Plastični otpad iz oceana pretvoren u umjetnički aktivizam

Zahvaljujući naslijeđu povijesne avangarde (posebice dadaizma) i konceptualne umjetnosti, upoznali smo se s drugačijom vizijom svrhe umjetničkog djela i umjetnosti općenito. Ona se više ne nalazi samo u institucionaliziranim okvirima kao što su muzeji i galerije, nego je postala dio ljudske svakodnevice i treba je tražiti u neposrednoj blizini. Oni koji žive blizu mora i oceana, svjedoci sve većem problemu onečišćenja, odlučili su to iskoristiti. Zastrašujuće je predviđanje koje iznosi TIME– do 2050. godine u oceanima će se nalaziti veća masa plastike nego što je ukupno riba! Upravo zbog takvih poražavajućih vijesti, umjetnici su se odlučili angažirati, uvidjevši potencijal u plastičnom otpadu za odašiljanje poruke o nužnosti prepoznavanja i rješavanja spomenutog problema. U nastavku je nekoliko umjetnika koji se nisu zaustavili na skupljanju plastičnog otpada s plaža i obala uz more, nego su nađeni otpad iskoristili kao materijal za neobična i vrlo kreativna djela s ciljem poticanja aktivizma u svojoj zajednici, ali i šire.

Pam Longobardi

Pam Longobardi je konceptualna umjetnica koja je otkrila gomile plastičnih krhotina i ostataka koje je ocean nanosio na obale Havaja te ih odlučila sakupiti i sačuvati kao primarni materijal u svom radu. Terenu prilazi poput forenzičara, proučavajući i dokumentirajući nađeno i pritom identificirajući dokaze ljudskog zločina, odnosno plastične ostatke koje u tom trenutku zatekne. Od 2006. godine napravila je brojne intervencije i skupila kolekciju plastike koja se sastoji od više od tisuću dijelova plastike koja se nekada nalazila na obalama Aljaske, Grčke, Havaja, Kostarike i drugih.

Angela Haseltine Pozzi

Umjetnička i izvršna direktorica organizacije Washed Ashore koja obrazuje i podiže svijest o zagađenju mora i oceana kroz umjetnost, je Angela Haseltine Pozzi. Kroz Washed Ashore, poziva i organizira volontere na čišćenje plaža i iskorištavanje nađenih ostataka za konstruiranje skulptura morskih životinja nadljudske veličine koje su najviše pogođene zagađenjem oceana, poput pingvina, kornjača, tuljana i različitih vrsta riba.

Max Liboion

Serija radova Morske kugle su, prema riječima autora Maxa Liboiona, pravi njujorški „suvenir“. Plastika je skupljena s obale rijeke Hudson, a kamenčići su napravljeni od kamenog ugljena s nekadašnjeg odlagališta koje se, u slučaju plime, nalazi pod vodom u južnom dijelu Brooklyna. Motiv kugle preuzima upravo zbog njene konotacije kiča i puni ju materijalima koji predstavljaju njujorške realnosti.

Tess Felix

Osim navedenih umjetnika koji koriste plastični otpad kao inspiraciju za kreiranje skulptura, on u rukama Tess Felix postaje oruđe za kreiranje portreta. Prikazivanjem individualnog lika želi osvijestiti kako je upravo čovjek odgovoran za problem koji je stvorio. Svi umjetnici na svoj način, kao i Felix, vide plastični otpad kao portret globalnog konzumerističkog kapitalizma. Ostaje pitanje: kada će čovjek preuzeti odgovornost za ono što čini?