Putovanje zakutcima trajanja (uvijek na zavoju) u Klovićevim dvorima

„Njezin je cilj bio naseliti se u procijepu smisla i besmisla“ rečenica je kojom započinje izložba Nives Kavurić-Kurtović u Klovićevim dvorima, prikladno nazvana Putovanje zakutcima trajanja (uvijek na zavoju). Stvorena je kako bi nas uvela u postaje života osobe koja je uvijek stvarala i kroz likovnost se izražavala.

Nives Kavurić-Kurtović rođena je u Zagrebu 1938. godine, diplomirala grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti 1962. godine u klasi profesora Frane Baće. Po završetku studija sudjelovala je na Majstorskoj radionici Krste Hegedušića. „Utorak je bio dan za druženje. Pjesnike, književnike, arhitekte i sve druge koji su dolazili, mi koji smo tamo radili dočekivali smo u radnim kutama. Stvari su se spontano događale.” izjavila je u intervjuu za Nacional 2003. godine. Profesorica na Akademiji postala je 1983. godine i redovita je članica HAZU-a.

Izložba je smještena na dva kata Galerije i na njoj je predstavljeno oko dvjesto primjeraka iz bogatog opusa umjetnice. Tako velik opus ipak nije dosadan, u njemu se izmjenjuju različiti stilski pravci, crteži, slike, grafike, ali i drugi nekonvencionalni mediji.

Vrlo je zanimljiv i iznenađujuć dio radova s kombinacijom materijala, gdje se autorica igra kaširajući i postavljajući konopce pretvarajući slike u reljefe s vrlo dojmljivim izgledom. Tako liniju suprotstavlja plohi, a plohu trodimenzionalnim iskoracima u prostor. Smiješne su i zaigrane, ponekad bojama asociraju na dječji crtež, a u tome svakako pomažu usputne nekontrolirane bujice linija.

Poseban dio u vitrinama zauzimaju crtački blokovi u kojima su crni crteži puni linija snažni kao i njihova braća u većim dimenzijama. Prostirke pak-papira zauzimaju dvije prostorije i te vodoravne trake nastanjuju leteći i čudni likovi koje je zabavno pratiti i promatrati.

Njezini likovi su nestvarni, izduženi, bez kostiju, katkad strašni i s užasnim izrazima lica, no često i vrlo lijepi i fluidni. U crnim crtežima oni su tek gomila linija s par prepoznatljivih dijelova tijela, nekad su obojani i u mekanom ozračju pastela, drugi put zavijeni u tminu i veo crnih i sivih linija.

Poseban dio na koji treba obratiti pozornost su riječi. Riječi koje su vidljive, nevidljive, velikog i pisanog slova, u redovima, u stihovima, prevladavaju i zapunjuju cijeli format ili se stidljivo javljaju u crnilu pokrenutih linija. Riječi koje su povezane ili potpuno nepovezane sa sadržajem crta.

Udahni nadahni

predahni

izdahni

 i na koncu

usahni bez uzdaha

i konačno

dotakni

šutnju zauvijek.

Riječi unutar naslova koje podižu duh i smisao, dodaju i duhovitost poput Gulivera u zemlji insekata. I u njima se pita i djelomice odgovara ili jednostavno odlazi u drugi smjer, drugi tok misli, kao da slušaš vlastiti mozak kako ti skače s jedne na drugu pa na treću temu.

S čime zakoračiti u dan

kako zakoračiti u dan

možda bolje ne pitati zašto?

Repeticija je stečeno svojstvo

Nije sigurno koliko je usvojena

Ili osvojena kao ratnička vještina

Osvajanje svega i svačega

Tek toliko da se zna

Riječi koje tvore pjesme i mogu se zatvoriti u zbirku pjesama, ali nekako slobodnije skaču i manje su ozbiljne kad su rukom napisane, i same za sebe slika.