“Rare” (Selena Gomez): Najsmislenije izdanje do sad, no mjesta za napredak ima

Selena Gomez jedno je od najvećih imena današnje svjetske pop scene. Da me pitate zašto, odgovorio bih vam da zbilja ne znam. Najprije, u sljedećim recima ograđujem se od uzimanja u obzir njenih Disney dana, to me uopće ne zanima. Poznajući njena prošla izdanja, da ocjenjujemo, startao bih s ocjenom 2 i čekao da me materijali do kraja albuma potaknu da dam više.

Selena Gomez nije album person

Cijelo vrijeme tvrdim da Selena nije ‘album person’, barem joj tako izdanja zvuče. Kroz godine se našlo singlova koji su me oduševili, singlova koje nisam mogao čuti do kraja, kao i onih koji su mi putem radio stanica ušli pod kožu. Primjer prvog je Wolfs (with Marshmello) ili Good For You (spot verzija), primjer drugog Come and Get It, a primjer trećeg numere poput It Ain’t Me (with Kygo) i Hands To Myself.

O, vidi slučajnosti, sve koje su mi dobre, su zapravo suradnje. Neugodna tišina. Gledajući Spotify intervju uoči novog albuma, Selena Gomez se vrti u krug oko ljubavi prema obožavateljima, svojih borbi koje su sve bile javne i zasigurno bolne, ali na umjetnost se nisu značajno odrazile. Ne mislim time da bol mora biti pozlaćena vrhunskom glazbom kao posljedicom, nipošto. Međutim njeni obožavatelji, tržišna pozicija i medijska pažnja koju uživa definitivno zaslužuju bolju glazbu.

Naprednije, ali ne svježije ili zanimljivije

Već od samog početka albuma “Rare” zvuči naprednije za njezin zvuk, ali ne svježije ili zanimljivije. Tekstovi su opet predvidljivi, napisani da zvuče lijepo i seksi, a ne znače mnogo. Tužno, jer se Selena Gomez predstavlja kao netko tko zapravo pomaže velikom broju ljudi s njihovim unutarnjim borbama. Vidjeli smo mnogo drugih pop zvijezda koje su poruke podrške bolje prenosile, njeni pokušaji izgledaju mi smiješno. Poslušaš izdanje i postaviš si pitanje je li to zbilja sve što je mogla reći.

Istoimena Rare plaho otvara album, a Dance Again odmah nakon vidjet će Selenu u plesnijem i jačem izdanju nego na najavnim singlovima. Nedostatnu Look At Her Now i prenapuhanu Lose You To Love Me (njen prvi Hot 100 #1) preskačem jer sam dao komentar u sklopu rubrike Tjedna doza popa. Čudna stvar u vezi Selene je da ima singlova koji dokazuju potencijal, ali nekako se u srži to ne iskorištava i bolje pjesme se ne stvaraju. To je ona neuspješna strana popa, ne riskira se da komercijalni uspjeh ne bi patio. Iako od Selena Gomez ni ne očekujemo velika glazbena postignuća, za pristojan pop uvijek ima prostora.

Album ide dalje uz čudnu i zaboravnu Ring, prelazi u nježnu i zavodljivu Vulnerable. Tekst potonje je smisleniji, flow odličan, njen izričaj točan i svojstven. S lakoćom među boljima na albumu. Bass lijepo sagrađen, drop prikladan, a razvoj dovoljno zanimljiv. Selenini visoki tonovi, s druge strane, i dalje su nategnuti i osim uz višeglasja, ne zvuče mi posebno dobro.

People You Know je jedna od onih koje potvrđuju skoro cringe jednostavnosti Selene gdje se sasvim logični zaključci oko međuljudskih odnosa pakiraju u pop himnice kao da je to toliko jednostavno. Je li zbilja? Dobar pop hit jako je teško strukturirati, zašto ga onda spajati s nečim što je lošije od same podloge?

Let Me Get Me je uz Ring još jedan malo tamniji, mističniji (uvreda toj riječi) moment. Trebam li opet komentirati predvidljivost teksta pjesme? Slijedi Crowded Room sa 6lackom koji je inače, otprilike, garancija za dobru stvar. Tako je i ispalo. Kinda Crazy i Fun nastavljaju opušteni, ležerni, seksi đir.

Cut You Off zvuči kao previše pjesama koje sam čuo zadnjih mjeseci i godina. Još jedna u kojoj potencijalno pjeva o Bieberu, kojeg sam ‘pohvalio’ u zadnjoj dozi popa. Kak’ se ono kaže – nemrem! Konačno A Sweeter Place sa zbilja talentiranim Kid Cudijem, koji je potpuno neočekivano usrao stvar, da se tako neugodno izrazim. Ono što je Selena Gomez u intervjuu prilikom spomena na njihovu suradnju najavila kao ‘unbelievable’ meni je upravo to, ali u smislu za ne povjerovati.

Osrednje, ali bolje od očekivanoga

Novi album Selene Gomez najavljivali su kao njezin najogoljeniji do sada. Strah me (prisjetiti se) kako je bilo s prošlim izdanjima. Urednica Helena mi je prije slušanja albuma spomenula da joj je većina pjesama na albumu bolja od sredine trajanja pjesme na dalje, s čime se apsolutno slažem. Isto ujedno znači više truda nego na prijašnjima materijalima, čini dobre stvari boljima, a one dosadne slušljivijima.

“Rare” me u jednom trenutku podsjetio na “Delirium” (Ellie Goulding), hrpa osrednjih pop stvari, ali ništa da baš zapne za uho. Osim što je “Delirium” zbilja puno bolji. Super je što su svi Selenini veći hitovi zadnjih par godina, pred najavu ovog albuma, strpani na Target Exclusive izdanje, a ne na standardnu verziju, što daje prostora novom materijalu da diše.

U suštini se radi o njenom najboljem izdanju do sada. Solidan pop komad koji dobro teče i pomalo bocka ono što sam spomenuo na početku – Selena nije ‘album person‘. Kohezivnije nego do sada, ne zanimljivije, ali svakako ugodnije i smislenije. Priznajem da je album jako zarazan, da ću se čak i nakon ovakve recenzije vratiti po koji (almost) guilty pleasure komadić, ali sva kritika ostaje.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.