Obitelj Addams: Povijest i evolucija fikcijske obitelji koja dobiva svoj svemir
Američka nas je fikcija odgojila i s ove strane bare. Nema generacije koja ne zna za obitelj Addams, a svaka generacija voli verziju iz svojeg vremena, iz svog djetinjstva. Ni Ziherovci nisu iznimka. Dva sirova akorda na klaviru i dva pucketanja srednjaka i palca svi znaju, pa čak i oni koji nisu upoznati s obiteljskim stablom i povijesti moderne gotičarske obitelji.
Obitelj Addams nastala je još davne 1938., a kroz prošlo i ovo stoljeće širi se kao i naš poznat svemir. Na pragu nove adaptacije Tima Burtona posvećenoj najupečatljivijem liku Wednesday Addams, raščistili smo prašinu i paučinu s gotovo stoljetne sage i opisali evoluciju od satiričnog stripa do novog hita na Netflixu.
Charles Addams – od satire do popularnog folklora
Charles Addams ime je autora ovog modernog gotičkog stripa, a rođen je i odrastao u New Jerseyju u koji je smjestio i svoju pomaknutu fikcijsku familiju. Kao ilustrator-freelancer, svoje je radove prodao prestižnom New Yorkeru prvi put još 1933., nakon Velike ekonomske krize, ali tek krajem desetljeća dobiva pažnju kad objavljuje ironijsko-morbidan ilustrirani pogled na američku svakodnevicu. Student likovne akademije svoje je „nasmijane kvadrate“, kako su već zvali njegove novinske ilustracije, dobrim dijelom oblikovao i po svojoj ljubavi prema začudnom i bizarnom, kao i kolekciji srednjovjekovnih sprava za mučenje. No Addams nikad nije bio problematičan, nego samo ekscentričan. Njegovi su crteži prepoznatljivi ne samo po svom vizualnom potpisu, nego i crnom humoru utkanom u njih. Kao takav postao je jednim od inovatora komedije i satire u Americi.
Godine 1939. u svojem je nizu satiričnih prikaza oblikovao prvi put vitku, visoku i crnokosu ženu nalik Drakulinoj ženi. Bezimena vamp junakinja postala je s vremenom vještica, a zatim matrijarh u zapuštenoj viktorijanskoj kući. Jasno vam je da se ovdje radi o začeću Morticije. No, to će ime dobiti tek 1962. Iako je imala visokog, brkatog i kosmatog partnera, on joj postaje muž tek četiri godine kasnije u formi kakvu danas (pre)poznajemo.
Razvoj likova
Gomez Addams bio je svojevrsna karikatura Thomasa E. Deweyja, njujorškog guvernera republikanca. Već iduće godine dobivaju dvoje ogavne djece: Pugsleyja i Wednesday. Baka, Ujak Fester, Lurch i The Thing dolaze tek u sljedećim godinama izdanja stripa, nešto prije njegove prve ekranizacije u formi sitcoma. Ono što je zanimljivo jest da The Thing kao ruka koja samostalno živi nije nikad bio prikazan sve do serije jer se smatralo da bi takvo što bilo previše šokantno i jezivo.
Obitelj je možda izvana začudna, ali je nevjerojatno lako bilo poistovjetiti se s njima kao obitelji sa zapravo ispravnim i uzoritim vrijednostima. U svojoj se svakodnevici na neobičan način nose s izazovima, ali na primjeren i konstruktivan način u kojem se obiteljska zajednica ponajviše čuva. Addamsovi su tako obitelj koja pazi, poštuje i voli svoje bližnje. Cijela je premisa bila da je normalnost zapravo velika iluzija. Njihova je estetika tako postala nevjerojatno prepoznatljiva američkoj publici da je već u prvim godinama adventa televizije postala i popularna tema parodije.
Prva serija – šokantno kratak vijek
Do knjiške verzije s ilustriranom naslovnicom vizualima iz stripa ranih šezdesetih dolazi David Levi i prepoznaje televizijski potencijal u predlošku. Naravno, isti je tren okrenuo brojčanik svog žičanog telefona da bi dobio autora Addamsa i par je postao tandem koji će promijeniti dio američke popularne kulture. Addams je morao tako proširiti nerazrađene likove, napisati im povijesti i time napraviti obiteljsko stablo. Jezivi izvana, predivna obitelj iznutra. Sitcom je tako izazivao političke strukture svog vremena, društvene podjele, stigme i etikete, pritom prikazujući da je izvanjski svijet zapravo zajednica autsajdera, dok su Addamsovi etički ispravni.
Serijal koji je s prikazivanjem krenuo 1964. temeljio se na gegu i očinskom humoru (dad humor) u velikoj mjeri, ali je bila intelektualno poticajna u suptilnosti problematiziranja društvenih praksi svog vremena. Autoru stripa nisu se nužno sviđale karakterne promjene likova, ali i dalje se početna premisa stripa zadržala u serijalu. Nažalost, on nije previše poživio i otkazan je nakon samo dvije sezone (1964.-1966.), a nije mu išlo nekoliko stvari u prilog. Prije svega, konkurencija se našla u formi praktičnog plagijata. Istovremeno je na ekrane plasirana serija The Munsters o, pazite sad, obitelji benignih čudovišta i čudaka.
Glumačka postava na koju će se godinama kasnije referirati svi filmski zaljubljenici u obitelj Addams činili su Carolyn Jones (Morticia), John Astin (Gomez), Jackie Coogan (Ujak Fester), Ted Cassidy (Lurch), Ken Weatherwax (Pugsley) i Lisa Loring (Wednesday).
Obitelj Addams vs. kopija vs. Batman = otkazivanje
Kao jeftinija verzija Addamsa, Munstersi su bili kolekcija začudnih gotičkih likova iz popularne fikcije. Herman Munster, napravljen kao antipod Lurchu, šašavi je eksperiment profesora Frankensterina. Njegova supruga Lily Munster više je zanosna i vampirska verzija Morticije. Njihov sin Eddie mali je vukodlak, ali zapravo zrcali Pugsleyja, dok je kći Marilyn jedina ‘normalna’ članica obitelji i oblikovana je prema… Marilyn Monroe. No, u scenariju i estetici radilo se o čistoj parafrazi. Ironično, obje su serije otkazane nakon dvije godine u nekoliko tjedana razmaka, a glavni je pak razlog bio – Batman. Jedna od prvih televizijskih ekranizacija ovog stripa, koji je postao leđna moždina američke popularne kulture, odnio je svu pažnju publike, pa i budžete producenata. Navodno je da nijedna nije znala za drugu do premijere Addamsovih.
Prvi put u crtiću: gosti „Scooby Dooa” (1972.) i prva animirana serija (1973.)
Sljedeći put kad će se serija pojaviti na televiziji bit će u animiranom obliku. Ni manje ni više nego kao crtani likovi u još jednoj od dugovječnih serija koju svi znamo – „Scooby Doo”. Prvi je to put da su Addamsovi postali crtić, a likovi su oblikovani očekivano prema svojim stripovskim predlošcima iz 1930-ih i 1940-ih. Glasove su likovima dali glumci iz originalne serije, ali umjesto sada odraslog glumca Kennetha Patricka Weatherwaxa, Pugsleyju je glas dala tada 11-godišnja Jodie Foster. Epizoda je bila hommage seriji u mnogim svojim narativnim i vizualnim elementima.
Vidjevši koliko je uspjeha zaradila epizoda u „Scooby Doou”, kao i da svijest o gotičkoj, ali suvremenoj američkoj obitelji kod publike u ludim sedamdesetima ne jenjava, već iduće 1973. bilo je dovoljno poznavanja i zanimanja za pokretanjem svog crtića. Te iste godine rodila se Tori Spelling (Donna iz Beverly Hillsa), Seth MacFarlane, David Bowie objavio je Aladdina Sanea, a Addams Family podignuti su iz mrtvih i to u jutarnjem terminu, baš za dječicu.
Serija je otišla korak dalje u prikazu dinastije, a kao takva, prva ih je doslovce izvela iz kuće. Addamsovi na svojim pustolovinama po prvi put napuštaju kuću i njihove su slatke nepodopštine time postale šarolikije i privlačnije sada još široj publici. Serija je imala samo jednu sezonu od svega 16 epizoda, što je za nekad slavni studio Hanna-Barbera (koja je napravila „Scooby Doo”, „Wacky Races”, „Obitelj Kremenko”, „Štrumpfove” i „Medvjeda Jogija”) bila jedna od najkraćih ikad.
Propali planovi za prvi film, ali instant klasik iz 1991.
Sedamdesetih se nakon drugog otkazivanja ponovno vraćaju na stranice stripova, ali ovoga puta u boji i pod perom drugih autora koji nisu bili izvorni. Te iste godine filmske je studije golicala ideja da se napravi prvi dugometražni film. Produkcija je započeta, ali sve je propalo.
Godine 1977. serija s originalnim glumcima vratila se u specijalu za Noć vještica i to u boji. Glumci su u međuvremenu pali u zaborav, priča se izmijenila i ova nova adaptacija nije doživjela stari uspjeh. Svijet Addamsovih umirao je za svježim idejama. No, takva se ideja kuhala sve do 1991. kada je Barry Sonnenfeld režirao crnu komediju kao prvu adaptaciju u formu cjelovečernjeg igranog filma. Sonnenfeld je ranije bio poznat kao direktor fotografije braće Coen. „Obitelj Addams” bila je njegov redateljski debi, a zaradio mu je 191 milijun američkih dolara. Taj će ga uspjeh potaknuti na nastavak, kao i na trilogiju „Ljudi u crnom” i „Divlji zapad”. Čemu je prva filmska adaptacija dugovala kolosalan uspjeh?
Nadogradnje u filmskoj adaptaciji
Prije svega radilo se o vjernosti serijalu iz šezdesetih u karakterizaciji likova, ali s promjenama koje će od franšize načiniti referentnu točku. Prije svega, Anjelica Houston odnijela je sve lovorike kao Morticia i postala je model ne samo za kasnije verzije majke, nego i mnoge druge filmske likove devedesetih smještene u svijet nadnaravnih pojava. Na tom je filmu zasjala i mlada Christina Ricci u ulozi Wednesday, koju također danas poistovjećujemo s ovom holivudskom glumicom poznatom po svom prikladno kolosalnom čelu – stvorenom za Wednesday. Christina Ricci naprosto je pokidala, da ne kažemo ubila ulogu Wednesday svojom mrzovoljnošću i odbijanjem smijanja.
Iako se radi o obiteljskom filmu, protkan je seksualnim aluzijama, kao i provokativnim i zazornim postupcima gdje je doista graničio s hororom, ali uvijek je plesao na strani općeprihvatljivog. The Thing je tako prvi put izašao iz svoje kutije i postao samostalno inteligentno biće. Roditelji su dobili i treće dijete, malog brkatog Puberta, kako se trideset godina ranije trebao zvati Pugsley, ali za čednije šezdesete aluzija na stidne dlake bila je – neprimjerena. Film je privukao nove generacije publike, polučio je novi uspjeh, pa Hanna-Barbera ponovno uzima animiranu seriju pod svoje krilo i nastavlja tamo gdje su stali sedamdesetih. Druga instalacija animirane serije potpuno je potpomognuta uspjehom filma, a u novoj iteraciji bili su još benigniji i razvodnjeniji kako bi bili primjereni mladoj milenijalskoj publici.
Piši propalo: pokušaj nastavaka (devedesete)
Nogometne 1998. uspjeh iz ranih devedesetih motivirao je na zaradu redatelja Davea Paynea na novu filmsku adaptaciju koja je trebala istovremeno služiti kao pilot za novu instalaciju serije. Gomeza je igrao legendarni Tim Curry (najpoznatiji iz „Rocky Horror Picture Show” i kao originalni klaun Pennywise), Morticiju Daryl Hannah („Blade Runner”, „Kill Bill”). No, film je bio teška propast i ideje o daljnjem razvitku, srećom, brzo su napuštene. Kanađani su vidjeli svoj potencijal, pa napravili novi sitcom imena „The New Addams Family” oblikovan prema svim prethodnim ekranizacijama priče. Jasno je kakve su bile recepcija i kvaliteta kad je serija otkazana nakon jedne sezone, ali nekako su producenti ipak uspjeli u to natrpati vrtoglavih 65 epizoda.
Stvarnoj obitelji Addams, onoj preostaloj iza pokojnog ilustratora i crtača stripova, bilo je logično napraviti zakladu u ime prvog u liniji Addamsovih. Upravo su oni na krajem 2000-ih pokrenuli priču o mjuziklu napisanom prema stripovima. Mjuzikl je zaživio na Broadwayu 2010., a velika je promjena bila to što su djeca Addams ovdje igrala zrelije uloge. Kritika ga je sasjekla, ali ne i publika koja je bila očarana prije svega ulogom slavne glumice Brooke Shields kao majke Morticije. Možda nije bio uspjeh kod kritike, ali 775 izvedbi ipak svjedoči velikoj odanosti publike ovoj neobičnoj obiteljskoj priči.
Piši propalo: Adaptacija Tima Burtona u stop animaciji
Kralj postmodernog holivudskog filma gotičke estetike radio je s Universalovim studijem Illumination Entertainment koji je bio prethodno kupio prava na originalne skice i crteže stripa iz New Yorkera. Animirani film trebao je naslijediti „Mrtvu nevjestu” iz 2005. godine u tehnici koju najviše volimo kod Burtona, a to je animacija lutaka iliti stop animacija (stop-motion). Kao cjelovečernji animirani film, trebao je napraviti odmak od serije iz šezdesetih, kao i filmova devedesetih, a poći putem 3D filma, što je 2010-ih bio vrlo drag format. Naravno, nakon uspjeha „Coraline”, kao i remasteriranja i redizajniranja u 3D kultnog klasika „Predbožićna noćna mora” (koji je producirao), Burton je smatrao da gotička priča o šašavoj, ali bliskoj obitelji zahtijeva sličan tretman. (Usput budi rečeno, dva spomenuta filma NIJE režirao Tim Burton, nego Henry Selick.) Burtonova adaptacija stripa trebala je vjerno pratiti ne samo radnju nego i Addamsov crtež, pa time biti doista vjerna inkarnacija na platnu.
Iz doista nepoznatih i neotkrivenih razloga film nikad nije snimljen, a ušao je u arhiv jednog od onih propalih, a grandioznih projekata Tima Burtona poput nastavka „Bubimira”, njegove megalomanske adaptacije „Supermana”, mjuzikl „Batman”, treći nastavak „Pee Weeja”, nastavka „Predbožićne noćne more”, filma „Planet majmuna”, kao i „Čarobnjaka iz Oza”. Zajednički nazivnik svima njima? Egomanija i manjak produkcijske objektivnosti.
Pretpandemijske 2019. godine dobivamo prvu dugometražnu animiranu adaptaciju i kino hit koji opet kritika nikako nije mogla probaviti, za razliku od publike koja mu je donijela zaradu od 203 milijuna dolara. Glasove su, dakako, posudili junaci novog doba: Chris Isaac kao Gomez, Charlize Theron kao Morticia, a tu su i glasovi legendarne Catherine O’Hare, Bette Midler i Snoop Dogga.
Netflixova i Burtonova „Wednesday”
Netflix već dvije godine pokušava spasiti svoju glavu u utrci servisa za streaming videosadržaja, pa mu tako za vratom dahću Paramount, Disney i Amazon, a čini se da je jedno od provjerenih i iskušanih oružja borbe – vlastita produkcija. U novom pothvatu udružili su se s voljenim rudlavim čudakom Timom Burtonom. Osim što je već namjeravao adaptirati Addamsove, Burtonovo ime jest za postmoderne reinterpretacije gotičkih, horor i triler priča u jedan pristupačan i abnormalno estetski privlačan format.
Umjesto prežvakavanja starih priča, fokus je stavljen na Wednesday, kći nazvanu prema viktorijanskoj bajci, koja je u Netflixovoj seriji glavna junakinja vidovnjačkih sposobnosti. Morbidna tinejdžerica, koju igra 19-godišnja Jenna Ortega, riješit će obiteljsku tajnu staru 20 godina, ali i pomoći u rješavanju ubojitih slučajeva u svom gradu.
Ortega je mlada glumica poznata iz dramske komedije „Jane The Virgin”, kao Dawn iz filma „Saving Flora” (2018.), a u hit-seriji „You” na istoj je platformi igrala Ellie Alves. U seriji od sada već proskribiranih deset nastavaka Morticiju Addams igra Catherine Zeta-Jones, oca Gomeza Addamsa slavni portorikanski filmski negativac Luis Guzman kojeg znamo iz „Narcosa”, Pugsley postaje mladi Isaac Ordonez, Thinga iliti sada Fingersa utjelovljuje (uvjetno rečeno) Victor Dorobantu, a neizostavnog Lurcha George Bucea.
Glazbu potpisuje Danny Elfman, skladatelj kojeg je proslavio upravo Tim Burton, a najpoznatiji po glazbi za „Batmana”, „Predbožićnu noćnu moru”, „Mrtvu nevjestu”, „Milk”, „Chicago”, „Bubimira“, „The Simpsons“ i „Očajne kućanice”.
Modernizacija već poznatog
Ono što možemo reći u kontekstu nove ekranizacije priče o obitelji Addams jest da slijedi suvremeni trend istraživanja pojedinih priča likova. Dakle, radi se o spinoffu, a svojom vjerojatno feminističkom izraženom crtom, proširit će genealogiju u suvremenom duhu. Kako se radi o Burtonu, šanse za dobrim reakcijama publike su velike, kao što je to bio slučaj sa spinoffima „Breaking Bada”, „Narcosa”, The Simpsonsa”, „Daredevila” ili „Game of Thrones”.
Ono što znamo jest da ćemo ziher gledati Wednesday srijedom na Netflixu!
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.