novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

“Smiješ zaurlat” (Lika Kolorado): “Male pobjede su velika stvar”

lika kolorado smiješ zaurlat
Foto: "Smiješ zaurlat" [cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Smiješ zaurlat” debitantski je album zapravo već isprobanih glazbenika. Liku Kolorado čine Filip Riđički (Orvel, Luft) koji je ovoga puta pustio bubnjeve po strani te uzeo mikrofon u ruke, zatim Vanja Senčar (Luft) na gitari, Ana Jelić (The Rock Flock) na basu te Pavle Gulić (And The Kid, Killed A Fox ) na bubnjevima.

Album otvara pjesma Gas kojoj ipak fali malčice više gasa da nas još snažnije uvede u njihov opus, dok ga nostalgična polu-akustična Miris auta moje majke, svojevrsna pjesma ceste, znakovito zatvara i tako sažima u smislenu cjelinu. Jedna od pjesama koja se izdvaja je Sretna stvar, simpatična indie pop-rock skladba koja lako ulazi u uho i osvaja na prvu. Sigurno nas u sličnoj maniri mami svojom plesnom ritmičnosti i zaraznom melodijom.

Alternativno vs. “mainstream”

Ono što se odmah ističe i upada u uši na ovom prvijencu jest fino balansiranje i izvlačenje onog najboljeg od oba, često suprotstavljena glazbena stila – alternativnog/indie rocka i radiofoničnog pop rocka. Kompaktna ritam sekcija koja se postojano drži kroz čitav album veliki je plus i oslonac veselim melodijama. Ljepljivi i catchy napjevi, zaigrani tekstovi i čvrsta ritam sekcija očito su njihov recept uspjeha.

Jelda, Jelda jedina je žešća numera, s minimalističkim stihovima i nojzičnom podlogom, nešto na tragu Repetitora. Tada prvi puta na albumu zaista čujemo taj urlik i ne možemo se ne zapitati zašto ga se ne prakticira više, kako bi uostalom i priličilo s obzirom na sam naziv izdanja.

Inače pomalo zatezajući i tromi vokal Filipa Riđičkog (ne nužno u negativnom smislu) podsjeća na glas Dubravka Ivaniša. Zapravo, cijeli uradak po svojoj atmosferi pomalo asocira na sada već kultni album Pipsa, “Fred Astaire”. Svaki stoji kao odraz svog vremena i generacije. Ne predviđam im jednak odjek, već samo pričam o generalnom utisku koji je ostao nakon slušanja. U svakom slučaju, kada nečiji prvijenac priziva u sjećanje takav album, to mora biti dobar znak.

Iskrenost i neposrednost

Trio pjesama koje su objavljene kao službeni singlovi – Kralj, Samuraj i Smiješ zaurlat – spadaju u sam vrh albuma. Kralj je tako pravi primjer britpop revival škole s upečatljivim refrenom i živahnim tempom, uz promjenjivu dinamiku koja dodaje na složenosti. Lagana Samuraj ima najviše razrađenu liriku te lijepo gradi svoje dionice i naslanja ih na akustičnu osnovu. Na Smiješ zaurlat, uz napumpan bas, dali su si ponajviše oduška te se zaigrali samim aranžmanom.

Sve u svemu, ako nastave na tragu tih pjesmama, mogli bi daleko dogurati. Uz dodatak da još više otpuste kočnice, jer sigurno nije uvijek najbolja opcija. Najveći adut im je svakako neposrednost i transparentnost u emocijama koje odišu kroz glazbu i liriku, kao i nesklonost bespotrebnom kompliciranju i pretencioznosti. Ovaj album mala je pobjeda u skoku prema etabliranju vlastitog statusa na sceni, a kako pjevaju u naslovnoj stvari – “male pobjede su velika stvar”. S nestrpljenjem iščekujemo što će nam spremiti na idućem izdanju.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari