Overflow (Elephant bar): Tri puta po pola sata punk-rock doze u jednoj večeri
Overflow se vratio! I to kako… Ekipa iz Koprivnice i Varaždina odlučila je veliki povratak na scenu izvesti na pomalo guinnessovski modus operandi. Tri koncerta u tri grada – Koprivnici, Varaždinu i Zagrebu – u jednoj večeri.
Drugi u nizu održao se jučer u varaždinskom Elephant Baru s gotovo točnim početkom u 21 sat. Atmosfera je već dvadesetak minuta prije bila uzavrela, kafić pun, a ljudi nestrpljivi. Okupile su se generacije kojima je Overflow bio, a još uvijek i je ljubav, bilo da je datirana iz tinejdžerskih dana koji su već odavno iza njih. Godine 2020. Overflow će proslaviti tridesetu obljetnicu od osnivanja, a kako su tri pjesme s nadolazećeg albuma već predstavljene, čini se da će to biti nova mladost za bend koji doduše ima samo jednog originalnog člana u svojim redovima.
“Stara” i nova energija
Time nimalo ne umanjujem taj mali generacijski raskorak koji je postignut jer svježa krv je uvijek dobro došla za neke nove pothvate pa su na jučerašnjim koncertima predstavljena novi-stari članovi. Uz sada već standardnu postavu i osovinu Žike kao frontmena, Zokija na basu i Krta na bubnjevima, bendu se pridružio Vedran Dautanec Dauc na solo gitari i stari znanac Konrad Mulvaj na drugoj (ritam) gitari.
Dauc je imao vatreno krštenje, fantastični intro poslužio je kao kulisa za polusatno ‘razbijanje’ novim pjesmama, Zoki, Krt i Konrad su se pridružili u podršci te nakon nekoliko minuta prizvali Žiku na malu scenu Elephanta.
Trilogija pjesama i videospotova – From My Lips, Word i Dim – tvori jednu priču o ljubavi, ljubavi prema glazbi, punku, rocku, gradu, životu, žalovanju, starosti i današnjem poimanju (važnosti) te iste glazbe kroz streaming servise preko kojih se evociraju sjećanja i osjećaji prema onome što se dobiva kroz energiju onih koji ju rade. Ta životna energija ogleda se u voljenju onoga što radiš pred svojom publikom, a Overflow zaista voli biti na sceni, svirati i u tome guštati.
S pjesmom From My Lips su, nakon instrumentalnog preludea, otvorili tridesetminutni varaždinski koncert. Sljedeću informaciju nisam ni znao, ali Žika je u jednom trenutku spomenuo da su na tom mjestu prije pet godina i tri mjeseca odsvirali zadnji koncert – čini se da je bio red da se ovdje vrate i nadoknade propuštene godine bez svirke koja je jučer bila, iako u neprimjerenom prostoru za punk-rock koncerte, prava dodatna nastava i školovanje za sve one koji su propustili jedne od pionira žanra u Hrvatskoj.
Mi smo sretni ljudi – jer se Overflow vratio
Sviralo se samo novo i ono što će tek doći. Već objavljene i spomenute nove pjesme nisu odsvirane jedna za drugom, već su raspoređene između novih, kojima još ne znamo ime. Tako je Words našla svoje mjesto kao treća, a Dim kao posljednja, ujedno prikazujući tu notu koja ih odaje kao i autore koji u pravom trenutku znaju zatomiti svoju energiju i glazbenu eksplozivnost, odgađajući je nauštrb stihova i razrade pjesme.
Ostatak materijala bezbolno je uklopljen i ne ispada iz barijera koji su zacrtani u genetskom kodu Overflowa. Vrijeme na koncertu prošlo je bezobrazno brzo, s obzirom na pola sata to nije ni čudno, ali nakon toliko godina ovo je bio mali i eksplozivni teaser koji će se nastaviti na njihovim solo i festivalskim nastupima diljem Hrvatske sljedeće godine.
Nakon nastupa ekipa je brzo spakirala stvari i uputila se na treći koncert u zagrebački Vinyl. Blago onima koji su prisustvovali ‘svetom trojstvu’ jer s ponavljanjem gradiva i sintezom malo tko nije bio ispunjen barem do novih susreta.
Zanimanje za Overflow nije posustalo niti nakon te petogodišnje pauze, vjerojatno ne bi ni da im je stanka bila duplo duža jer ono što su oni kod publike posijali u proteklih trideset godina, neće uvenuti tako brzo. Plodovi rada još uvijek su čvrsti i postojani, a čini se da nova berba stiže uskoro – u puno dužem trajanju.
