novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Nedorečenosti u razradi (“Butterflies”, T. Karaçelik)

Foto: Art-kino Croatia press
Vrijeme čitanja: 3 minute

Da Leptiri nisu došli na veliko platno s titulom „pobjednik Sundancea“, možda bih u filmu više uživala. Uvijek su ta očekivanja dvosjekli mač, a na komedije s pedigreom najčešće se porežem. Na otvorenju Ljetnog Art-kina u Rijeci nije bilo prolivene krvi, da ne pretjerujem, no nije bilo ni salva smijeha ni naročitog užitka gledanja, premda film u suštini ima dobrih momenata.

Tolga Karaçelik, turski redatelj mlađe generacije, svoju gorko-slatku priču smjestio je u disfunkcionalno obiteljsko okruženje gdje se dvojica braće i sestra na neočekivan poziv oca, kojeg trideset godina nisu vidjeli ni čuli, okupljaju kako bi posjetili svoj rodni kraj kojeg su, nakon tragične smrti majke, kao djeca napustili. Život ih je odveo na različite strane: najstariji Cemal (Tolga Tekin) postao je njemački astronaut koji se bori da vlada izdvoji novce te ga konačno pošalje u svemir, srednji Kenan (Bartu Küçükçağlayan) kao neuspješan glumac sinkronizira smiješne videe s mačkama i psima, a najmlađa Suzi (Tuğçe Altuğ) pokušava okončati brak s poduzetnikom opsjednutim sobom i vlastitim poslom. Braća i sestra na zajedničkom povratku u prošlost dobivaju priliku za ponovno zbližavanje, ali i suočavanje s obiteljskom tragedijom koju su dosad u svom sjećanju držali čvrsto zakopanom.

Poznata priča u novom ruhu

Ustaljena formulacija odlaska na obiteljski put, koji je u pravilu usmjeren u neki prirodniji i primitivniji svijet, kako bi se razriješili potisnuti problemi, čest je okvir komičnih drama. Takvi filmovi uvodno nude kratak presjek trenutnih životnih okolnosti protagonista nakon čega slijedi događaj koji prekida svakodnevicu i prisiljava likove na dotad izbjegavan odnos s (udaljenim) bližnjima. Fizičko putovanje pritom postaje i duhovnim procesom samootkrivanja i suočavanja s prošlošću, a povratak u ruralnu sredinu stvara komičnu opreku sa životima koje su otuđeni protagonisti dotad živjeli te pečat određenog prostora tipičnog za podneblje. Tom obrascu posve odgovaraju turski Leptiri, a po jednakoj je šabloni napravljen i Marasovićev Comic Sans pa se ljubitelji te tematike, u nešto izmijenjenom  i turskim prilikama prilagođenom registru (kao što to Comic Sans čini s umetanjem nekih naših motiva), svakako trebaju okušati i u ovom filmu.

 

Naime, ono što filmu daje posebnu svježinu svakako jesu pomalo egzotični turski motivi koji se odražavaju u pozadini spomenutog žanra. Posebnosti nalazimo u vožnji autom kada s likovima slušamo neke stare turske hitove, u svratištima uz cestu gdje nailazimo na kičaste i oronule pjevačice narodne glazbe, a na koncu i u selu gdje pratimo probleme s imamom koji preispituje svoju vjeru u najneugodnijim trenucima i kokoškama koje… iznenadite se sami. U filmu je također kratko, no upečatljivo ocrtana neraskidiva veza Turaka s Njemačkom, u vidu astronauta Cemala kojeg je ondje odgojila teta s njemačkom adresom.

Mutna pozadina

Likovi u filmu zanimljivo su oblikovani i nimalo nalik jedan drugome, no ipak postoje nedorečenosti u njihovoj razradi koje bi gledatelju razjasnile zašto su odrasli kao međusobni stranci kada su očito, svaki na svoj način, bili željni jedni drugih. Mnoge frustracije u filmu počivanju upravo na tom nerazjašnjenom problemu, a sve zajedno često eskalira u vrlo emotivne ili agresivne ispade s kojima ne možemo suosjećati, već se samo zapitati “Od kud sad ovo?”. Potonje se posebno odnosi na ulogu Tuğçe Altuğ čije dramatiziranje, bilo u vidu agresije ili boli uzrokovane obiteljskom tragedijom, u više navrata postaje groteskno i ishitreno. Puno se bolje sa svojim likovima nosi muški dio postave čije su izvedbe uvjerljivije i primjerenije okolnostima koje znamo o njihovim likovima.

Osim toga, radnja filma u drugom dijelu često zapada u monotonu i repetitivnu priču koja, izuzev nekoliko komičnih iznenađenja, ne donosi mnogo toga novog. Stoga je od cjeline film uspjeliji u nekim intimnim detaljima: malim trenucima među braćom, neobičnim turskim trenucima, motivu leptira koji u očevo mjesto dolaze umrijeti i upečatljivim dijaloškim obratima. Iako od okvira žanra u kojem se našao film ne odmiče tako često (koliko bi htio), ti ga momenti ipak čine vrijednim gledanja, naročito u vrijeme laganih ljetnih večeri kakve su pred nama.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari