„Wednesday”: Je li nova priča o obitelji Addams pogodak ili promašaj?

Omiljena obitelj Addams još jednom se vraća na TV ekrane, ovaj put brojčano manja i s Wednesday u centru zbivanja. Nakon što je iz svijeta stripa došla na male ekrane i filmska platna, te čak zakoračila i u svijet kazališta u obliku mjuzikla, slavna obitelj vraća se u obliku Netflixove igrane serije.

I nakon što je streaming div izmuzao sve što je mogao od svoje španjolske krave („La Casa de Papel”) i nakon što je gotovo izmuzao svoj natprirodan izvor novca („Stranger Things”, koji uskoro dobiva posljednju sezonu), Netflix dobiva novo intelektualno vlasništvo koje odmah postaje hit. I to takav hit da ga je već u prvom tjednu pogledalo više ljudi, nego drugu spomenutu tinejdžersku horor seriju te se ubrzo smjestio na udobno treće mjesto (iza „Stranger Things” i „Dahmera”).

Serija od osam epizoda u trajanju od gotovo osam sati daje nam uvid u dogodovštine Wednesday Addams koja, nakon što ju protjeraju iz škole za „normalne”, dolazi u Akademiju Nevermore, svojevrsni Hogwarts za zla i dobroćudna bića svih vrsta i oblika. Ondje Wednesday počinje otkrivati tajnu iza natprirodnog bića koje brutalno ubija obližnje stanovnike i koje je na neki način povezano s mračnom tajnom ove slavne obitelji.

Serija s potpisom Tima Burtona

Zanimljiv je to spoj natprirodnog horora, sherlockovske misterije i teen-drame za koje su zaslužni dvojac Alfred Gough i Miles Millar koji jako dobro poznaju tinejdžerske drame s dozom natprirodnog („Smalville”, „Spider-Man 2”) te legendarni i neponovljivi redatelj Tim Burton, jedan od najosebujnijih likova koje Hollywood može ponuditi, a vjerujte nam, Hollywood može ponuditi jako osebujne likove.

Poznat po svojoj ljubavi prema makabrističkom, suradnjama sa skladateljem Dannyjem Elfmanom, jednim te istim glumcima (Christina Ricci, Johnny Depp, Helena Bonham Carter) te zanimljivim i ekscentričnim likovima, Burton je kao stvoren za adaptaciju priča iz bogatog i interesantnog života obitelji Addams. Toliko mu to dobro pristaje da se čovjek mora zapitati – gdje si bio ranije, Burtone? No, bilo kako bilo, slavni je redatelj izvršni producent i redatelj polovice epizoda ove serije te je još jednom ostavio svoj neizbrisivi pečat, a i pomogao mu na stvaranju prepoznatljivosti. Jer jedno je kada kažete „Netflix radi teen dramu s dvojcem koji stoji iza ‘Smalvillea’”, a drugo kad možete reći „Režirao Tim Burton”. Ovo je Burtonov prvi uplov u televizijske vode, a nadamo se da neće ostati zadnji.

No, kakva je serija i zašto već sada čeznem za Burtonovim povratkom?

Ortegina nadmoć protiv slabosti scenarija

„Wednesday” je prije svega serija Jenne Ortege, mlade latinoameričke glumice koju mnogi već sada nazivaju scream queen iliti kraljicom horora, a koja je samo u ovoj godini glumila u dva i više nego dobra horora (povratku horor-franšize „Vrisak” naslovljenom jednostavno „Vrisak”) i „X”, jednom od najhvaljenijih horora ove godine iza koje stoji nezavisna kuća A24 te, naravno, u ovoj horor-seriji.

Ortega je udahnula novu energiju, odnosno, nedostatak iste liku Wednesday Addams te je pokazala svu širinu svog glumačkog talenta, pogotovo u glumačkim nadmetanjima s puno iskusnijim kolegama poput Christine Ricci i Riki Lindhome („Nož u leđa”, „Brooklyn 99”), ali i mlađim kolegama koji joj nisu ni do koljena. Nevjerojatna je njezina sposobnost bezizraznog humora, posebnog oblika humora u kojem glumac ne koristi gotovo nijedan mišić na licu, a uspijeva nasmijati gledatelja.

Wednesday je prema svemu neobična. Od tog da je lišena osjećaja pa do njenog uvrnutog smisla za humor, neobičnih hobija kao što su sviranje violončela i izvođenja obdukcija, do površnih odnosa koje ima čak i s roditeljima, neobične odjeće koja više pristaje profesionalnoj narikači na pogrebima, negoli 16-godišnjoj djevojci u naponu snage… Lik je to koji zahtijeva potpunu psihičku i fizičku transformaciju, uživljenost i velike glumačke vještine, a sve to Ortega izvodi kao da joj je ovo samo još jedna uloga u bogatoj filmografiji.

No, njen lik zna biti pomalo jednoličan, a njene replike ponekad previše čudne, toliko da se ne uklapaju u ostatak serije ili da nemaju veze s uspostavljenim pravilima po kojima serija funkcionira. Tako će, primjerice, Wednesday u jednoj sceni izraziti nemalo gađenje vidjevši kako se njeni roditelji ljube, a u drugoj reći kako obožava uhoditi, pogotovo svoje roditelje. Onda će, pak, reći kako njen otac Gomez ili bilo tko drugi iz obitelji nikad ne bi počinio ubojstvo, a u drugoj sceni ponosno reći kako dolazi iz obitelji koja je poznata po svojoj okrutnosti i koja je streličarstvo vježbala isključivo na živim metama. U konačnici i sama Wednesday završi u Akademiji Nevermore zbog višestrukog pokušaja ubojstva. Sve su to sitnice koje kvare opći dojam ove izvanredne serije.

Svijet se (ne) vrti oko Wednesday

Ostatak postave čine glumci koji tumače školske kolege naslovne antijunakinje, od kojih vrijedi istaknuti sjajnu Emmu Myers kao vrckavu djevojku pozitivnom energijom zaraženu djevojku iz obitelji vukodlaka, a koja je svojim karakterom sušta suprotnost mračnoj Wednesday. Hunter Doohan tumači lokalnog tinejdžera upletenog u ljubavni trokut s Wednesday (nije ovo bezrazložno kvalificirano kao teen drama). Od drugih se mogu izdvojiti još Gwendoline Christie u ulozi ravnateljice Weems koja svojim autoritativnim ponašanjem nastoji obuzdati buntovnu Wednesday i naposljetku, lik Christine Ricci, učiteljica botanike Thornhill koja je jedina na strani Wednesday i u koju se ona pouzdaje. Divna je to posveta činjenici da je upravo Ricci glumila Wednesday u dva filma.

Ipak, koliko god likovi bili dobro razrađeni i zanimljivi, ne može se ne primijetiti da su svi centrirani oko protagonistice – kao da njezina tama nadilazi svaki tračak svjetla koji donose pozitivni likovi. Jedini koji mogu malo nadmašiti sjajnu Orteginu glumu njena su obitelj, čije članove već znamo pa su nam time bliži i više marimo za njih od nekog nasumičnog tinejdžera kojeg smo upoznali u određenoj epizodi. Na tome možemo zahvaliti povjeravanju uloga bračnog para Addams Luisu Guzmanu i Catherine Zeta-Jones, a ulogu strica Festera sjajnom komičaru Fredu Armisenu. Iako Ortegina Wednesday odlično funkcionira s drugim, pozitivnijim likovima, tek se u srazu s vlastitom obitelji vidi da u njemom svijetu ima i drugih likova te da se ne vrti samo oko nje.

Neistražena prošlost čudnovate obitelji

Serija secira teme poput straha od drukčijeg i netipičnog, propitkuje što je to normalno, a što nije, nudi drukčiji pogled na moderni svijet iz perspektive jedne neobične, no ipak dobre i genijalne protagonistice, suprotstavlja dobro i zlo na neočekivane načine, pomoću lika Wednesday staje u obranu potlačenih i onih koje je društvo odbacilo te se pomoću njenog latinoameričkog podrijetla bavi nepresušnom temom američkog kolonijalizma. I dok je to što se patrijarh obitelji Addams zove Gomez dosadašnjim tvorcima serija i filmova o njemu bila tek usputna bilješka, ova serija uranja u taj neistraženi dio čudnovate obitelji i pomoću svoje heroine baca drugo svjetlo na prve doseljenike u Ameriku.

Iako se to može činiti kao još jedan oblik prodiranja politike u filmsku butigu, „Wednesday” to radi suptilno (koliko već naš glavni lik može biti suptilan) i nenametljivo te se ne čini kao nešto što ne pripada seriji. Uz to, upravo će doba američkog osvajanja kontinenta i dolazak engleskih puritanaca biti presudan za rješavanje misterije kojom se naslovna detektivka bavi.

Goth nije mrtav sve dok je obitelji Addams

Da ne bi pomislili da je ova horor teen drama uz to i povijesna lekcija, tu je vrijeme radnje serije, koje je smješteno u ovu godinu, te nekoliko zanimljivih referenci na popularnu kulturu današnjice, ali i jučerašnjice. Tako će Wednesday u već sada slavnoj sceni plesa na balu Rave’N zaplesati na zaboravljeni hit Goo Goo Muck benda The Cramps, a koji je ostao zapamćen po svojoj mješavini punka i rockabillyja u psychobilly, što se potpuno uklapa u ton serije.

Spominju se društvene mreže za koje Wednesday govori da porobljuju ljude, „nesvjesna” koliki je veliki hit postala na njima, pogotovo već spomenuti ples koji je Ortega sama koreografirala.

Uz to, hit Due Lipe Physical našao je svoje mjesto i na balu Rave’N, kao i legendarna pjesma benda The Rolling Stones Paint It Black, koja je dobila svoju obradu na violončelu. Sve su to načini na koje se serija želi približiti i starijoj i mlađoj publici, potvrđujući tezu o besmrtnosti obitelji Addams koja je već dugi niz godina prisutna u pop kulturi, odbijajući umrijeti.

I sam lik Wednesday kao da personificira mnoge mlade današnjice koje svijet ne prihvaća, odbacuje, ruga im se i prezire ih te koji svoju sreću pronalaze u drugim stvarima, a ne u tome što su radili naši stari. Duh goth i emo supkulture živi i danas kroz svoje razne oblike, a svoje počasno mjesto među njima sigurno će naći i ova serija.

Kako izbjeći zamku upadanja u teen vode

No, je li time obitelj Addams bačena u sjenu i je li se „Wednesday” pretvorila u tek jednu od tinejdžerskih sapunica ala „Riverdale” ili „Jezive pustolovine Sabrine”? Skromno mišljenje pisca ovih redaka jest da je upravo zbog vizije Burtona i vještih scenarista ovo prije svega odlična posveta čudnovatoj obitelji negoli još jedan primjer toga da se poznati likovi samo upakiraju pod naziv „teen drama” i tako prodaju publici koja to ne želi vidjeti.

Čak i u trenutcima kad se „Wednesday” približava tinejdžerskom proizvodu, upravo ga osobnost glavne junakinje izvlači iz tog. Wednesday koristi svaku priliku da istraži napade zloglasnog čudovišta i otkrije misteriju svoje obitelji te njen lik jednostavno nema vremena ni volje zamarati se tricama kao što su tko je zaljubljen u nju, tko joj se sviđa, što o njoj misli zgodni gorgon ili kako će izgledati. Netflix je zloglasan po svom nastojanju da svaka junakinja mora imati 2-3 ljubavna trokuta, nekoliko veza i slično, no ovdje je odlučio dati kreativnu slobodu scenaristima i tako sačuvao dostojanstvo i ponos obitelji Addams.

Kritičari bi se mogli zapitati – što će nam još jedna adaptacija avantura obitelji Addams? No, bili bi u krivu jer je ovo prije svega spin-off, nešto što dosad nismo vidjeli, odnosno, priča koja reflektore usmjerava na lika koji to po svojim osobinama već odavno zaslužuje. Pogotovo je to dobro izvedeno u rukama Tima Burtona koji se naposljetku ipak dočepao prilike da režira priču o obitelji koja kao da je ispala iz njegovog kreativnog i genijalnog uma.

Ono što mu nije uspjelo 90-ih, ovdje se pokazalo kao pogodak u sridu, toliko da su to prepoznali i Društvo stranih izvjestitelja iz Hollywooda koji su odlučili nominirati seriju u kategoriji najbolje humoristične serije i Ortegu u kategoriji najbolje glumice u takvoj seriji. Posve je to zasluženo i toplo se nadam da će Wednesday osim Poevog kupa osvojiti i ovo natjecanje.

Drži se, Netflix, stiže Wednesday!

Specijalni efekti koje serija koristi variraju od izvanredno dobrog u vidu lika Thing, odrezane ljudske ruke sa sposobnošću komuniciranja znakovnim jezikom, do loših u vidu čudovišta koje svi love i koje sve lovi. No, moguće je da se radi o svjesnom kreativnom izboru kako serija ne bi dobila veći predikat i kako ne bi išla u smjeru svog brutalnijeg rođaka, „Stranger Things”. Ipak, tehnički je serija i dalje na vrlo visokoj razini – glazba Dannyja Elfmana i Chrisa Bacona je sjajna jer povećava strahove i produbljuje šale.

Serija se može pohvaliti i dobrim montažerima, kao i pametno ubačenim posvetama i referencama u vidu scenografije. Glumački je tu Ortega najjača karika, slijede ju vrlo dobri Catherine Zeta-Jones i Luis Guzman, a za petama su im ostatak glumačke postave koja je, iako većinom sastavljena od mladih i nepoznatih glumaca, i više nego solidna.

U željnom iščekivanju druge sezone, možemo samo još reći da je serija s razlogom novi Netflixov hit i još jedan čamac za spašavanje koji će ih držati na površini još nekoliko godina, dostojan originalnih filmova i serija iz bogatog svemira čudnovate obitelji Addams te vrhunsko glumačko ostvarenje Jenne Ortege koje svakako vrijedi pogledati.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.