Recenzija – Stani na put: Dočaran početak i život hip hopa iz perspektive tri regionalna crewa
Prošlog petka konačno je ugledao svjetlost dana dokumentarac o hip hop kulturi, koja je proslavila 20 godina života u regiji pod nazivom Stani na put, doduše za samo odabrani dio publike u Cinestaru, a ostalima će biti dostupan 10. studenog na Red Bullovoj stranici i naravno u programu MTV Adrije. Dokumentarac je nastao pod vodstvom Red Bull i MTV Adria tima i bio je najavljen kao dokumentarac koji će pokazati kako se hip hop kultura razvila u regiji. Svi su očekivali da će to biti film koji će kopati u samu srž nastajanja pokreta ili će podbaciti kao što je to bilo s Hip Hop pričom iz Hrvatske koja je svakoj osobi koja se imalo razumije u našu scenu bila pomalo komična.
Osobno sam bila sretna da nešto tog tipa izlazi, ali sam bila izrazito skeptična prema cijeloj realizaciji. Tjedan uoči premijere počeli su izlaziti kratki isječci koji su nas uputili tko se zapravo pojavljuje u filmu i koja je osnovna vizija cijele priče. Na te isječke je većinski bio pozitivan feedback publike, ali dio koji se nije pojavio u filmu se putem Facebooka počeo buniti, te prozivati neke aktere filma na osobnoj razini što je potpuno nepotrebno. Mislim da je najveća pogreška napravljena u PR-u filma jer je sama krilatica bila je da je to priča o nastanku hip hopa u regiji, što definitivno nije stvarnost – ovo je priča o FM Jamu, Bassivityu i Blackoutu. Ako su Red Bull i MTV Adria pucali na regiju, onda im definitivno nedostaje Target, TBF, riječke snage, a da ne pričamo da su potpuno izuzeli slovensku, makedonsku i crno gorsku scenu. No, mislim da to nije ni bio njihov cilj, već je cijeli beef proizašao iz pogrešnog PR-a.
Film se ne bavi suhoparnim pričama o napetosti u regiji, normalno da je ona nezaobilazna, ali u ovom filmu nije presudna, nego više govori o okupljanju regionalne scene i poticanju jedni drugih na poboljšanje rada. Tako u filmu možemo čuti o prvom dolasku Ede Maajke ili Elementala u Beograd i tome kako oni otkrivaju da tamo postoji netko tko radi na istom polufunkcionalnom kompjuteru u istim sklepanim studijima. O početku rapanja na našim, materinjim jezicima, početcima na radiju, okupljanju scene u pojedinim državama oko radio postaja – sve se to prati u dokumentarcu. Baza cijelog filma je međusoban odnos ta tri hip hop crewa, te sami odnosi u njima. Remi govori o svojim početcima i kako se snašla kao žena u “muškom” svijetu, odnosno da je dokazala da je potpuno nebitno to što je žena.
Stani na put pokazuje kako politička situacija nije bila toliko bitna za ljubitelje hip hopa – da li je netko Srbin, Bošnjak ili Hrvat je zadnja stvar koja je njima bila na pameti tada, a i danas. Ikac i Struka sami kažu da su slušali “Hrvatske Velikane” legendarnog Tram 11, ali naravno u tajnosti, i kako su se divili njihovom skillu i vještini rapanja na hrvatskom. Edo Maajka priča o svojim početcima i zaustavljanju Phat Philliea i DJ Frxa na ulici kako bi im izveo neki freestyle, a uvijek vedri Bizzo i Baby Dux otkrivaju kako su se upoznali u “romantičnoj” atmosferi WC-a prilikom riganja u klubu.
Trajanje od dva sata je razbijeno vedrim dosjetkama aktera i okupljanjem u studiju Moris koji je jedan od glavnih studija hip hop kulture u regiji u kojem su grupnim snagama snimili singl Stani na put pod producentskom palicom Kooladea.
Zaključak bi bio da film definitivno nije obuhvatio nastajanje hip hop kulture u regiji, ali nije ni malo podbacio, pokazao je priču o hip hopu iz kuta gledanja tri respektabilna regionalna crewa.
