Q: INTO THE STORM – Razotkrivanje teorije zavjere koja je iz bespuća interneta prerasla u globalni mainstream

Kroz proteklih nekoliko mjeseci vrlo vjerojatno ste imali prilike čuti, ili barem kroz sva zbivanja koja nam je nedavno podarila Amerika zamijetiti postojanje Qanona – ultimativne teorije zavjere prema kojoj grupa globalne elite sačinjena od vodećih svjetskih političara, holivudskih zvijezda i milijardera vodi sotonističku podzemnu trgovinu djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja, dok maloljetnike pritom i jede kako bi obnovila svoje moći.

Znam da prethodna rečenica graniči sa zdravim razumom pa ne moramo ni početi voditi raspravu jede li Hillary Clinton bebe kako bi postala vječna, no pozadina ove teorije, kao i pojedinosti iste tema su nove HBO-ove dokumentarne serije „Q: Into the Storm” koja će na HBO-ovim platformama biti dostupna od 21. ožujka. Ovaj projekt, sniman kroz četiri godine, napisao je, snimio i režirao Cullen Hoback, američki filmaš koji već ima iskustva s dokumentarcima.

Koje su pojedinosti teorije i tko je Q?

Priča otprilike ide ovako. Na bespućima interneta, odnosno imageboardu 8chan (o kojemu ću nešto kasnije) postoji misteriozni lik pod imenom Q koji od 28. listopada 2017. godine objavljuje Qdropove – kriptirane objave kroz koje se dokazuje postojanje već spomenute elite koja želi napakostiti i s trona skinuti Donalda Trumpa, (ondašnjeg) američkog predsjednika.

Smatra se kako je Q patriot i bliski Trumpov suradnik što, pak, dokazuju Qproofovi, Q-ovi dokazi da je ova teorija istinita, bliskost Trumpu prisutna, a oluja na pomolu. Prva objava objavljena je na 4chanu (Q se kasnije zbog restrikcija prebacio na 8chan, no i to je zanimljiva pričica) netom nakon konferencije koju je 2017. godine sazvao Trump, a na kojoj je izjavio kako se sprema oluja. Svaka objava obilježena je brojkom te je do sada objavljeno oko 5 tisuća objava.

Qanon je također sačinjen od nekoliko drugih teorija zavjera poput Pizzagatea, (samo)ubojstva Epsteina ili pak postojanja Deepstatea, a Q zapravo želi da njegovi sljedbenici ispituju sve i ne vjeruju nikome. „Calm before the storm“, „Trust the plan“, „Future proves past“, „The storm“ i „Where we go one, we go all“ stoga su fraze koja su česta pojava u Q-ovim objavama.

No, Q-ove objave nisu se zadržale samo unutar 8chana. Donald Trump, bivši američki predsjednik, na svom je sada već suspendiranom Twitter profilu u nekoliko navrata prenio memove začete upravo u Q-ovim objavama, dok je, potaknut pitanjima vodećih američkih medija o postojanju Qanona, potpalio vatru o mogućoj istinitosti priče, uz naslućivanje pretpostavke da je uistinu jedan od predvodnika kulta, pokreta ili teorije, kako god Qanon želite okarakterizirati. Sve ovo rezultiralo je činjenicom da se Qanon proširi SAD-om, a teorija zavjere postane globalno političko uvjerenje.

Šest (pre)dugih epizoda

To je to, sada ste upoznati s još jednom teorijom zavjere. O Qanonu bi se dao napisati zasebni članak, a pošto je ovaj tekst ipak recenzija, ispisao sam tek uvodnu radnju koja se odigrava u prvoj epizodi, od ukupnih šest. I to je jedan od problema ovog projekta.

Naime, kao što sam i spomenuo, Q objave objavljuje na 8chanu, imageboardu na kojemu vlada potpuna sloboda govora bez restrikcija; akteri dokumentarca opisali su ga kao bijeli list papira na koji svatko može napisati što god želi. Problem s 8chanom u ovom kontekstu je u tome što previše minutaže popunjava upravo priča o nastanku, povijesti i pojedinostima ovog servisa. Hoback je stvorio dokumentarac unutar dokumentarca pa su Fredrick Brennan (kreator 8chana), Jim Watkins (vlasnik 8chana) i Ron Watkins (administrator 8chana), ujedno i glavni sugovornici, iskoristili priliku i opširno predstavili 8chan, ali i vlastite prepirke. Naravno, dio priče ipak je vezan uz Qanon zavjeru, no pojedini segmenti šestosatnog dokumentarca mogli su biti izostavljeni. Osobno volim pratiti teorije zavjere, razvoj virtualne kulture te pitanje slobode govora na internetu pa mi dokumentarac ipak nije bio dosadan, no vjerujem kako svi nemamo jednake preference.

Istraživački dokumentarac ili zabavni sadržaj?

Na tragu izostavljana pojedinih (dosadnih) segmenata, kao i strukture, istraživanja te opće važnosti istih, postavlja se pitanje cilja dokumentarca. Moram priznati da se trenutno ne sjećam što sam točno očekivao od ovog naslova prije gledanja, no zasigurno sam želio dobiti potpuni odgovor na ultimativno pitanje – tko je Q? Pri tome ne mislim samo na otkrivanje osobnog identiteta, već i otkrivanje svih pojedinosti o bitnosti misteriozne jedinke koja je kratkim objavama na bespućima interneta uspjela prodrijeti u politički mainstream.

Hoback se, govoreći o ovim točkama dokumentaraca, pomalo pogubio te je od jedne početne teorije stvorio novu – umjesto da gledamo istraživačko novinarstvo u punom smislu riječi, neki zaključci ipak su izvedeni samo na subjektivnom opažanju i intuiciji Hobacka i sugovornika. Dok su Watkinsi pričali o vlastitim nasumičnim opsesijama, ideja dokumentarca potonula je u drugi plan zbog čega bi dio publike „Q: Into the Storm“ mogao protumačiti kao binge-worthy šestosatni zabavni sadržaj. Je li ova dokumentarna serija i stvorena s tim ciljem? Nisam siguran.

Gdje je granica slobode govora?

Spomenuo bih i još jednu temu načetu u dokumentarcu, a koja je također aktualna. Prvi amandman SAD-a nalaže da Kongres ne može donijeti zakon koji bi ograničio slobodu govora ili tiska, dok u američkim zakonima postoji i Sekcija 230 koja nalaže da davatelj usluga (medij) nije odgovoran za sadržaj koji korisnici objavljuju.

Zanimljivo, pitanje ovih točaka nedavno je potegnuto i u domaćem medijskom prostoru prilikom rasprave o prijedlogu novog Zakona o elektroničkim medijima koji, između ostalog, predlaže da pružatelj elektroničkih publikacija bude odgovoran za sav objavljeni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik. Ovaj Zakon zato bi mogao ukinuti komentare te time ograničiti slobodu govora. Ali, treba li sloboda govora imati granice? Hoback tijekom trajanja dokumentarca pita upravo ovo pitanje, dok stavovi tvoraca najslobodnije mreže svakako doprinose raspravi.

Moram spomenuti i lošu stranu ovog dijela priče – 8chan je kroz godine postao dom antisemitizma, rasizma i bijele nadmoći. Počinitelji masovnih ubojstava iskoristili su slobodu baš ove mreže kako bi podijelili svoje manifeste, a zbog čega je 8chan zapis zastrašujuće (virtualne) posljedice koju sa sobom može donijeti sloboda govora, ako se izmakne kontroli.

Ipak, problematika ograničavanja slobode govora ne bi se trebala voditi samo oko 8chana, već je pitanje slobode govora važno univerzalno pitanje virtualne današnjice kojoj smo se prepustili kao globalno društvo.

Kakvo god vi mišljenje o ovim temama imali, „Q: Into the Storm” na HBO stiže 21. ožujka, a intriganta priča koju ste iz perspektive realnosti nedavno mogli popratiti putem masovnih medija, tijekom gledanja ovog dokumentaraca postat će još intrigantnija.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.