Recenzija: Smiješna strana turizma („Turizam!“, T. Gaćina)
Druga večer FMFS-a okupila je standardno velik broj ljudi i ponudila dva filma različita po svom tonu. Intimističku priču sjetnog raspoloženja Nas dva, Andrije Mardešića, te festivalski zicer, komični dokumentarac Turizam! Tonća Gaćine. Publika FMFS-a naklonjenija je komedijama, ali to ne znači da ih je lako osvojiti i da sve prolazi. Za to je potreban kvalitetan uradak koji odiše autentičnošću, koristi mediteranske motive, te ima upečatljive likove koje publika vrlo brzo prepozna, prihvati i prepusti im se. To je poučak koji je na jednom od prošlih festivala uspostavio sad već legendarni dokumentarac Gangster te voli, a ista formula se pokazala uspješnom i za dugometražni film Tonća Gaćine – Turizam!. Tema je, kao što naslov jasno govori, sveopća pošast turizma koja je zahvatila dalmatinsko priobalje podredivši ga u sezoni željama i potrebama stranih i domaćih gostiju.
Scenarist i redatelj filma Tonći Gaćina pristupa fenomenu turizma na vrlo duhovit način, ne izostavljajući skrivenu stranu ovog fenomena, koja se rijetko nađe pred objektivom kamere. Ali čak i tim nuspojavama pristupa ležerno i s komičnim odmakom izbjegavajući moraliziranje, a fokusirajući se na jedan veliki cirkus čiji bi šator trebao prekriti cijeli priobalni kraj. Gaćina nas vodi na turu brodom po dalmatinskim otocima, ali iz perspektive urnebesnog vodiča, kapetana, DJ-a i fotomodela za vesele turiste, koji je istinska zvijezda ovog filma, što se potvrdilo i kad se nakon projekcije popeo na pozornicu i nastavio svoj show. Film zatim prati i neke druge turističke atrakcije, vodi u nebo s atraktivnom i luksuznom Dinner in the Sky pojavom, na Ultra festival i neke druge turističke destinacije. Miješaju se tu luksuzna i nešto skromnija mjesta, domaći i strani turisti, „njihova“ i „naša“ glazba: od Halida Bešlića do Depeche Modea.
Turizam! je jako dobar dokumentarac i pravi festivalski pogodak, koji na iznimno duhovit način rezonira ovaj unosni i frenetični fenomen. Gaćina je od prvih minuta filma uspio pogoditi nerv publike serviravši siguran mamac na koji su se od prve minute upecali. Možda je njegova najveća prednost što, kad su gosti otišli (nekoliko kilograma teži i stotina eura lakši) on ne gasi svoje kamere, već zorno prikazuje onu drugu stvarnost u kojoj treba pokupiti smeće, isprazniti septičke jame i vratiti sve u prijašnje stanje kako bi se što prije krenulo s pripremama za sljedeću sezonu. Taj smiješni začarani krug slika je najunosnije gospodarske grane Hrvatske. Odluka o ležernijem pristupu se isplatila i rezultirala filmom koji je rađen baš po mjeri mediteranskog festivala. Ironičan je to pogled na ovaj fenomen prema kojem mnogi nisu tako blagonakloni. U nedostatku boljih obrambenih i organizacijskih mehanizama, svemu ovome se treba nasmijati, a to je Gaćini svakako pošlo za rukom.
