Recenzija – “Cigarettes After Sex” (Cigarettes After Sex): Ogoljena zaljubljenost
Bila je to jedna od onih ljubavi na prvo slušanje. Ne dogodi se tako često, ali znate one trenutke kada po sto i prvi puta replayate neku pjesmu na YouTubeu, koja vas trenutno opisuje baš u svakome pogledu, koja u jednom hrani vašu potrebu za riječju i melodijom. I nakon što joj odoljite (čitaj: umorilo vas je stiskanje replaya, a ostavili ste upaljenu automatsku reprodukciju), počinju se nizati pjesme. Početno, atmosferom slične pjesmi koju ste prvu slušali, dok kasnije završite na trenutno najpopularnijim poskočicama zemlje, okolice i svijeta. I to vas sve nekako izbaci iz raspoloženja.
Ali, kao što sam i rekla, rijetko se dogodi da ne bude tako, da YouTube odabere pravi trenutak za predstaviti vam novu pjesmu. Svi znamo da tako često čujemo, a ne slušamo, i svjesni smo da je i za glazbu, određenu pjesmu ili glazbenika ključan pravi trenutak. Onaj trenutak kada gotovo da možete osjetiti prekapčanje vaših malenih živčanih stanica mozga koje iz mora auditornih informacija proberu posebnu melodiju za koju odluče otvoriti škripavu ladicu u poluraspadnutom stanju na kojoj piše “Potencijal za izlizavanja replaya”.
Cigarettes After Sex posljednje je iznenađenje koje mi je YouTube pripremio gdje je sreću pronađenim blagom ustostručila činjenica da im je 9. lipnja izašao debitantski album, istoimeni “Cigarettes After Sex”. Vjerni fanovi su album čekali gotovo deset godina pa sam se našla u situaciji da sa zlobnim podsmijehom gledam na njih, pomalo se osjećajući kao varalica koja ulijeće u samom fotofinišu utrke, kada je sve gotovo, odlučeno i kada je vrijeme za ubiranje slatkih plodova rada tekstopisca, vokalista i gitarista Grega Gonzaleza. Osladit će se moći i zagrebačka publika koncertnom promocijom albuma u Tvornici kulture 13. lipnja.
Već ime samoga brooklynskog benda, koji čine spomenuti Gonzalez, Phillip Tubbs, Randy Miller i Jacob Tomsky, projicira atmosferu čitavog albuma, ali i svih ostalih Gonzalezovih pjesama; gotovo se možete zamisliti u stanju potpune relaksiranosti i ispunjenosti ležeći uz voljenu osobu paleći tu cigaretu koja, društveno uvriježeno, upotpunjuje čitavu scenu. No cigareti kao motivu nije mjesto samo u vizalnom, već i auditornom gdje sinestezijom instrumenti foggy atmosferu izazvanu dimom cigareta spretno unose u melodioznost pjesama. U tom kontekstu, cigareta i zavjesa od njezinog dima naizgled zamagljuju intimnost, privatnost i seksualnost dviju osoba.
Zagasitom, gotovo mračnom atmosferom glazba nas vraća u jednostavnije doba, doba crno-bijelih filmova, doba odlikovano jednostavnošću izražavanja. No, uz to vrijeme vežemo i snažnu odijeljenost javnog i privatnog, razumnog i osjećajnog, gdje su se ovako intimne melodije upotpunjavale lažnim i ispraznim tekstovima. Gonzalez tu radi iskorak te upliće privatno u javno; svoj život u svoju glazbu. Melankolični, seksualizirani aranžmani, za koje je u potpunosti zaslužan bend, umjesto da nadomještaju odsustvo osobnih tema, samo su platno na koje Greg upliće svoje emocije.
Često u pjesmama nagađamo o temama, o tome kome tekstopisac govori i što nam želi poručiti. Gonzalez je tip glazbenika koji se ne sreće često – sve pjesme iza sebe imaju stvarnu priču iz njegovog života gdje u njih utiskuje maksimalan broj detalja, ne štedeći emocionalno niti sebe niti osobu o kojoj piše. Gonzalez je, po tome, prvenstveno tekstopisac, ali koji svoje tekstove u potpunosti vidi tek u glazbenoj izvedbi. Činjenica je da je Cigarettes After Sex i započeo kao solo projekt samoga Gonzaleza, skupljajući povremeno ljude koji bi upotpunili njegovu izvedbu. Sada je to bend u kojem on svu svoju emociju prenosi na papir gdje je bendu povjeren zadatak predstavljanja priče, i samog Gonzaleza na pozornici.
Album nam donosi deset melankolično-mračnih ljubavnih pjesama otpjevanih Gonzalezovim androgenim vokalom, vokalom kojim emociju pjesama podiže na višu razinu. Spomenuta melankolija ne proizlazi iz tužne, nesretne ljubavi, kako bi se na prvu moglo zaključiti. Zapravo, bend pozitivnu temu zaljubljenosti i općinjenosti drugom osobom prezentira na melankoličan način, gdje su elementi sjete i tuge vezani uz reminescenciju, sjećanje na te događaje, zbog toga što oni, očito, nisu i sadašnji. Pjesme govore o dobrim i lijepim vezama s glavni trenucima kao prepisanim iz cheesy romantičnih filmova.
No, i iz tih trenutaka Gonzalez miče sve ono neiskreno. Možda ne toliko neiskreno koliko ono što bi lažno uljepšalo i predstavilo te time izobličilo, gotovo unakazilo njegovu iskrenu, čistu emociju. Kroz pjesme doziranom vulgarnošću daje tekstovima snagu, pokazuje da su ovo teme o kojima se iskreno može razgovarati jedino bez zadrški, bez uljepšavanja te bez lažne neugode i pretvaranja. Emocije u pjesmama tako dobivaju na snazi, a slušatelj nailazi na ogoljenog Gonzaleza, spremnog svoju priču podijeliti pod svjetlima pozornice na najiskreniji način, na način na koji se otvarate samo bliskim osobama
Ako se zadržimo na činjenici da bend žanrovski svrstavaju u ambijentalni pop, važno je istaknuti ono što ga i u ovom segmentu razlikuje od prosjeka: upravo gore spomenuta vulgarnost, koja se veže gotovo isključivo uz hip-hop, za razliku od pop glazbe koja se drži čistom te time, kada bolje razmislimo, i umjetnom, neiskrenom i neosobnom. Također, kao što sam i spomenula, pjesme su poprilično seksualne, što iako tipično za popularnu glazbu, bend je na netipičan način te elemente učinio romantičnima, čak i kada je uz njih vezana vulgarnost.
Live snimljen album poziva na koncertno iskustvo
Još jedna potvrda važnosti iskrenosti proizlazi iz samog načina snimanja albuma gdje je čitav prenesen u live izdanju želeći nam pokazati da jednako kao što nas ne želi obmanjivati uljepšanim tekstovima, ne želi svoj bend predstaviti idealizirano, snimljeno na način na koji ih nikada nećemo čuti, rušeći još jednom granicu privatnosti između sebe i svoje publike.
Kao što je i za pravu pjesmu potreban pravi trenutak, tako je isti potreban i da bi se razvila ona ljubavna iskra. Iako album prenosi snažnu poruku ljubavi, nemoguće je osporiti i brojne druge koje se bave istim temama, na isti, ako ne i dublji način. Divna kontradikcija atmosferičnosti, melodioznosti pjesama sa slikovitim, jednostavnim i svakodnevnim motivima ljubavi dovodi nas gotovo u stanje iščekivanja te zaljubljenosti, koja potpuno ogoljena izgleda još i privlačnije.
I sada, kako se ne zapitati je li iskrenost ono što me privuklo njihovoj glazbi i vrijedi li isto i za ljubav?