Recenzija – „Konnichiwa“ (Skepta): Odličan grime uz srdačne pozdrave
Dugo je Joseph Junior Adenuga kuhao u svom loncu ovaj ljuti grime umak i nakon mnogo odgađanja konačno servirao svoj četvrti album nazvan „Konnichiwa“. Poznata je ona uzrečica „Punk is not dead“, a mnogi su mislili da je i grime kao glazbeni pravac mrtav. Skepta ga novim albumom ne samo oživljava, već i izdiže iz podzemlja na uličnu razinu.
Kad hoćeš nešto dobro napraviti onda to radiš sam, tako da je na većini stvari on idejni začetnik. Etiketa je i dalje Boy Better Know u kojoj su direktori on i brat mu JME. S obzirom da je Skepta jedan od rijetkih grime artista koje cijenim i slušam, očekivao sam puno. Na prvu mi album nije sjeo, nešto mi je falilo, no sustavnim preslušavanjem uvukao mi se pod kožu. Glavna mi je kritika što hook u jačim stvarima zvuči isto i skitovi bi trebali biti zasebni, ali u globalu solidan materijal. Ponegdje predugački neglazbeni dijelovi ubijaju protok albuma. Tuširam se, odvinem glasnoću i onda mi skit od skoro minutu ubije doživljaj slušanja. Pa sad ti izađi van mokar, taman još fali da padnem da bi stisnuo next. Stavi te skitove na posebnu traku tako da mogu napraviti normalnu playlistu. Trendove koji su aktualni preko bare isključio je s albuma. Nakrcavanje gostovanja, bilo da dijele mikrofon ili su potpisnici, svedeno je na minimum. Pharrell Williams (pjesma Numbers) jedino je ime koje ima status megazvijezde, ali samo na papiru – on je slab reper što je na pjesmi dokazao. Više je pop i neka tamo bude happy. Tu su još i članovi ASAP Mob i Boy Better Know skupine, Drake, uvijek dobar Wiley, D Double E, Novelist i Chipmunk. I njegov brat JME također.
That’s not me singl je izdan još 2014. godine u kojem dijeli mikrofon s bratom. Taj singl došao je do 21. mjesta UK Singles Chart. Wiley im daje dopuštenje za sepliranje njegove stvari Pies, a braća u njoj govore o cjelokupnom odnosu s glazbenom industrijom. Dizzee Rascal i Skepta mrze se javno. Neke od lirika u Man posvećene su upravo njemu, iako se to demantira. U kontekst još dolaze ostali velikani kao što su Wiley i Stormzy pa su tu upletene razne ekipe – ili oni protiv njega ili za njega pa protiv nekih drugih… Ma tko bi to više pohvatao, ja sam se pogubio da budem iskren. Još treba dešifrirati taj engleski slang pa sam ponešto izgubio i u prijevodu. Samo da to ne postane novi 2Pac vs. Notorious B.I.G. rivalitet. Da se ne pobiju međusobno. Lyrics odlično opisuje cijeli taj kontekst battle-ova, bilo da je riječ o freestyle session ili nasnimljenim materijalima. Vrijeđanje protivnika, podizanje vlastitog ega, tko ima većeg i tako dalje. Za Crime Riddim može se reći da je ACAB pjesma. Old school grime s ponavljajućim ritmičkim sekcijama i lako pamtljivim refrenom te 8-bit chiptune odlično se nadopunjuju. U Corn on the Curb dobiva se uvid da je Skeppy čovjek od krvi i mesa sa svojim nesigurnostima i strahovima, što je slava učinila njemu i ljudima oko njega te kako se on s time nosi. U pjesmi je na mikrofonu i Wiley a na kraju se čuje Chipmunk u jednom zanimljivom snimljenom razgovoru. Iako, mogao je taj skit biti zaseban jer je dug pa čisto da ne ubije stvar. Drake počinje Shutdown s polupijanim skitom i sad već popularnom „Truss me daddi“ izjavom. Shutdown, Man i That’s not me stvari su s kojima sam maltretirao susjede danonoćno s pretjeranom dozom decibela iz zvučnika.
S obzirom da je nastajanje albuma trajalo tri godine, a udarne su stvari ujedno bile i singlice, ostatak materijala mi nije dovoljno dobar da ubije tvrdoćom. Te singlice si spržiš na CD i slušaš u autu dok se CD ne pohaba pa ti za godinu-dvije dođe album koji ima možda još par dobrih stvari, a to dovodi do blagog razočarenja. Ili ostaviti singlice kao singlice pa napravi još bolje stvari ili je cijeli taj proces trebao biti malo brži. Nekako mi se čini da je ovaj album više ciljan da se UK grime suptilno probije na američko tržište. To je sasvim ok, neka kvalitete i kod njih, samo da to ne ode previše u komercijalu. Skepta u svom dvorištu ima najbolji flow, šamara tekstovima izravno i brutalno. Jako mi je teško bilo recenzirati ovaj album jer volim grime i Skeptu pa sam u početku mislio da neću biti objektivan. Ali zadovoljio je moje apetite i bez obzira na minuse ovo je za sada jedan od boljih grime albuma.
