Istaknuto
14.08.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta I ovog tjedna u rubrici Nova glazba donosimo domaće glazbene novitete za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

05.08.2019.

Vrijeme čitanja: 6 minute FILMSKI VREMEPLOV: Vrijeme je da upoznate francuski novi val (nouvelle vague) i saznate zašto i kako je oduševio filmofile i ljubitelje francuske kulture.

Film

Retropetak: Iz srca nadrealizma (“Andaluzijski pas”, L. Buñuel i S. Dalí)

31.08.2018. Ziher.hrFoto: dsblackmetal.tumblr.com / "Un Chien Andalou"
Vrijeme čitanja: 4 minute

Piše: David Gašo 

”Naše je jedino pravilo bilo vrlo jednostavno: nijedna ideja niti slika koja bi se ponudila racionalnom objašnjenju bilo koje vrste nije mogla biti prihvaćena. Morali smo otvoriti sva vrata iracionalnom i zadržati samo one slike koje su nas iznenadile, bez pokušavanja objasniti zašto.”, bila je izjava redatelja Luisa Buñuela kada je govorio o svom prvijencu. Un Chien Andalou (Andaluzijski pasje, unatoč ovoj vrlo jasnoj uputi i kako to priliči ljudskoj naravi, u svojih skoro 90 godina postojanja nemilosrdno provučen kroz niz teorija i tumačenja – od marksističke do Jungove do Freudovske, stavljajući ga u kontekst seksualne žudnje ili fetiša, incesta, religije pa i politike, ovom je bizarnom filmu pripisano bezbroj značenja, a nijedno od njih točno.

Nijedno niti može biti s obzirom da je Andaluzijski pas dizajniran upravo kao svojevrsni bijeg od simbolizma, napisan kao pobuna protiv buržoazije ranog dvadesetog stoljeća, a kasnije posvojen kao plod Bretonovog nadrealističkog pokreta čiji je primarni alat bio upravo neobjašnjivi automatizam ljudskoga uma.

Buñuel i Dali – projekt koji će šokirati

Ideja je ovog filma začeta za vrijeme večere dvojice velikana koji su tek trebali biti usvojeni u krug nadrealista koje je predvodio francuski pisac i pjesnik, André Breton. Naime, obojica su bili zaokupljeni mogućnostima ljudske psihe te Freudovim pristupom slobodne asocijacije i logikom snova – Buñuel je Daliju iznio svoj san u kojem je vidio sliku oštrog oblaka koji reže mjesec kao britvica očnu jabučicu nakon čega su obojica odlučili snimiti film čiji će se tekst sastojati od narativa sličnog onom naših snova – nejasan, kronološki razbacan, pretjeran, nelogičan i objašnjiv isključivo putem psihoanalize, a ova će slika iz Buñuelovog sna poslužiti kao izravna inspiracija jednom od najpoznatijih prikaza u filmskoj povijesti.

Foto: http://peggypepper.tumblr.com

Premijera se ovog filma održala u Studiju des Ursulines koju je posjetila gradska elita, te umjetnici kao što su Pablo Picasso, Jean Cocteau, Le Corbusier pa i sam Breton te brojni drugi nadrealisti. Publika je filmom bila šokirana, ali oduševljena, što je očaralo Buñuela, ali razočaralo Dalija koji je gledatelje nastojao što više isprovocirati, možda čak i naljutiti.

Film bez fabule

Prolog Andaluzijskog Psa jedna je od najnotornijih scena u povijesti kinematografije – muškarac (Luis Buñuel) prvo pažljivo oštri britvicu, a zatim vidimo krupni kadar žene (Simone Mareuil) koja napeto gleda u daljinu dok ju on drži. On približava britvicu njezinom oku, vidimo kadar mjeseca i oblaka, a zatim brzi kadar rezanja očne jabučice mlade žene. Ovaj uznemirujuć kadar, gotovo nemoguć za gledati, snimljen je pomoću oka mrtvog teleta i ekstremnog osvjetljenja koje stvara iluziju ženinog oka. Ostatak je filma šesnaest minuta kronološki nepovezanih kadrova, u raskoraku sa stvarnošću, jedna se scena pretapa u drugu nizom asocijacija kojima je cilj uznemiriti ili iznenaditi gledatelja.

Najpoznatije slike ovoga filma uključuju muškarca (Pierre Batcheff) u odjeći časne sestre/mladog dječaka koji pada s bicikla, rupe u dlanu iz koje izlaze mravi, dvospolne žene u čijoj boli sadistički uživa isti taj muškarac, klavira na koji su zavezani magarci te čovjeka koji rukom briše vlastite usne čiju zamjenu nalazi u obliku dlaka ukradenih od ispod pazuha mlade žene. Film također sadrži varljive kartice poput “16 godina ranije” koje netočno vode gledatelja kroz vrijeme filma vraćajući nas, primjerice, opet u scenu identičnu onoj prije pojave kartice, dok se u njoj ništa nije promijenilo, a likovi nisu 16 godina mlađi. Film završava bijegom mlade žene iz stana na plažu, kamo odlazi u šetnju s novim muškarcem kojeg glumi sam Dali.

Foto: womeninthewindow.tumblr.com

Plod nadrealizma

Želja je umjetnika početkom dvadesetog stoljeća bila odbaciti racionalnost te u potpunosti prigrliti besmislenost kao jedini prihvatljiv način izričaja. Iz ove se želje rađa dadaizam, a iz dadaizma, nadrealizam – pokret s naglaskom na slobodnom, asocijativnom toku misli. Buñuelov i Dalijev projekt je vježba u asocijativnom pisanju, koje je, iako nadahnuto Freudovim teorijama, često i sam Freud kritizirao zato što ono, u pravilu, nije plod podsvjesnog, već svjesnog ega. Andaluzijski Pas je cijela serija slika uzetih iz autorovih snova što najviše ostaje odano Freudovoj teoriji da je podsvjesno moguće dosegnuti samo kroz snove ili šale. Film djeluje radikalno u svom nastojanju da zaobiđe svaku mogućnost objašnjavanja simbola, ono što je do nadrealizma kritičarima bilo nemoguće – sve je moralo imati značenje, objašnjenje i pozadinu.

Oni koji pokušavaju analizirati ovaj film, zaboravljaju da je rad nadrealista bio kaotičan i paralogističan, a cilj dvojca koji je stvorio Un Chien Andalou bio je osujetiti svaki pokušaj njegove interpretacije.

Vrijednost i nasljedstvo

Andaluzijski pas ostao je zapamćen kao jedan od najbizarnijih filmova ikad napravljenih, a duguju mu mnogi današnji hororci i psihološki trileri. Dali i Buñuel bili su jedni od prvih redatelja koji su primljeni u krugove nadrealista, a bez obzira što je nastao prije tog događaja, ovaj je film ostao kao jedan on najvrjednijih i najprepoznatljivijih djela nadrealizma, a izvan konteksta umjetničkog pokreta, ključ otvaranju razmišljanja generacijama budućih umjetnika i filmskih redatelja.

(Visited 385 times, 3 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(14 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari