Sub Effect: Od Tajči do podcasta o elektronskoj glazbi

U moru podcasta koje je iznjedrila ova korona, nabasali smo i na jedan naziva ‘After’ pod dirigentskom palicom maestra Sub Effect. Streamovi su postali novo normalno za Dj-e u nemogućnosti live gigova koji, vjerujem, svima nedostaju. Iako primarno gravitira teritoriju Osijeka i okolice, kolege Dj-i koje ugošćuje su iz cijele Hrvatske, a uskoro, nadamo se, i regije. Ovaj put smo ga stavili u ulogu ispitanika (i to u pisanom formatu) pa provjerite kako se snašao i što smo uspjeli izvući iz njega.

Hej Toni, prije nego što prijeđemo na stvar, voljeli bismo znati nešto više o tebi kao pokretaču podcasta After. Koji je tvoj glazbeni put prije nego nas je ova pošast zaustavila u okretanju ploča i plesanja na densflorovima?

Veliki pozdrav tebi i svim čitateljicama i čitateljima. Dakle, u glazbu sam zaljubljen od malih nogu, čak i prije nego što se i sam sjećam. Roditelji su mi pričali da sam, otkad sam prohodao, već počeo i plesati kad bih čuo glazbu. Isprva je to bila Tajči koja me hipnotizirala sa svojim pjesmama i spotovima. Svaki put kada sam bio nemiran, mama je upalila video kazetu s Tajči i ja bih se odmah smirio kao hipnotiziran.

Kroz cijeli život mi glazba predstavlja bitan dio svakodnevnog života, a elektronička glazba posebno. Zaljubio sam se u nju preko mog omiljenog benda svih vremena Daft Punk koji su nažalost nedavno objavili svoj kraj. Njihova stvar Da Funk je, sjećam se, bio prvi doticaj s elektroničkom glazbom u koju sam se zaljubio i to traje do dan danas. Što se tiče DJ karijere, tu je ujak umiješao svoje prste jer je i on bio DJ u svojim mladim danima pa je tako svoju ljubav prenio i na mene dok sam imao 12 godina. Ispočetka sam prošao jako puno rođendana i zabava prije nego što sam dobio angažman u nekom klubu.

Puštao sam puno žanrova i tražio svoj glazbeni put kojeg sam našao u techno glazbi. Organizirao sam brojne klupske večeri u Osijeku koje su postavile visoke standarde u Hrvatskoj (Sixth Sense, Traum, Hipertenzija…) te sam se tu isprofilirao i afirmirao na sceni.

Koja su ti najveća dosadašnja dostignuća na koja si ponajviše ponosan?

Osim već navedenih evenata u Osijeku, izdvojio bih gostovanje u Dublinu 2018. godine te nominaciju za najboljeg mladog DJ-a Hrvatske od strane Ambasadora klupske scene. To mi je sigurno nešto s čime se ponosim, ali naravno da ne želim stati na tome i vjerujem da me još brojne stvari u budućnosti čekaju ako se nastavim truditi i vjerovati u sebe.

Stojiš li sam iza ovog projekta ili imaš i neku potporu?

Ideja za podcast je bila prisutna već neko vrijeme, ali zbog nedostatka vremena se uvijek odgađala. Naposljetku je došao poziv i upit za suradnju od strane Osječke Televizije kojoj sam jako zahvalan na ovoj prilici da radim After Podcast. Većina stvari je moja kreacija, kao što su npr. koncept emisije, scenografija, dizajn i dio marketinga, ali naravno da su tu bili i ljudi koji su mi pomogli i dali ideje za neke stvari u vezi samog podcasta. To su najprije moji prijatelji i moja obitelj koja mi je uvijek bila podrška i najveći kritičari i na tom sam im vječno zahvalan.

Prije nego što odlučimo posvetiti sat i pol vremena na slušanje podcasta, možeš li nam pojasniti koncept?

Koncept je vrlo jednostavan. Oko pola sata ide razgovor s gostom, a nakon toga jednosatni mix iz studija. U razgovoru se dotičemo tema koju su isključive za elektroničku glazbu jer sam htio predstaviti sve te ljude koji su jedan dio svog života posvetili glazbi koju nam prezentiraju u svojim nastupima. Želim da se čuje njihov stav i razmišljanje o raznim temama jer vjerujem da imaju što reći ljudima koji slušaju, odnosno sceni elektroničke glazbe u Hrvatskoj. Što se samog mixa tiče, tu je potpuna sloboda umjetničkog izražavanja pojedinog gosta emisije, a techno, house, drum&bass, progressive i trance su pretežni žanrovi koji prevladavaju u podcastu.

Možeš li nam ukratko predstaviti dosadašnje goste, ali i najaviti nadolazeće?

Stigli smo do šeste epizode podcasta u kojima sam ugostio sljedeća imena: Marko Felinger, Minimalist, DJGK, Ivan Komlinović, Mozer i moja malenkost koja je bila uvod u sam projekt u prvoj epizodi. U budućnosti nam dolaze Pips, Xenex, Yakka, a ostale ćemo sakriti jer ne želim još otkrivati sva imena. Čim se granice otvore ugostit ću umjetnike s područja Ex-Yu koji isto imaju što za reći, ali i pokazati u svom glazbenom izričaju.

Vidimo da si većinom fokusiran na osječku scenu. Za one koji nisu nikada imali priliku susresti se njom, što nam možeš reći o programima koji tamo egzistiraju?

Trenutno sam fokusiran na slavonsku scenu zbog situacije s virusom, ali i iz razloga što smo zbog nekakvih nepoznatih razloga u prošlosti, ali i sadašnjosti, u slabom fokusu od strane ostatka Hrvatske. Vjerujem da Osijek, uz Zagreb, ima najbolju scenu u Hrvatskoj, a kad kažem scenu mislim na odličnu publiku i DJ-eve na koje smo svi ponosni. Uspjeli smo u zadnjih 6 godina stvoriti nešto što u Osijeku nije postojalo dugi niz godina. Klubovi kao što su Epic, Bastion i Exit su pridonijeli razvoju scene, a organizacije su naravno glavni faktor tog razvoja. Ne želim posebno izdvajati neke organizacije i programe da ne bih nekoga zaboravio, ali svi rade odličan posao i to rade sa srcem i iz ljubavi prema ovoj glazbi.

S kojim se izazovima susrećete prilikom organizacije evenata?

Infrastruktura je većinom najveći problem jer su dva od gore navedenih klubova nažalost trenutno zatvoreni neovisno o covid situaciji. Snalazimo se s prostorima po gradu, što gradskim što s privatnim, pa ih preuređujemo i primjenjujemo u klubove. To je čar koju nitko ne može platiti – kada na kraju vidiš hrpu sretnih i rasplesanih ljudi na flooru, tad shvatiš da se sve isplatilo. Izazova je jako puno, ali jako puno je ljubavi i truda oko organizacije tako da sve izazove rješavamo ili se prilagodimo.

Vjerujem da ste se svi zaželjeli live gigova. Imate li u pripremi neke sadržaje za kada to nemile epidemiološke mjere napokon dopuste?

Cijeli svijet se zaželio live gigova. Vjerujem da će, kada jednom ovo prestane, biti tulum koji će trajati godinu dana u cijelom svijetu. Trenutno se ne zamaram, tj. ne planiram raditi evente dok situacija ne bude kao što je bila prije ove krize s virusom. Naravno da razmišljam i imam ideje oko budućih evenata, ali to je trenutno samo mašta i fantazija koja će se, nadam se, uskoro ostvariti. Ostale organizacije su dosta optimistično najavile evente za proljeće s dosta jakim imenima. Držim im fige da se eventi i dogode pa da se svi zajedno isplešemo.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.