Upoznaj djelo: Postojanost pamćenja Salvadora Dalíja

Kritičari Salvadora Dalíja znali su reći kako ovaj katalonski slikar svoju popularnost duguje, u prvom redu, svojim brojnim ekscesima i kontroverznoj ličnosti, a tek potom kvaliteti svoje umjetnosti. Njegova je ekscentričnost neosporna, ali je isto tako neosporno i da je upravo Dalí uvelike oblikovao nadrealizam kao umjetnički smjer. Ono što je André Breton zapisao u svome Manifestu nadrealizma, Dalí je prenio na slikarsko platno. Brojni njegovi radovi, a dakako i cijela njegova ličnost, postali su pravo utjelovljenje nadrealizma. Jedno od takvih kultnih umjetničkih radova 20. stoljeća je i Postojanost pamćenja (The Persistence of Memory).

Postojanost pamćenja ulje je na platnu koje se danas nalazi u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku čiji posjetitelji često ostanu iznenađeni malim dimenzijama djela (24 x 33 cm). Nastalo je 1931. godine, nedugo nakon što je Dalí došao u Pariz i pridružio se nadrealistima.

“Rukom oslikane fotografije snova”

Tri sata koja se tope jedni su od najupečatljivijih i najprepoznatljivijih motiva u umjetnosti uopće. Potvrda su unikatnosti Dalíjeva načina razmišljanja i osebujnosti njegova slikarstva. No važno je pogledati i neobičan okoliš u koji ih slikar smješta. On djeluje pustinjski i Dalí uspijeva stvoriti gotovo neugodnu atmosferu u kojoj promatrač čak može osjetiti vrućinu, a vrijeme kao da se zaista otopilo. U pozadini je naslikano u potpunosti mirno more, bez ijednog vala, i promatrač gleda u ambijent u kojemu kao da nema apsolutno nikakve aktivnosti. Ponovno – vrijeme je stalo.

Povjesničari umjetnosti složili su se kako pozadinski krajolik predstavlja poluotok Cap de Creus, a planina u desnom kutu slike inspirirana je planinom Pani. Dakle, radi se o slikarevom rodnom kraju u Kataloniji, što možemo povezati s riječju pamćenje (memory) koja se nalazi u naslovu slike, a vjerojatno simbolizira uspomene na Dalíjevo djetinjstvo. Tako se cijelo djelo promatraču može činiti kao avangardna mješavina stvarnih mjesta i uspomena te iskrivljenih, u stvarnosti nemogućih produkata Dalíjeve mašte. Takva suluda, iracionalna “stvarnost” koju slikar kreira svojim kistom djeluje kao “stvarnost” moguća jedino u našim snovima. Sam je Dalí za svoje radove rekao kako su to “rukom oslikane fotografije snova”.

U središtu slike nalazi se figura koja podsjeća na životinju ili nekakvo čudovište koje spava, a možda je i mrtvo pa njegovo tijelo trune. Neki povjesničari umjetnosti tvrde kako to nedefinirano biće predstavlja Dalíja koji se i u ostalim radovima služio sličnim izmišljenim figurama kao autoportretima. Drugi pak smatraju kako se, s obzirom na to da je nemoguće točno odrediti njene obrise, ta figura može interpretirati kao biće koje se pojavljuje u našim snovima u kojima nam je teško opisati što smo točno vidjeli pa ju je zato slikar prikazao kako polagano nestaje i blijedi. Uz to, prikazano stvorenje ime zatvorene oči (i izrazito duge trepavice) što sugerira da i ono spava, odnosno sanja. Stoga, tri ure koje se tope mogu biti simbolom gubljenja percepcije vremena kada sanjamo.

Teorija relativnosti ili sir?

Zanimljiv detalj je i komad narančastog metala na kojemu se nalaze mravi. Oni su čest motiv na Dalíjevim radovima, a predstavljaju propadanje. Satovi koji mlitavo vise sa stola (jedan se nalazi na spomenutom neobičnom stvorenju) i sporo se tope u pustinji tako jasno potvrđuju da je glavni problem Postojanosti pamćenja vrijeme. S druge strane, lagano propadanje simbolizirano rojem mrava latentna je potvrda istoga. Kao što je već rečeno, postoje polemike radi li se o irelevantnosti vremena dok spavamo i sanjamo ili o općenitoj proizvoljnosti i beskorisnosti našeg koncepta vremena.

Dugo je bilo uvriježeno mišljenje kako je umjetnik bio inspiriran tada popularnom i revolucionarnom Einsteinovom teorijom relativnosti koja predlaže kako je koncept vremena relativan i složen, nikako fiksan. Sam Dalí negirao je povezanost svoga rada i fizičareve teorije pa je u svom stilu odgovorio kako je gledao kako se sir Camembert topi na suncu, što ga je ponukalo na slikanje satova koji se tope.

Dalí i Freud

Jedna je od glavnih postavki nadrealizma oslobađanje podsvjesnih doživljaja spontanim, nepromišljenim bilježenjem. Nadrealistički umjetnici htjeli su odbaciti okove racionalnog uma i opresivnih normi koje društvo nameće. Sigmund Freud uvelike je utjecao na oblikovanje nadrealističkih postavki – njegova koncepcija nesvjesnoga i pridavanje važnosti snovima potaknula je umjetnike da obrate pažnju na vlastite snove i pokušaju im dati značenje unatoč tomu što se mogu činiti apsurdnim i nelogičnim. Freud i ostali psihoanalitičari koristili su različite tehnike kako bi na površinu iznijeli ono što se skrivalo u podsvijesti njihovih pacijenata. Te su tehnike koristili i nadrealisti, vjerujući kako će proizvod podsvijesti biti moćniji i autentičniji od bilo čega što stvaramo sviješću.

Dalí je bio iznimno zainteresiran za Freudove spise koji su samo pojačali njegovu opsesiju o snovima. Umjetnik je bio zaintrigiran slikama koje vidimo u trenutku između spavanja i buđenja. Te slike znaju biti izrazito živopisne, šarene i bizarne. Zbog toga je nastojao inicirati i zabilježiti takve slike, a koristio se zanimljivim tehnikama. Tako je, primjerice, običavao staviti limenu pločicu na tlo, sjesti pored i držati žlicu iznad pločice. Opustio bi tijelo i pokušao zaspati. U trenutku kada bi zaspao, ruka bi ispustila žlicu i pala na pločicu, proizvodeći pri tom snažan zvuk. Dalí bi se trgnuo iz sna i odmah zabilježio slike koje je nakratko vidio, netom prije buđenja.

Još jedan razlog zašto je Dalí cijenio Freuda i njegova postignuća bila je umjetnikova turbulentna obiteljska situacija. Naime, dobio je ime Salvador prema bratu koji je umro devet mjeseci prije nego što se Dalí rodio. Njegovi roditelji vjerovali su kako je on reinkarnacija svoga brata zbog čega je Dalí mislio kako on nije zaista on, nego sjećanje na brata kojega su roditelji toliko voljeli. Kada je bio tinejdžer, njegova je majka umrla od raka, a četiri godine kasnije otac se oženio za maminu sestru Tietu. Godine 1929. Dalí je naslikao sliku koju je nazvao Sometimes I Spit with Pleasure on the Portrait of my Mother (Ponekad pljujem s užitkom na portret svoje majke), zbog čega ga je otac izopćio iz obitelji.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.