“Smiješ zaurlat” (Lika Kolorado): “Male pobjede su velika stvar”

“Smiješ zaurlat” debitantski je album zapravo već isprobanih glazbenika. Liku Kolorado čine Filip Riđički (Orvel, Luft) koji je ovoga puta pustio bubnjeve po strani te uzeo mikrofon u ruke, zatim Vanja Senčar (Luft) na gitari, Ana Jelić (The Rock Flock) na basu te Pavle Gulić (And The Kid, Killed A Fox ) na bubnjevima.
Album otvara pjesma Gas kojoj ipak fali malčice više gasa da nas još snažnije uvede u njihov opus, dok ga nostalgična polu-akustična Miris auta moje majke, svojevrsna pjesma ceste, znakovito zatvara i tako sažima u smislenu cjelinu. Jedna od pjesama koja se izdvaja je Sretna stvar, simpatična indie pop-rock skladba koja lako ulazi u uho i osvaja na prvu. Sigurno nas u sličnoj maniri mami svojom plesnom ritmičnosti i zaraznom melodijom.
Alternativno vs. “mainstream”
Ono što se odmah ističe i upada u uši na ovom prvijencu jest fino balansiranje i izvlačenje onog najboljeg od oba, često suprotstavljena glazbena stila – alternativnog/indie rocka i radiofoničnog pop rocka. Kompaktna ritam sekcija koja se postojano drži kroz čitav album veliki je plus i oslonac veselim melodijama. Ljepljivi i catchy napjevi, zaigrani tekstovi i čvrsta ritam sekcija očito su njihov recept uspjeha.
Jelda, Jelda jedina je žešća numera, s minimalističkim stihovima i nojzičnom podlogom, nešto na tragu Repetitora. Tada prvi puta na albumu zaista čujemo taj urlik i ne možemo se ne zapitati zašto ga se ne prakticira više, kako bi uostalom i priličilo s obzirom na sam naziv izdanja.
Inače pomalo zatezajući i tromi vokal Filipa Riđičkog (ne nužno u negativnom smislu) podsjeća na glas Dubravka Ivaniša. Zapravo, cijeli uradak po svojoj atmosferi pomalo asocira na sada već kultni album Pipsa, “Fred Astaire”. Svaki stoji kao odraz svog vremena i generacije. Ne predviđam im jednak odjek, već samo pričam o generalnom utisku koji je ostao nakon slušanja. U svakom slučaju, kada nečiji prvijenac priziva u sjećanje takav album, to mora biti dobar znak.
Iskrenost i neposrednost
Trio pjesama koje su objavljene kao službeni singlovi – Kralj, Samuraj i Smiješ zaurlat – spadaju u sam vrh albuma. Kralj je tako pravi primjer britpop revival škole s upečatljivim refrenom i živahnim tempom, uz promjenjivu dinamiku koja dodaje na složenosti. Lagana Samuraj ima najviše razrađenu liriku te lijepo gradi svoje dionice i naslanja ih na akustičnu osnovu. Na Smiješ zaurlat, uz napumpan bas, dali su si ponajviše oduška te se zaigrali samim aranžmanom.
Sve u svemu, ako nastave na tragu tih pjesmama, mogli bi daleko dogurati. Uz dodatak da još više otpuste kočnice, jer sigurno nije uvijek najbolja opcija. Najveći adut im je svakako neposrednost i transparentnost u emocijama koje odišu kroz glazbu i liriku, kao i nesklonost bespotrebnom kompliciranju i pretencioznosti. Ovaj album mala je pobjeda u skoku prema etabliranju vlastitog statusa na sceni, a kako pjevaju u naslovnoj stvari – “male pobjede su velika stvar”. S nestrpljenjem iščekujemo što će nam spremiti na idućem izdanju.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.