novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Anđela Zanki i Tomislav Hršak u volonterskom projektu za KBC Rebro

Foto: Tomislav Hršak
Vrijeme čitanja: 4 minute

Projekt oslikavanja prostorija bolnice Rebro nastao je kao suradnja između Kliničkog bolničkog centra Rebro i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. godine pod vodstvom Izv.prof. art. Tomislava Buntaka i Izv.prof.art Danka Friščića. U projekt je bilo uključeno i dvoje studenata diplomskog studija, Anđela Zanki i Tomislav Hršak.

Svaki student oslikao je mural na zidu dužine dvadesetak metara, te visine 2,5 metara. Murali se nalaze u hodniku bolnice koji se proteže petstotinjak metara. Ideja se realizirala kroz prvi mjesec 2017. godine.

Imala sam priliku pričati s Tomislavom i Anđelom, studentima nastavničkog smjera Akademije likovnih umjetnosti koji su mi otkrili više o radu i iskustvima na spomenutom projektu.

Vidjela sam članke vezane za murale u KBC-u, je li to u sklopu istog projekta?

Anđela: To je drugo. U taj projekt uključen je cijeli HDLU i studenti s Filozofskog fakulteta. Tomislav Buntak, naš profesor, organizirao je ovaj volonterski projekt i pozvao mene i Tomislava da sudjelujemo, a Friščića da nas vodi u cijelom procesu.

Tomislav: Mi smo radili u tom tunelu koji izlazi iz garaže koji vodi do ostalih zgrada, dug oko petsto metara.

Anđela: Prohodnost tog tunela je velika, ogroman broj pacijenata prolazi, pa je to bio zanimljiv element.

rebro
Foto: Anđela Zanki

Kako ste ušli u ovaj projekt?

Tomislav: Ušli smo tako da nas je Buntak izabrao. Četvero nas je bilo u projektu, sam Buntak, Danko Friščić, ja i Anđela i na taj način su se ispreplela četiri različita stila. Ja radim plošne likove, Anđela radi s plohama, Danko ima pointilizam, dok je kod Buntaka prisutna crta.

Koliko je trajalo samo oslikavanje zidova?

Tomislav: Ja sam radio sveukupno 28 sati, rasporedio sam to u četiri dana.

Anđela: Ja sam oko pet dana radila. S tim da je to bio intenzivan rad, mi bismo došli ranije ujutro i bili bismo cijeli dan tamo, po 8-9 sati svaki dan.

Tomislav: Bilo je zeznuto jedino što smo imali male pikse boja i između mjesta gdje smo slikali i tamo gdje su bile boje bio je kilometar i pol udaljenosti. Onda hodaš s tim i zaboraviš kist. To je produživalo cijeli proces.

Što vas se najviše dojmilo?

Anđela: Meni je osobno bio odličan razgovor s tim doktorima.

Tomislav: Hrana.

Anđela: Da, imali smo finu hranu, jeli smo u menzi s doktorima. Ali razgovor s doktorima bio je super, kad bi radili noćnu smjenu, stali bi do nas i pričali s nama, pokazivali nam grozne fotografije s operacija na mobitelu.

rebro
Foto: Anđela Zanki

Kako su doktori i pacijenti reagirali na vaš rad?

Anđela: Stalno su nas pitali je li nam to plaćeno, zašto mi to radimo, preko kojeg projekta i komentirali da bi to trebalo češće raditi, da se malo uveseli, da se uvede malo topline u sam prostor.

Tomislav: Vozili su mrtvace pored nas, organe, polužive bakice…

Anđela: Nigdje nikoga nema, samo čuješ vrata kako šuškaju, bilo je stvarno strašno.

Tomislav: Sve je to doživljaj, slikaš kako bi na faksu slikao, ali je drukčije okruženje i atmosfera, sve smrdi po lijekovima.

Anđela: Točno pored mene bio je odjel za onkologiju i tri dana za redom do mene je dolazio jedan dečko kojem je mama išla tamo na zračenje i s njim sam svaki dan razgovarala dok je čekao mamu.

Tomislav: Više nego što si slikala (smijeh).

Anđela: Tako da je to cjelokupno iskustvo bilo bogato susretima i novim stvarima.

Tomislav: Ja sam čak dobio narudžbu od kirurga koja nažalost nikad nije bila realizirana. Naručili su sliku Adama i Eve i napravio sam skicu, ali se nisu nikad javili. Ali bilo je fora upoznavati ih, kako oni imaju dnevno četiri-pet operacija u pauzama su pričali s nama. Jedan kirurg s kojim sam ja pričao glavni je kirurg za transplataciju jetre u Hrvatskoj i po cijeloj Hrvatskoj ide vaditi jetru van.

rebro
Foto: Anđela Zanki

Koji je cilj projekta?

Tomislav: Cilj projekta je da se privremeni boravak pacijenta, posjetitelja, osoblja uljepša kroz tih par metara koji prolaze, da ne moraju stalno prolaziti uz taj veliki bijeli zid. Mislim da je i uspjelo koliko sam čuo od ljudi s kojima sam pričao, nije bilo negativnih komentara. Bio je izazov raditi nešto na 20-30 metara. Te sam sve skice nacrtao na mobitelu i to je bilo fora prenijeti u veći format.

Jesu li skice povezane s prostorom, kako je on utjecao na vaš rad?

Anđela: Prije smo radili na skicama i konzultirali se s profesorima, no kad sam vidjela prostor mijenjala sam u skladu s njim. U njemu je prisutan zavoj u kojem se lome određene plohe i njemu sam se na kraju prilagodila.

Kakvu ulogu igra boja u tvom radu?

Anđela: Pa igra dosta veliku. Plava boja i njezino nijansiranje usko su povezane s radovima koje radim kroz cijelu godinu. Plava mi u ovom slučaju najviše odgovarala jer je umirujuća, na neki način liječi.

Koji se motivi pojavljuju u tvom radu?

Tomislav: Priroda, ljudi i životinje, pojavljuje se jedan mačak, pas, čak i trudnica, portret, još neke životinje i drveće.

Kakvo je vaše sveukupno iskustvo?        

Anđela: Upoznala sam se s tim svijetom koji je meni potpuno stran. Oduvijek se divim doktorima. Pričaš s njima i onda pomisliš, čovječe, koju on hrabrost i snagu ima u sebi da spašava nečiji život. Zanimljivo je bilo upoznati i njihove privatne živote. S jednim doktorom sam pričala gotovo sat vremena jer on ima afinitet prema likovnoj umjetnosti, da bi na kraju razgovora završili na poeziji.

Hoće li biti budućih projekata?

Tomislav: Ne znamo, ako nas netko pozove. Uvijek smo otvoreni za suradnju.

Be social

Komentari