Renesansni dvojnici Firence
Mark Abouzei je fotograf, novinar i profesor. On putuje svijetom kako bi kroz fotografiju i riječi dao svoju unikatnu perspektivu na kulture raznih zemalja. Svjetski poznati časopisi poput the New York Timesa, The Washington Posta i National Geographica objavljuju njegov rad. Nedavno je, uz podršku Muzeja Firence održao svoju izložbu Novi, novi svijet. S tom izložbom označio je novi smjer umjetničke fotografije, njen zadatak da “koristeći prošlost definira sadašnjost i inspirira budućnost.”
Kako je renesansa oživjela portretiranje
Razdoblje okrenuto ka znanju, pruučavanju prirode, antičke kulture i ponajviše čovjeku samome, moralo je donijeti preokret u povijesti portretiranja. Općenito je cijelo slikarstvo, kao i sva ostala područja ljudskog djelovanja, u renesansi doživilo preporod, a novo razdoblje je izrodilo neke od najpoznatijih umjetnika – da Vincija, Michelangela, Raphaela… Mnoge su inovacije u slikarstvu. Naime, teži se ka što realističnijem prikazu osobe koju se portretira, pa dolazi do novih tehnika slikanja. Primjerice, u renesansi započinje tradicija portretiranja minijatura, koja je ostala popularna do izuma fotografije. Postaju moderni portreti iz profila, inspirirani antičkim medaljonima, a posebno u Italiji između 1450. i 1500. godine. Klasične skulpture imale su utjecaja na poze koje su renesansni umjetnici koristili, a koje su se zadržale u portretima narednih stoljeća. Slikari su koristili sve kvalitetnije kistove, i počeli se služiti uljanim bojama, umjesto tempera. Tehniku slikanja uljanim bojama razvio je nizozemac Jan van Eyck. Bitan je bio i prijelaz sa slikanja na drvu na slikanje na platnu, jer je platno manje osjetljivo na pucanje, te mu treba manje pripreme prije samog slikanja. Lucas Cranach, Albrecht Dürer, Hans Holbein Mlađi… Sve su to umjetnici koji su vladali renesansnim portretom. Holbein je postigao velik osobni uspjeh, naslikavši englesku kraljevsku obitelj, uključujuči i portret Henrya VIII.
Dvorsko portretiranje u Francuskoj je započelo kada je flamanski umjetnik Jean Clouet oko 1525. godine naslikao portret Franje I, francuskog kralja. Franjo I. je bio mecena mnogim umjetnicima i veliki kolekcionar umjetnina, te je u svojim kasnijim godinama pozvao da Vincia u Francusku, što je i razlog zbog kojeg se najpoznatiji renesansni portret Lise del Giocondo, Leonardova Mona Lisa, danas nalazi u Louvreu. Svi plemići koji su si to mogli priuštiti htjeli su što ljepše portrete sebe. Sandro Botticelli, Piero della Francesca, Domenico Ghirlandaio, Lorenzo di Credi također su neki od poznatih renesansnih umjetnika koji su radili na unapređenju tehnika portretiranja. Leonardo i Pisanello su bili prvi koji su dodali alegoriju u svjetovne slike.
Izložba Marka Abouzeia: Novi, Novi svijet
U svojoj seriji fotografija Novi, novi svijet talijanski fotograf Abouzeid rekonstruirao je najpoznatije renesansne portrete. Zanimljivo je da je birao modele po tome kako njihova osobnost i svakodnevni život odgovara onima njihovih renesansnih dvojnika. Tako je, budući da je i sam istraživač, osobno pozirao kao Vespucci.
Svi modeli su imigranti koji žive u Firenci, a Abouzeid je za modele uzeo baš imigrante zato jer smatra da Firenca živi u svojoj slavnoj prošlosti i zbog toga nikamo ne napreduje. Smatra da bi ta bogata prošlost trebala biti iskorištena za napredak. Također, tvrdi da se prilikom izrade portreta više oslanjao na šminku, kostime te pozadinu nego na moć photoshopa.