Istaknuto
09.07.2020.

Vrijeme čitanja: 5 minute Kakav je ovo bezobrazni priljev vanserijski dobre glazbe unutar mjesec dana? Travanj je prošao već znamo kako, ali glazba koja je izašla unutar tih mjesec dana je statistički na samom kraju Gaussa.

08.07.2020.

Vrijeme čitanja: 3 minute Puštamo novih deset domaćih i regionalnih singlova u borbu za naklonost slušatelja, a među stranim preporukama ima nekoliko zanimljivosti.

Intervju

Anja Leko, Vesna Salamon i Tomislav Hršak o nadolazećoj izložbi u Galeriji VN

08.07.2017. Katarina JukićFoto: Facebook/event
Vrijeme čitanja: 5 minute

U utorak se, 11. srpnja u 19 sati, otvara izložba neobičnog naziva Privremeno. Galeriji VN svoje će radove izložiti troje umjetnika – Tomislav Hršak, Anja Leko i Vesna Salamon (Rohaček). Imala sam priliku razgovarati s autorima o njihovom radu, kao i o nadolazećoj izložbi.

Za početak, možete se predstaviti Ziherovoj publici.

Anja: Studentica sam završne godine na Akademiji likovnih umjetnosti. Dosad sam sudjelovala na skupnim izložbama od kojih je najznačajnija 11. Erste fragmenti.

Vesna: Likovna sam umjetnica i nastavnica povijesti umjetnosti u zagrebačkoj 16. gimnaziji. Trenutno započinjem treću godinu postdiplomskog studija na Royal Institute of Art u Stockholmu, baziranog na razvijanju individualnog projekta uz dobre tehničke uvjete. Sudjelovala sam na više od četrdeset izložbi i performansa u Hrvatskoj i inozemstvu. Redovna sam članica HDLU-a, UPUH-a te The Swedish Printmakes’s Association.

Tomislav: Na diplomskom sam studiju na Akademiji likovnih umjetnosti. Nedavno sam radio na projektu Bojom do zdravlja, u kojem sam sudjelovao s Anđelom Zanki i za koji smo neki dan dobili Rektorovu nagradu. Treba spomenuti i izložbu Siti Kapa Rano Sata Šoja u Garaži Kamba koja je prošla odlično i u jako veselom raspoloženju. Možda je najbitnija izložba u Francuskom paviljonu Središte okolnosti koju sam realizirao s Vladimirom Novakom i koja je bilo neopisivo iskustvo u pogledu prikazivanja svog rada.

Foto: Anja Leko

Svi troje ste skloni neobičnijim medijima i tehnikama. Kako se javila ljubav prema tim medijima i općenito nekonvencionalnoj umjetnosti?

Anja: Mene uvijek zanimaju nove i neobične stvari. Volim eksperimentirati s materijalima, iako ne smatram svoj rad toliko nekonvencionalnim. Pleksiglas je materijal koji mi je pružio mogućnost uspješnog prenošenja ideje koju razrađujem već duže vrijeme u raznim tehnikama i materijalima.

Vesna: Istraživanje nepoznatih područja uvijek je primamljivo. Trenutno sam u fazi eksperimentiranja s mehaničkim ispisima radi dobivanja zanimljivih rezultata koji se vrlo lako daju zamijeniti ručnim radom. Radovi na ovoj izložbi nisu dio te serije, ali su oni konceptom vodili prema njoj: zamjena čovjeka strojem, digitalna kultura, tehnološki napredak, gubitak individualnosti.

Tomislav: Ne bih dijelio medije na zasebne. Smatram da nam danas, nakon toliko tisuća godina povijesti umjetnosti iza nas, medij, bilo koji, može biti samo sredstvo pomoću kojeg se možemo izraziti, a kombinacija više njih po meni je prirodna, logična i dobrodošla. Da, moglo bi se reći da je takve radove teže prodati, ali ako bi modelirali ili slikali s namjerom da to prodamo, onda je bolje ne raditi ništa.

Anja i Vesna, vi povezujete animalno i ljudsko, koja je poruka takvog povezivanja? Postoji li određen (možda čak međusobno jako sličan) cilj koji ste imale na umu pripremajući ovu izložbu u Galeriji VN?

Anja: Kroz svoj rad proučavam čovjeka te mi se ovakav način prikazivanja činio dosta zanimljivim. Čovjek je na kraju krajeva također životinja, iako to često negira i diferencira ono ljudsko i ono životinjsko.

Vesna: U mojem slučaju animalno je naprosto oblik konzumerističkog proizvoda – Haribo gumenog medvjeda, u kombinaciji s autoportretom. Antropo-zoomorfni dizajn-proizvod s kojim sam ciljala na kolektivni konzumerizam i fordovsko društvo lišeno individualnog. Rad Extreme Planet Makeover propituje odnos znanstvenog i banalnog online svijeta.

Foto: Tomislav Hršak

Tomislave, ti izlažeš kombinaciju simulacije dnevnog boravka i projekcije na zidu na kojoj se izmjenjuju skice, tekstovi i narodne poslovice, koja je ideja iza takvog neobičnog koncepta? Može li se tu govoriti o povezivanju tradicionalnog (u pogledu narodnih poslovica) i suvremene umjetnosti?

Tomislav: U pogledu ovog mog postava za Galeriju VN, jednostavno sam shvatio da je to mjesto boravka, mjesto gdje se ljudi neko vrijeme zadržavaju. Izloženi kauč samo pojačava taj dojam, a nasuprot njega nalazi se polica sa skulpturama i nekim predmetima, dok su iznad nje crteži, reljefi, fotografije koji uokviruju ostavljeno prazno- slobodno mjesto za projekciju. Projekcija u ovom slučaju imitira TV, a na njemu se prikazuju moje zabilješke, crteži, tekstovi i misli koje se stalno izmjenjuju.

Ideja koncepta je na neki način prikazati tok misli koje su mi prolazile glavom dok sam crtao, pisao. One se stalno izmjenjuju kao i kad su nastajale, a projekcijama preko nekih postojećih reljefa, propitujem odnos digitalnog i materijalnog jer kada „rad“ nije upaljen, onda ni ne postoji.

Možete li ukratko opisati svoje procese rada i kako su nastajali izlošci koji će biti izloženi 11. srpnja?

Anja: U početku sam radila kolaže koji su prikazivali svakodnevne situacije u kojima su protagonisti bili ljudsko-životinjski hibridi, a u procesu razvoja ideje došla sam do sadašnje forme. Prvo sam istraživala materijal i radila prototipe, da bi na kraju došla do rezultata s kojim sam zadovoljna. Figure su laserski izrezane, a gravirala sam ih ručno.

Vesna: Nastali su kao rezultat istraživanja i eksperimentiranja s materijalima i tehnikama te konceptima pop-arta u digitalnom i komercijalnom online društvenom diskursu.

Tomislav: Radim kad mi se radi i radim sve što mi se radi. Želja mi je uvijek prvenstveno izraziti se i ne marim za medij ili kasniju doradu. Jedino što želim je to i to napraviti u danom trenutku, i u tome uživam, tako i živim zapravo.

Foto: Vesna Salamon

Postoji li možda nekakvo prikriveno intimno, osobno značenje iza nekog rada koji će biti izložen u Galeriji VN?

Anja: Mislim da svaki rad ima intimno i osobno značenje pa tako i radovi koje sam izložila, ali mislim da je na promatraču da ih interpretira na način svojstven sebi.

Vesna: Apsolutno. Vrlo je intimno, a istovremeno se radi i o kolektivnom društvenom eskapizmu.

Tomislav: Možda iza rada Poslije jebanja nema kajanja. To je reljef s upisanim spomenutim tekstom i prikazom dvaju trudnica. Ljudi kad ga vide prvo se nasmiju, i mislim da se većina odmah pronađe u tome. Ipak, nisam mislio da „jebanje“ kao poruka reljefa može funkcionirati i u smislu nekih odluka ili neuspjelih pokušaja.

Koji je cilj u vašim daljnjim karijerama, u kojem biste smjeru željeli ići?

Anja: Voljela bih se nastaviti baviti vizualnom umjetnošću i upisati postdiplomski studij na nekom drugom sveučilištu.

Vesna: Nastaviti edukaciju te razviti suradnju domaće scene s internacionalnom. Trenutno sam na intenzivnom teorijskom programu SAAS-FEE u Berlinu, tematski vezanom uz Art and the Politics of Collectivity. Željela bih nastaviti raditi u smjeru kolektivnih suradnji i povezivanja s profesionalcima iz srodnih područja.

Tomislav: U budućnosti bih volio i dalje raditi to što radim. Možda bi sljedeći radovi još više mogli ići prema spoju videa i skulpture.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

(Visited 253 times, 3 visits today)

Komentari