Recenzija: Mračna i opsjednuta superjunakinja („Jessica Jones“, M. Rosenberg, 2015-)
Jessica Jones američka je serija napravljena za Netflix i bazirana na Marvelovom stripu o superjunakinji Jessici Jones. Radnja je smještena u Marvelovom Cinematic Universu i dijeli kontinuitet s filmovima iz iste franšize.
Krysten Ritter glumi Jessicu Jones, bivšu superjunakinju koja je otvorila vlastitu detektivsku agenciju, a David Tennant glumi glavnog negativca Kilgravea. Premisa priče bazira se upravo na Kilgraveovoj i Jessicinoj burnoj prošlosti. Naime, Kilgrave ima moć s kojom može bilo koga natjerati da napravi bilo što po njegovoj želji, a isto je napravio i s Jessicom. Glavna je problematika ta da je Jessicina moć nadnaravna snaga te je Kilgrave to donekle iskorištavao u negativne svrhe što je, naravno, imalo znatne posljedice na Jessicinu psihu.
Zbog toga je Jessica Jones vrlo mračan i samotnjački ženski lik koji se oslanja samo na sebe, u slobodno se vrijeme opija i stalno je proganja njezina prošlost s Kilgraveom. Iako takav početak radnje ima potencijala da postane puno mračniji i psihološki napetiji, gotovo se nimalo ne pomiče s mrtve točke i skoro do kraja sezone nema značajnijih pomaka, svaka je epizoda praktički “stand alone” epizoda iako je Kilgrave okosnica svake od njih, a to je samo po sebi zanimljiv paradoks koji je teško postići. Jessicina trauma je uvijek postojana i na istoj razini, a za napetost u seriji uglavnom je zaslužan, ne Kilgrave, već način na koji ga je David Tennant utjelovio. Njegova je gluma drastično drukčija od ostalih glumaca u seriji i zbog toga ponekad čak i pretjerano odudara od stila serije. Britansko je podrijetlo njegovog lika mjestimice odviše karikirano i naglašeno bez nekog razloga koji pretjerano pridodaje radnji.
Lik Jessicine najbolje (i jedine) prijateljice Patricije „Trish“ Walker (Rachel Taylor) pomalo je dosadan i predvidljiv iako mu je namjera bila da bude Jessicina suprotnost. Trish je samouvjerena, snažna i optimistična osoba, no donekle je umjetna i teško se povezati s njezinim likom koji uvelike podsjeća na Barbie. Isto se može reći i za lik Lukea Cagea (Mike Colter) čije su radnje i motivi jednostavni za pretpostaviti. On je tipičan šutljiv i snažan muževan lik koji je u prošlosti pretrpio traumu i ona se odražava u njegovim postupcima u sadašnjosti. Puno je zanimljivija od njega Jeri Hogarth (Carrie-Anne Moss), high-end hladnokrvna odvjetnica koja je u originalnoj priči zapravo muškarac Jeryn Hogarth te iako je Kilgrave negativac od kojeg bi nam se trebala lediti krv u žilama, Jeri je ipak bolje odradila taj dio.
Jessica Jones solidna je serija o ljudima sa super moćima (i njihovim “običnim” prijateljima i poznanicima) u kojoj je, malo za promjenu, u fokusu žena koja svojim ponašanjem i stilom odudara od tipičnih junakinja te zbog toga njezin lik treba cijeniti. Ipak, seriji nedostaje neka živahnost radnje i zanimljivost likova u čemu je donekle slična drugoj Netflixovoj seriji o superjunacima, Daredevilu, ali za razliku od Daredevila nije toliko snažna na scenama akcije te su upravo zbog toga više očiti neki njezini manjkavi dijelovi, što u ovom slučaju više govori o Daredevilu nego o Jessici Jones.
Pa ipak, mora se priznati da je radnja koja ne vrvi ninja-zombijima koji iskaču iz svakog mračnog kuta i dramatičnim eksplozijama donekle osvježavajući pristup priči koja se zapravo bazira na osobama sa super moćima te iako će neki reći da u takvom žanru ne manjka snažnih ženskih likova, rijetko se kad glavnina radnje vrti oko upravo takvog ženskog lika pa je stoga Jessica Jones donekle jedinstvena. Iako je Jessica Jones potpisala ugovor i za drugu sezonu i to opet na Netflixu, čini se da će druga sezona biti na privremenom holdu zbog produkcije druge Netflixove serije iz Marvelovog svemira The Defenders, a isto vrijedi i za treću sezonu Daredevila.
