Film

Na današnji dan: Rođendan Jeana- Pierrea Jeuneta

Foto:Facebook.com/pages/Jean-Pierre-Jeunet/57331431446
Vrijeme čitanja: 3 minute
Foto:Facebook.com/pages/Jean-Pierre-Jeunet/57331431446
Foto:Facebook.com/pages/Jean-Pierre-Jeunet/57331431446

Redatelj kino hita Amélie, Jean- Pierre Jeunet danas slavi 60. rođendan pripremajući izlazak novoga filma The Young and Prodigious T.S. Spivet. Francuski je redatelj svoje ime postavio na listu redatelja visokog potencijala već svojim prvim filmom, Delicatessen. Film je snimio 1991. u suradnji s redateljem i scenaristom Marcom Caroom. Film karakterizira neobični vizual uparen s još čudnijim likovima, a savršeno uklopljen u mračni scenarij što postaje Jeunetov zaštitni znak u kasnijim ostvarenjima. Kritičari su uspoređivali Jeunetov rad na Delicatessen s onim genijalnoga Terryja Gilliama (Brazil, Monty Python and the Holy Grail, Life of Brian) što vuče korijene iz podatka da su se obojica bavili animacijom te je uspješno adaptirali u film. Bez obzira na usporedbe, Delicatessen odiše originalnošću kojom se diče Jeunetovi filmovi. Obojica su redatelja sudjelovali i u pisanju scenarija s Gillesom Adrienom.

Idući film The City of Lost Children (1995.) zapravo je nesuđeni prvi film dvojice spomenutih redatelja. Film su planirali ukupno 14 godina, a zbog visokih troškova snimanja, u tom trenutku nepoznatih redatelja, Jeunet i Caro su morali odustati od plana zbog čega su počeli snimati Delicatessen, kao financijski prihvatljiviju opciju. To se pokazalo kao dobar potez, jer je film dobio čast otvoriti festival u Canessu, a osvaja i prve nagrade. Nastavljajući u postapokaliptičnom tonu, koji se provlači kroz većinu Jeunetovih filmova, redatelj donosi priču o znanstveniku koji si produžuje život kradući dječje snove. Uz zanimljiv scenarij, gledatelja privlači scenografija puna steampunk elemenata, ogromnih strojeva i mračnih prostora ispunjenih zastrašujućim licima. Jeunet je pokazao kako ima nos za izbor karizmatičnih glumaca kao Rona Perlmana, Daniela Emilforka, Dominiquea Pinona i drugih. Jedini je američki glumac na setu, Ron  Perlman naučio napamet sve rečenice, ne znajući francuski. Za kostimografiju se pobrinuo kreator Jean Paul Gaultier koji je radio na filmovima Fifth Element i Bad Education. Delicatessen i The City of Lost Children su utirači puta Jeunetevog rada, čiji će se elementi jako osjećati u kasnijim filmovima.

Prvi film u kojemu je redateljsku palicu samostalno preuzeo Jeunet je komercijalnije prirode, Alien: Ressurrection (1997.). Među kritičarima se Alien nije previše proslavio, iako neki jesu pohvalili Jeunetov vizualni stil i glumački trud Sigourney Weaver. Možda mu je loša kritika bila i potrebna, jer idući film postaje njegovo najprepoznatije djelo. Romantičnu komediju Amélie snima 2001. dajući posve novo značenje žanru. Za razliku od Aliena, ovaj je film pomeo s nogu i kritičare i publiku. Kombinacijom romantičnog scenarija, naivnih i dobronamjernih likova, korištenjem filma kao slike ili stripa osvojio je gomilu nagrada, pet nominacija za Oscara, ali najvažnije srca publike širom svijeta te potvrdio kako se u Francuskoj snimaju dobri filmovi. Glavnu glumicu Audrey Tautou zadržava i u sljedećem filmu, Un long dimanche de fiançailles (2004.).

Nakon petogodišnje stanke posvećuje se filmu Micmacs koji sam opisuje kao miks između Delicatessen i Amelie, a kao utjecaje na film je naveo Toy Story, Mission Impossible i Snjeguljicu i sedam patuljaka, što zvuči kao tipični Jeunet. Fabula prati mladića Bazila koji s dvojicom prijatelja odlučuje uništiti dvije tvornice oružja, želeći ostvariti svojevrsnu odmazdu nad oružjem koje mu je nanijelo zlo u prošlosti.

Za mjesec dana, točnije 16. listopada u francuska kina stiže (nadajmo se što skorije i u naša) najnoviji film intrigantnoga redatelja, The Young and Prodigious T.S. Spivet. Radi se o avanturističkom filmu o 12-godišnjaku koji odlazi od kuće u Montani do muzeja Smithsonian primiti nagradu. Jean-Pierre Jeunet je svakako jedan od važnijih redatelja današnjice kojeg nije progutala industrijska mašina jednoličnosti i holivudske dosade i koji s ponosom predstavlja francusku i europsku kinematografiju.

Be social

Komentari