čarobnica za klavijaturama i/ili gitarom, a Magdalena Slović pokretom i riječima vlada binom. Nedavno su izdale EP “Pikule” i sve pjesme možete poslušati na linku, ako već niste sinoć.
Napetovanje šoua uz starije pjesme
Napeti Quintet je sada već svima dobro poznati sastav koji se uz Marčela pobrine da je i bina puna. Taj jazz orkestar, čiji su članovi Aleksandar Jovanović Šljuka za klavijaturama, Marko Fabri na basu, Max Konchetov na saksofonu, Aleksandar Cvetković Drama na bubnjevima te Filip Krumes na violini brojčano je napunio stage, a KSET ispunio zvukovima i talentom koji, bez pretjerivanja, zaslužuju vlastite koncerte. Osim Napetog Quinteta, za gramofonom je kao i uvijek bio DJ Raid, a druga dva mikrofona su bila u posjedu Nensi i Ministra Lingviste.
Koncert je otvoren pjesmom Pegla s albuma “Napet šou” i već tu je bilo jasno kako će izgledati večer. Pegla je pjesma teške tematike, o problemu o kojem se više šuti nego što se priča. To je pjesma koja nema refren, pjesma koju je najbolje nazvati ‘pričom uz beat’. Pegla je dočekana s ovacijama, a publika je tekst izrecitirala zajedno s Marčelom od samog početka do kraja, ne stajući niti da udahne. Nakon Pegle je išao Muk, manifest kulturnih radnika, i napetovanje šoua je moglo započeti.
Osim očekivanih pjesama s posljednjeg albuma, počastili su nas i onim malo davnijim stvarima. Na repertoar su tako došle i stvari Neko treći, veselijeg ritma Mamica i Otkucaji, nezaobilazne Novi vavilon i Pozerište, a Nensi je valjda jedina osoba koja tako lijepo može otpjevati pjesmu naslova Kita.
Mi smo djeca, Marčelo je sunce
Marčelo je svoju karijeru započeo 1999. godine i velikoj većini ljudi koji su sinoć bili u KSET-u je barem u nekom dijelu života bio heroj. I zato je sreća bila još veća kada su ti ljudi, koji upravo gledaju svoje heroje kako rokaju na pozornici, vidjeli i kako tim herojima ta pozornica i ta publika nije posao koji se radi tek onako i preko neke stvari, nego s istom tom srećom na licu i u očima. Kada komuniciraju s publikom, jedni s drugima, kako se bodre i uživaju u vlastitom koncertu – kao da ste frendovi s cijelim bendom i sada gledate kako se zajebavaju tijekom neke jako dobre probe u nečijoj garaži.
Kako bi zaokružio cijelu priču, cijeli koncert, posljednja pjesma bila je Sunce. Odnosno, bila je posljednja dok se Marčelo nije vratio na bis i izveo nešto što se dugo nije čulo uživo. Marčelo je sinoć izveo pjesmu Jedan, himnu svakog bolnog prekida i duševnog sjeba, pjesmu koju je napisao s 19 i koju sam svrstava u ladicu s nezrelim tekstovima, pjesmu za kojom publika popizdi. I to se dogodilo sinoć.
Koliko je trajao koncert, nemam pojma. Dovoljno dugo da čujemo sve što smo trebali i htjeli, a prekratko da se nakon njega vratimo u normalni život. Još sat vremena je Marčelo potpisivao knjige, CD-e, majice, račune, fotografirao se, što god ste poželjeli. U KSET-u se sinoć rodila sreća. Ako vas zanima kako izgleda čovjek u trenutku kada mu se ispunjavaju snovi, samo ste trebali biti sinoć na koncertu.