Istaknuto
15.07.2020.

Vrijeme čitanja: 2 minute Nova glazba ove srijede donosi sedam domaćih i regionalnih kandidata za singl tjedna te neke nove i stare strane preporuke za slušanje.

09.07.2020.

Vrijeme čitanja: 5 minute Kakav je ovo bezobrazni priljev vanserijski dobre glazbe unutar mjesec dana? Travanj je prošao već znamo kako, ali glazba koja je izašla unutar tih mjesec dana je statistički na samom kraju Gaussa.

Glazba

Punkoplov: 23 godine od “Ixnay on the Hombre” (The Offspring)

04.02.2020. Igor Maračić Iggachu"Ixnay on the Hombre" [album cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Punkoplov #4
The Offspring – “Ixnay on the Hombre”
Datum izlaska: 04. 02. 1997. (Columbia Records, Epitaph Records)

Koji je to …ac?

“Ixnay on the Hombre” je četvrti studijski i prvi ‘major label’ album za kalifornijski punk-rock sastav The Offspring. Kronološki i zvukovno smješten je u rupu između megauspješnih “Smash” i “Americana” albuma, a popraćen je ružnim rastankom od izdavačke kuće Epitaph Records i potencijalnim ‘sellout’ potpisom za Columbia Records. Stvari su ipak ispale dobro, a ploča koja je uslijedila bila je drukčija, čudnija i neočekivanija…

Kako to zvuči?

Zvuči kao Offspring – punk riffovi – ‘check’, brzina – ‘check’, ska i latino primjese – ‘check’, hrpa woooah, jajajaja i yeeeah sekvence s prepoznatljivim vokalom – ‘check’, pamtljivi refreni – ‘check’ – pa check malo, što je tu toliko drukčije?

Tu su spori i emotivni hard rock i grunge elementi (Gone Away, Amazed), duboki bass u prvom planu, vokalna i gitaristička rastezanja, opskurni ritmovi (Me & My Old Lady) i veselo-sjetna melodija koja u jednom trenu nabrije, u drugom spusti. Ipak punk-rock ipak prevladava pa je zbog glasnoće, galopirajućih bubnjeva i zaigranih gitara teško biti tužan.

A o čemu oni trkeljaju?

Baš kao i u glazbenom odjelu, i lirika diže i spušta. Zajebancija je tu po defaultu (Mota), ali prevladava apatični cinizam koji je tu i tamo izguran iz prvog plana (The Meaning of Life, All I Want). Nekad su ozbiljnije teme o životu i odrastanju zamaskirane veselijom zvučnom podlogom (I Choose, Way Down the Line), a nekad pak nisu (Don’t Pick It Up). Tinejdžerskom ljutnjom prožeta je Cool To Hate, emotivke Gone Away i Amazed dotiču se smrti i depresije, a vrhunac pesimizma osjeti se u zaključnoj pjesmi Change the World. Sve u svemu, tmurna atmosfera s pozitivnim nabojem.

Ima li u ovom osvrtu nešto zanimljivo?

Pjesma Pay the Man snimljena je za ovaj, ali našla se tek na idućem albumu. Glas koji se pojavljuje u pjesmi Mota je Jason ‘Blackball’ McLean, isti onaj koji kaže „Gotta keep ’em separated“ u stvari Come Out and Play s albuma “Smash”. Jello Biafra iz benda Dead Kennedys čita uvodni „Disclaimer“.

Zašto bi me ono bilo briga?

Zato što je vrlo lako previdjeti tranzicijske albume, a “Ixnay” je takav album. Komercijalno ni blizu uspješan kao prethodnik i nasljednik, ali kvalitetom puše im za znojnim vratom. Ova šašava punk-rock devijacija je nepredvidiva i djelomično radiofonična bomba koju preporučujem svakom tko voli alternativu 90-ih.

(Visited 77 times, 1 visits today)

Komentari