Pocket palma + Jymenik (Tvornica): Koncertna ekstaza u tri dijela
Nakon eksplozivnog i predivnog petka, za koji se u Tvornici kulture pobrinuo Mašinku uz malu pomoć velikih prijatelja, bilo je zanimljivo gledati smjenu profila publike koja je jedva dočekala koncert pocket palme. Irokeze u prvim redovima zamijenile su kečke i modni dodaci koji datiraju iz ranih dvijetisućitih, a boje panka prelile su se u boje neona.
Jučerašnjim koncertom pocket palma je održala promociju trećeg studijskog albuma „III” i započela regionalnu turneju koja će obuhvatiti nastupe u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji.
Jymenik prvi put u Zagrebu
Za zagrijavanje publike bila je zadužena mlada glazbenica Jymenik s čijim se radom nisam još susretala pa sam iz urođene znatiželje brže-bolje išla poslušati njene pjesme kad sam saznala da će upravo ona biti izvođač podrške na koncertu pocket palme. Iako me zaintrigirala svojim vizualima i estetikom, nisam bila pretjerano oduševljena onim što čujem. Mučilo me to što je način pjevanja koji Jymenik prakticira nerazgovijetan i na većini pjesama sam jako malo riječi raspoznala. Sama glazbena podloga nije dovoljno jaka i upečatljiva da me zaokupi i da zaboravim na to da ne razumijem većinu teksta pjesme.
Uživo je to ipak bila drugačija priča, dobro raspoložena Jymenik je pjevala razgovjetnije, samouvjereno je odradila cijeli nastup, a za vrijeme izvođenja pjesme Mila, na pozornici joj se pridružila Tam, što je publika pozdravila gromoglasnim uzvicima i pozdravima.
Za relativno nepoznato ime na sceni, poput Jymenik, navoditi imena pjesama prije njihovog izvođenja ima smisla, no nedostajalo mi je malo “prisnije” komunikacije s publikom. Uzimam uvijek u obzir da trema radi svoje, da nismo svi isti i da je i osoba na pozornici od krvi i mesa. Možda je to do generacijskog jaza, možda do hrpe koncerata koje sam već do sada pogledala, no teško da će me izvođač “pridobiti” s učestalim izgovaranjem riječi Slay između pjesama.
Rekla bih da joj nedostaje još odrađenih koncerata da stekne dovoljno sigurnosti na pozornici te da joj pođe za rukom da između pjesama izgradi nešto bliži odnos s publikom. Vidljivo je kako za nju ne postoji ništa drugo oko nje dok pjeva i uživljena je u performans, no imam dojam da njena sigurna zona nestaje s prestankom glazbene podloge.
Dok se publika skupljala u sve većem broju, Jymenik je svoj nastup lagano privela kraju riječima zahvale te je otkrila kako joj je ovo bio prvi nastup u Zagrebu. Cijenim to što pocket palma podržava mlade domaće i regionalne izvođače, odraditi prvi nastup u Velikom pogonu Tvornice kulture nije mala stvar, a unatoč tome što se ja osobno nisam uspjela povezati s njenom glazbom, Jymenik može biti ponosna na svoj zagrebački koncertni debi.
Pocket palma je prerasla naše džepove
Veliki pogon je bio u potpunosti ispunjen kada je došlo vrijeme za nastup pocket palme, koliko su svi bili uzbuđeni i željni njihovog koncerta bilo je jasno čim je ova magična trojka zakoračila na pozornicu. Kroz večer smo imali prilike čuti većinu pjesama s njihovog odličnog novog albuma „III”, a hitovi s prethodnih izdanja bili su ravnomjerno raspoređeni kroz setlistu.
Za veliko iznenađenje večeri, odmah u prvom dijelu koncerta, bila je zadužena Miach, koja se pridružila pocketićima na stageu i s Anjom je izvela pjesmu Led, koju inače s njom izvodi Grše. Anja je Gršine dionice izvela besprijekorno, a divlja i rasplesana publika je s Miach cijelo vrijeme pjevala u glas.
Nakon bombastične izvedbe Leda uslijedila je pjesma Ne znam, prva pjesma pocket palme koju je otpjevao Bruno. Ovo spominjem jer se zaista nadam kako ćemo u budućnosti imati prilike češće čuti Brunu za mikrofonom uz Anju i Luku. Do sada smo ga mogli već bolje upoznati kao pjevača u garažnom rock bendu Djeca!, no njegova meka i melankolična vokalna izvedba donijeli su jedan od dražih trenutaka večeri.
Uslijedili su hitovi More i Sjećanja, pa Malena, koju je bend nakon dugo vremena vratio u svoj repertoar izvođenja na koncertima, a moglo se vidjeti koliko snažno je se publika zaželjela. Kroz večer imali smo prilike čuti i većinu pjesama s aktualnog albuma „III” koji je po mom mišljenju najcjelovitije izdanje u njihovoj diskografiji.
Pred kraj večeri uslijedili su Daleki poljupci, Što nam inače ne dostaje, Zauvijek, 4 zida i Ne mogu biti kao oni. Glasan bis donio nam je predivnu Lukinu izvedbu pjesme Koža, vrlo intimno, ogoljeno i osjećajno. Kraj koncertne večeri obilježen je uz pjesme Mene nema i Godišnji.
Putovanje kroz podulju set listu donijelo nam je predivne uspomene i lijepe trenutke, ponovno smo svjedočili rastu benda koji treba čuvati duboko u džepu koji je njihova glazba ionako davno već prerasla.
