Video – Najveći propusti i failovi na Oscarima: Tko nije nagrađen, a trebao je biti i obratno?

Povijest dodjele Oscara uvijek je, od svojih samih početaka, nosila određene kontroverze i nepravde. Čak i u vrijeme kada Oscarima nije  vladao lobi i kada se itekako držalo kvalitete, bilo je “igara i igrica” te naposljetku velikih nepravdi koje su obilježile dodjelu.

Iako vjerojatno svatko ima vlastitu listu najvećih propusta na Oscarima, postoje ipak neke stvari koje jednostavno čovjeku upadaju u oko, neki Oscari koji su skandalozno dodijeljeni, potpuno promašeni, neargumentirano dani drugima umjesto pravim nesuđenim laureatima. Neki koji su gurani u ruke lošijim filmovima baš zbog lobija i sličnih  stvari manje vezanih uz samu filmsku umjetnost i zbog kojih nepravde, osim u očima pravih filmofila, nikad neće biti ispravljene…

Top 5 najvećih propusta na Oscarima:

5.) Nikad dodijeljeni kipići:

Ovo je kategorija koja zaslužuje poseban osvrt, jer, kako znaju mnogi, veća je nepravda nekoga sustavno ignorirati i godinama ne honorirati njegov/njen rad, nego jednokratno zakinuti. A kada su u pitanju Oscari – takvih je situacija bilo preko mnogo. Na stranu Steven Spielberg i koga Akademija voli ili u ovom slučaju – ne voli. Postoje mnogi eminentni, čak i legendarni glumci, redatelji, filmovi… koji nikada nisu bili nagrađeni Oscarom ili su ga dobili premalo puta.

U prvom redu tu to su Charlie Chaplin koji, kako izgleda, baš nikako nije imao sreće u životu pa su mu se događale razne ridikulozne stvari. Osim što je “osvojio” treće mjesto na natjecanju u odabiru najboljeg dvojnika Charlieja Chaplina i karijeru izgradio radeći budalu od sebe kako bi nasmijao mase, Chaplin također nikada nije dobio Oscara za režiju, niti bilo kakvog ozbiljnijeg kipića. Premda je snimio nekoliko klasika kao što su City Lights, The Great Dictator i Modern Times, filmova koji su redefinirali komediju na filmskom platnu i uveli novitete – Akademija to nikad nije prepoznala. Što ćeš, Chaplin je živio u Americi 30-ih i 40-ih i govorkalo se da je komunist.

S Chaplinom u istu rečenicu mogu stati i umjetnici poput Stanleyja Kubricka, koji također nikad nije dobio Oscara za režiju. Jedini poraz koji se priznaje je onaj od Miloša Formana za “Let”, međutim jesu li zbilja My Fair Lady Georgea Cukora i Oliver! Carol Reed iz 1964. i 1968. bolje napravljeni od Dr. Strangelovea i 2001: A Space Odyssey? Friedkin se s “Francuskom vezom” možda može i provući, ali nakon četiri nominacije uskratiti Oscara jednom od najboljih redatelja svih vremena? E to je već sramotno.

Bilo je još velikih redatelja koji nikad nisu bili nagrađeni za svoj rad, a da je bilo potpuno nezasluženo. Primjerice, daleko najveći japanski  režiser Akira Kurosawa, koji je inspirirao generacije, bio uzor Spielbergu, Lucasu, Scorseseu, po čijem su filmu “Sedam samuraja” napravljena kultna “Sedmorica veličanstvenih” Johna Sturgesa – vjerovali ili ne – također nikad nije dobio “čovječuljka s mačem prema dolje”.  Nikada tog “viteza” za režiju nije dobio ni Alfred Hitchcock. Njegov je Psycho Oscara za režiju 1960. godine izgubio od komedije Billyja Wildera s Jackom Lemonom – The Apartment. Da, dobro piše – od komedije. Dok ponajbolji horor svih vremena, pogađate, nije bio ni nominiran za najbolji film…

Također, i Sidney Lumet (12 Angry Men, Dog Day Afternoon, Network, The Verdict) nikad nije osvojio Oscara za režiju. Bilo je i glumaca čije je ne dobivanje Oscara za života potpuni promašaj. Promašaj će biti ako ga do kraja glumačke karijere ne dobiju i Brad Pitt, Edward Norton ili Johnny Depp, no to što ga nisu dobili Steve McQueen (jedna nominacija, a glumio u The Great Escape, Papillon, Bullit…), Cary Grant (“Sjever-Sjeverozapad” i slično, samo dvije nominacije) i Gary Oldman (najveći fijasko bio je 2010. kada ga je dobio Jean Dujardin za “Umjetnika” umjesto Oldmana za Tinker, Tailor, Soldier, Spy ili Pitta za Moneyball) – stvarno je za deset godina robije. Ili sto godina samoće…

Ovakve stvari se nisu smjele dogoditi niti bi se trebale događati. Ugurati bi se dala i Julianne Moore za film Hours, Meg Ryan, Kim Novak, Brigitte Bardot i slične koje nikad nisu bile nominirane za Oscara, samo jedan kipić za Paula Newmana i slično. Ali takve stvari treba ostaviti subjektivnim dojmovima i preferencijama, pravi zločini tek slijede…

4.) Paklena naranča i Peter O’Toole

Nastavak zločina dodjele Oscara vrlo je jednostavan i sastoji se od  dva dijela. Prvi se zove “Paklena naranča”, kultni film Stanleyja Kubricka, koji će kod rijetko kojeg filmofila izaći s prvih deset prstiju pri nabrajanju najboljih ostvarenja svih vremena, a koji, nevjerojatno, ali istinito – nije dobio niti jednog Oscara. Od četiri kategorije u kojima je bio nominiran sve je pokupila kultna “Francuska veza”. Svaka joj čast, ali toliko dobra nije. Iako za Akademiju jest bila. U kontekstu vremena u kojem je film napravljen – razumljivo, no u kontekstu čiste umjetnosti i genijalnosti? Headshot za Akademiju.

Drugi dio podrazumijeva Petera O’Toolea. Definitivno i apsolutno najpodcjenjeniji glumac svih vremena ako pitate Akademiju. Osam nominacija za najboljeg glumca – nijedan Oscar. A filmovi? Ratatouille, The Last Emperor, The Lion in Winter, Troy, između ostalih, ali jedan za koji je ovaj danas 81-godišnji Irac MORAO dobiti kipić. Godine, očito ne baš gospodnje, 1963. na dodjeli Oscara “Lawrence od Arabije” bio je glavni favorit i pobjednik. Deset nominacija, sedam osvojenih kipića za klasik Davida Leana, a gubitnik  – Peter O’Toole. Glumac bez kojeg film ne bi bio ni upola toliko dobar, koji drži praktički cijeli film, kojem je karijera obilježena tom, jednom od najboljih ikad, ulogom – izgubi Oscara od Gregoryja Pecka u To Kill A Mockingbird. Također fantastični i glumac i film, ali bolji od O’Toolea i Lawrencea? Apsolutno ne.

3.) Martin Scorsese

Jedna kategorija, kada se radi o tematici poput potpunih promašaja na Oscarima, mora, ali jednostavno mora biti posvećena Martinu Scorseseu. Kao što su i njegov opus te genijalnost također posebna kategorija, tako je posebna kategorija i serija nepravdi zbog koje dotični nije dobio Oscara za režiju sve do “Pokojnih” 2006. Scorsese s Raging Bullom nije zaslužio izgubiti od Roberta Redforda za Ordinary People. Možda, ali samo možda je zaslužio izgubiti s Goodfellasima od Kevina Costnera za “Ples s Vukovima”, no nakon toga zaredali su filmovi za koje je također morao dobiti Oscara, a nije.

2.) Shakespeare in love vs. – cijeli svijet

Godine 1999. kada je hrpa Amera očekivala dolazak vanzemaljaca u New York i smak svijeta posljednjim otkucajem sata u novogodišnjoj noći, kada je Hrvatska još uvijek bila pijana zbog bronce Vatrenih u Francuskoj i kada je Stanley Cup čudom sletio u Teksas – dogodilo se još jedno čudo, neki bi ga mogli nazvati i smakom svijeta, a sigurno je nakon toga bilo i pijanih od tuge… Naime, film Shakespeare in Love pokorio je dodjelu Oscara, mene kao sedmogodišnjeg dječaka natjerao na plač i ničim izazvan uzeo nagradu i za najbolji film.

Ne bi u tome bilo ništa sporno da u konkurenciji nisu bili Spielbergov kultni spektakl Saving Private Ryan, Benignijevo čudo od filma La Vita e Bella, The Thin Red Line Terrencea Malicka te Elizabeth o kraljici Elizabeti s Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Sve redom, reći će ne mnogi, nego svi, bolji filmovi od “Zaljubljenog Shakespearea”, koji je eto, u ožujku na prvi dan proljeća te ničim posebne i dobre godine za film osvojio najvažnijeg Oscara. I ušao na listu najvećih promašaja dodjele u njenoj preko stogodišnjoj povijesti. A na prvom mjesto te neslavne liste nije zasjeo zato i samo zato što se 22 godine ranije dogodilo nešto još gore.

1.) 49. dodjela Oscara

Godine nimalo gospodnje 1977. Oscara je za najbolji film, kao najveći fail ikad na svim dodjelama dobio film Rocky. Također kultno ostvarenje, jedan od najboljih filmova sportskog žanra uopće, međutim, pored filmova u čijoj se konkurenciji našao, nije nikako mogao dobiti kipić. Ali nikako. Network nesretnog Sidneyja Lumeta bolji je film od Rockyja, All the Presidents Men s Hoffmanom i Redfordom je remek-djelo, Bound for Glory je također izuzetan film, a Taxi Driver…

Taxi Driver Martina Scorsesea, kojem se ziher već štuca, jest jedan od rijetkih filmova koji toliko duboko proniče u ljudsku psihu, film od kojih postoji malo poučnijih, ako i postoji, koji je afirmirao i do kraja proslavio De Nira kao genijalnog glumca, isto napravio sa Scorseseom kao redateljem i koji je jedan od najboljih filmova u povijesti sedme umjetnosti. I ne samo to, Taxi Driver je film s ponajvećim utjecajem na popularnu kulturu do današnjeg dana. Dok je Rocky, barem iz 21. stoljeća gledano, samo obična sportska drama ispričana na američki i dosta populistički način. Stoga je 1977. godina i dodjela Oscara 28. ožujka najveći promašaj svih  propusta Akademije, a Bog je svjedok bilo ih je, u povijesti te famozne dodjele.

*Napomena: Jedan od najvećih propusta Akademije ikad jest i dodjeljivanje Oscara filmu How Green Was My Valley pored ponajboljeg filma svih vremena, filma koji je ušao u sve knjige i udžbenike filmske umjetnosti – remek-djela Orsona Wellesa – “Građanin Kane”. On Oscara nije dobio zbog politike i Williama Randolpha Hearsta, tako da je upitno koliko je zapravo u toj nepravdi Akademija imala utjecaja…