Preporuka: 7000 dana u Sibiru
Austrijski komunist Karlo Štajner dolazi u Moskvu 1932. godine misleći da je Rusija obećana zemlja gdje zahvaljujući socijalizmu teku med i mlijeko. Nakon četiri godine uvjerava se u potpuno suprotno; socijalizam za koji se on toliko borio poprimio je drugo lice i 1936. godine doveo do velikih „čistki“. Kao i stotine tisuća drugih ljudi, on završava u zarobljeništvu, pod lažnom optužbom da je agent Gestapa. Tijekom dugih 18 godina Štajner se susreće s brojnim zatvorenicima te u razgovoru s njima otkriva razloge zbog kojih su završili u logoru. Mozaik njihovih tužnih sudbina jasno oslikava svu neljudskost režima koji ih je odvojio od obitelji i doveo u hladni Sibir gdje su samo besplatna radna snaga. Prepušteni u ruke činovnika NKDV-a ( Narodnog komesarijata unutarnjih poslova SSSR-a), zatvorenici prolaze kroz strahovite torture i poniženja te zbog neljudskih uvjeta većina njih ne bi izvukla živu glavu.
Štajner je obećao samom sebi da će, u slučaju ako ikad izađe iz logora, otkriti svijetu što se događalo u sovjetskim tamnicama. Nakon što je pušten na slobodu, nastanio se u Zagrebu i počeo baviti publicistikom. Tako je 1971. godine izdao knjigu 7000 dana u Sibiru koja mu je godinu dana kasnije donijela nagradu Ivan Goran Kovačić za najbolju knjigu godine. Djelo je postalo popularno u SFRJ te je prevedeno na nekoliko stranih jezika, a komentari na stranim internetskim portalima upućuju na to da je autorova priča dotaknula mnoge diljem svijeta. Štajner je napisao još dvije knjige; Povratak iz Gulaga (1981) te Ruka iz groba(1985).
Knjigu 7000 dana u Sibiru možemo tumačiti na nekoliko načina. Ona služi kao svjedočanstvo žrtve Staljinova režima, a isto tako je direktan portret jednog života ispunjenog patnjom i jadom ali i nevjerojatnom snagom. Štajnerova ispovijest nam može poslužiti kao inspiracija i poticaj da nikad ne odustajemo od svojih ciljeva, kao što i on sam nije odustao od svoje nade da će jednog dana napustiti državu koja mu je oduzela mladost i vratiti se svojoj ženi koja ga je vjerno čekala i kojoj je, upravo zbog toga, posvetio ovo djelo.
Knjigu sam posudila zbog naslova koji me, već na samom putu od knjižnice do stana, natjerao da zamišljam bijele mećave koje se provlače kroz dalek i nepoznat Sibir. Moje književno putovanje ovaj put me odvelo do hladne i surove destinacije, a ono što sam našla tamo me šokiralo i, baš kao i Štajnera, ostavilo nemoćnom i zarobljenom. Ipak, kako nijedne riječi nisu dovoljno slikovite i vjerodostojne, najbolje rješenje bi bilo da sami pročitate knjigu i bar nakratko prebacite svoju stvarnost u drugačiju dimenziju, onu u kojoj će se svi problemi umanjiti i izobličiti do neprepoznatljivosti, tako da nećete primijetiti da su uopće postojali.
