Recenzija – ‘Marx u digitalnom dobu’ (Peović Vuković, K.): Internet i sjena dijalektičkog materijalizma

Što se događa s dijalektičkim materijalizmom kad ga dovedemo u digitalno doba, a i obrnuto – što se događa s digitalnim dobom kad ga dovedemo dijalektičkom materijalizmu? Izdavačka kuća Durieux nam donosi knjigu Katarine Peović Vuković koja konfrontira ovaj problem, i mnoge druge osim njega. Marksizam može ponešto naučiti od interneta, ali i internet od marksizma; naše zajedničko razumijevanje digitalnog doba ne može, a da ne bude izazvano i ispitano pred marksističkom analizom. Dijalektički materijalizam nikad ne prihvaća pojmove koje nalazi pred sobom jer je neizbježno da ti pojmovi budu nabijeni istom onom društvenom ideologijom koju DijaMat nastoji kritizirati. Sam pojam mora biti problematiziran. Materijalistički pristup takozvanom digitalnom dobu je ono što nam je itekako potrebno, iz prostog razloga što upravo toga nedostaje.

Pitanje tehnološkog progresa

Kad promišljamo digitalno doba i marksističku analizu istog, vrijedi vratiti se na poimanje tehnologije koje je svojedobno iznio sam Marx kako bismo odbacili bilo kakva tehnodeterministička praznovjerja. Na ljevici, konkretno marksističkoj ljevici, ali i inače, s vremenom su se razvila dva na prvi pogled suprotstavljena poimanja tehnologije i njenog napredovanja.

Jedan od njih zaziva mistični predtehnološki raj (kapitalizam je uništio Majku Prirodu, kako glasi izjava bolivijskog predsjednika Eva Moralesa) i ne bi bilo pretjerano nazvati ga primitivističkim. Tehnologija ovdje ima distopijski hakslijanski karakter kao nešto što samo produbljuje podređivanje čovjeka i prirode kapitalističkom načinu proizvodnje. Drugo, naizgled čista suprotnost prvome, tehnofetišističko je razumijevanje tehnološkog napretka kao nečeg a priori emancipatornog, s obzirom na to da tehnologija ima tendenciju otvaranja novih političkih mogućnosti kao i tendenciju smanjenja radnog vremena koje je potrebno za proizvodnju.

Protiv tehnodeterminizma

Ove dvije miskoncepcije na prvi se pogled čine suprotstavljenima, no lako je uvidjeti da dijele jednu nedovoljno problematiziranu pretpostavku, na temelju čije problematizacije postaje očito da je potrebno odbaciti obje. U oba se slučaja tehnologija fetišistički tumači kao živi subjekt sa svojim vlastitim intencijama i svojom inherentnom svrhom, te kao nešto što je samo po sebi dovoljno da odvede kotač povijesti u ovom ili onom smjeru. Moramo uvidjeti da su društveni odnosi unutar kojih tehnologija napreduje ključna determinanta toga kakve će političke rezultate tehnologija imati, kako je Marx svojevremeno tumačio industrijsku revoluciju i njen utjecaj na položaj radničke klase.

Dakle način na koji moramo misliti takozvano digitalno doba je građen na ovom temelju, i ostatak ove knjige, koji govori ekonomiji milosrđa, toleranciji, internetskom fenomenu smrti Davida Bowieja i izbjegličkoj krizi, treba biti čitan kroz ovu leću.

Kapitalizam i internet

Kako to uvijek biva sa svakom novom tehnološkom paradigmom, pojavljuju se tenzije između proizvodnih snaga i odnosa u proizvodnji koje su dobro elaborirane u klasičnom marksizmu. Pred takvu nas slijepu ulicu stavlja i internetsko doba s mogućnostima koje ono otvara glede slobodnog protoka informacija i pitanja toga može li informacija biti podložna kapitalističkoj razmjeni roba i novca. Riječ je dakako o sukobu autorskih prava i internetskog piratstva. S jedne strane imamo tehnologiju (internet) koja nam omogućava slobodno dijeljenje filmova, videoigara, knjiga i svega ostalog što je prije digitalnog doba bilo robom poput svake druge, a danas se slobodno i besplatno prenosi. S druge strane imamo ekonomske odnose utemeljene na privatnom vlasništvu i trgovini koje ova praksa ugrožava.

Četiri su odgovora na tu antinomiju elucidirana u ovoj knjizi; četiri procedure novog tehnološkog postava. Riječ je o različitim odgovorima na problem interneta i kapitalizma, od stava Richarda Stallmana koji se zalaže za slobodu softvera i slobodno dijeljenje nematerijalnih roba, ali istovremeno zagovara privatno vlasništvo, do industrijsko-konzervativnog stava koji želi reafirmirati pravo autora nad privatnim vlasništvom bez da uzme u obzir to da je piratstvo neizbježan učinak digitalnih tehnologija i da snovi o njegovom suzbijanju nikad ne mogu biti više od snova.

Ostale teme

Sve je ovo tek prvo poglavlje ove prilično iscrpne studije. Ova se knjiga osim navedenog bavi i kulturalizacijom politike, ekonomijom milosrđa, pitanjem toga koliko Foucault i Heidegger imaju reći o najnovijim tehnologijama, te analizom internetskog diskursa povodom smrti Davida Bowieja i takozvane izbjegličke krize. Sve se, dakako, vraća na Marxa. Marxov Prilog židovskom pitanju prva je kritika kulturalizacije politike koja nam ima nešto za kazati i o današnjoj situaciji. Ekonomija milosrđa otkriva na koji način filantropija milijardera služi ostvarenju viška vrijednosti. Foucaultovoj teoriji tehnologije nedostaje dijalektičko-materijalistička perspektiva, i to je najvidljivije upravo u današnjem digitalnom dobu. Heideggerovo Pitanje o tehnici najviše se približava dijalektičkom materijalizmu nakon samog Marxa kad je riječ o tehnologiji. I tako dalje.

Marksistički filozofski diskurs je ovom knjigom svakako unaprijeđen, i ona je nezaobilazna svakome tko nastoji razumjeti našu povijesnu situaciju.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.