OBAMA: IN PURSUIT OF A MORE PERFECT UNION – Kotač promjene zavrtjela je rasna politika
Da se razumijemo, ne volim dokumentarce. Previše priče i informacija za koje imam osjećaj da nikoga ne zanimaju. Ili bar mene. Ne umanjujem vrijednost edukativnog sadržaja, ali bih dokumentarac sažeo na trajanje od pola do sat vremena. Sasvim dovoljno da se iznese najvažnije za temu. Sve iznad toga rezultira padom koncentracije i tako propada veći dio uloženog truda u snimanje. Opet, sve je to individualno, ali dopuštam si iznijeti vlastito viđenje. Nije da me ne zanimaju ozbiljne teme, daleko od toga, ali forma drži pažnju. A dokumentarna forma nije moj stil. Previše savršenstva i suzdržanosti za moj ukus. Usporeno i uspavljujuće. Ali svakako mora postojati jer sadrži pregršt korisnih stvari za one koji su voljni pohvatati ih.
Identitet stvoren asimilacijom tekovina dvaju kultura
U želji da promijenim svoje mišljenje, na HBO-u sam pogledao dokumentarnu seriju „Obama: In Pursuit of a More Perfect Union“. Što me privuklo da gledam žanr koji ne preferiram? Središnja ličnost i tematika. Svi znamo koliko su Amerikanci i njihov mindset predmet zabave nas dubokoumnih Europljana. Često čujemo pošalice na račun njihova (ne)znanja opće poznatih stvari. No, i to je jednostavno objasniti. Oni imaju svoju opću kulturu i svijet u kojemu se odlično snalaze, a isto imamo i mi. Drugačija su pravila, ali svatko je najbolji na svom terenu. Da ne duljim, vraćam se na dokumentarac.
Iz naslova je očito da se radi o Baracku Obami. A onda nije teško zaključiti da je u pitanju putovanje kroz njegov život. Čisto da imam lijep uvod, mada to svi već znaju, Obama je bio 44. predsjednik SAD-a. Budući da bivša pjevačica grupe Colonia kaže: „Kada si prvi, svega si vrijedan“, ostaje nam da se potrudimo u nečemu biti prvi. Obama je to uspio pa je poznat kao prvi „crni“ predsjednik. Podrijetlom s Havaja, sin majke Amerikanke i oca Kenijca, imao je priliku skupljati kulturno naslijeđe s obje strane. Budući da su se razveli, dio djetinjstva Obama je proveo s majkom, a dio s ocem, nakon čega ulazi u političke vode. Diplomirao je političke znanosti i pravo koje je predavao na Sveučilištu u Chicagu, bavio se zaštitom građanskih prava… Da ne bi izgledalo kao bilješka o piscu u dnevniku čitanja, sada se stvarno vraćam na seriju.
Politički plan ostvariv uz promišljenost i posebnost
Polazna točka dokumentarca društveni je i ekonomski položaj crnaca u SAD-u. To je vrijeme i dalje snažne diskriminacije crne rase. Brojčano ih je malo na sveučilištima, žive na rubu siromaštva, slabo su plaćeni zbog čega se bave kriminalom. Barack je tu prezentiran kao poznavalac problema, čovjek iz naroda koji je na svojoj koži osjetio bol diskriminacije. Isprva je samozatajan, ali uvjerava da je spreman djelovati. Primijetio sam da ima pomalo zastrašujući pogled koji uz blagi smiješak djeluje kao da ti čita misli. To mi je bilo fascinantno cijelo vrijeme gledanja. Ali opet, previše je pristojan i profinjen pa to pripisujem politički prihvatljivom držanju. Odmalena pokazuje karakteristike demokratskog vođe značajne u izgradnji države blagostanja. No, kao Afroamerikanac, morao se malo više potruditi.
Radnja je jednostavna. Dijelovi govora, intervjui s članovima obitelji, prijateljima, suradnicima i kritičarima. Hvale ga i cijene. Vrstan je govornik, unosi emocije u siguran nastup čime osvaja uho slušatelja. To me podsjetilo na njegovu autobiografsku knjigu „Snovi mojega oca: Priča o rasi i naslijeđu“ koju sam imao priliku kratko preletjeti. Pomalo nalikuje na putopis, iskustvom izazvan temelj promjene. Taj se element ostvaruje i u seriji. Svi ga poznaju kao intelektualca koji neprestano kopa po pitanjima identiteta i aktivistički nastupa. Ubrzo prikuplja simpatije nezadovoljnog dijela društva što je utabalo stazu uspješnoj predsjedničkoj kampanji. Vrijeme napete kampanje iz 2008. godine Obamu je prikazalo kao izdržljivog kritičara američke krize, ali i stratega koji pomno planira svaki korak u opasnom bijelom svijetu.
Nešto je aktivizam samo ako pravi vidljiv pomak
Dokumentarci redatelja Petera Kunhardta ostavljaju prostor percipiranju i stvaranju mišljenja. Prikazuju situaciju onakvom kakva jest, kritički ju analizirajući. Zbog toga je serija bogata raznim osvrtima na Obamu, doživljajima i iskustvima iz suradnje s njim. Nema nametanja idealne slike, premda postoje detalji koji šarmiraju gledatelja pa je teško ne zauzeti stranu. To ipak pripisujem ciljevima za koje se Obama zalagao. Nije zastupao sebične ciljeve pokušavajući poboljšati samo položaj crne rase, već se zalagao i za prava LGBT populacije, za mir i rješavanje ekoloških problema. Opet, postoje teorije prema kojima je znao gdje treba pozvoniti da mu se otvore vrata mogućnosti, budući da se radi o atraktivnim područjima koja donose glasove. Kako god, mnoštvo je dobrih stvari koje je u mandatima ostvario.
Da ponovno ne odlazim u širinu, ovaj trodijelni dokumentarac priča o potezima do stupanja na vlast. Na početku sam spomenuo kako bih skratio trajanje dokumentaraca, no ovaj zasluženo ima tri dijela. Nedostaje nam takvih uradaka. Predsjednik, a ujedno aktivist, tema je koja zaslužuje veću pažnju. Radi se o problematici očuvanja ljudskih prava i kvalitete životnog standarda. Bilo bi dobro da postoji više sličnih priča iz povijesti koje nas uče koliko je sloboda skupa stvar i koliko je teško napraviti i najmanji korak do promjene. Budući da je dokumentarac u pitanju, nisu važni ni efekti, niti umjetničko ostvarenje, gluma, ulaganja i sl. Važno je da priča kronološki donosi dobru ideju, tešku, ali smislenu realizaciju i neizvjestan minirani put u kojemu je svaki korak od životnog značaja. Pojedinac, iako ima svojih mušica, u ovoj je priči dobrovoljna marioneta preko koje se lome želje i hirovi.
Možda i dalje neću voljeti dokumentarce, ali etičke ideje prezentirane kao potraga za savršenijom opcijom, uvijek su dobar odabir. Do savršenijeg, opće korisnog savršenstva može se smjerno i kulturno. Obama nas uči kako.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
