Tamara de Lempicka: Dandy kraljica art decoa

Otmjena, besprijekorno odjevena, ženstvena i dotjerana – kakva je bila u stvarnosti, takvom se savršeno prikazivala i na slikarskom platnu. Tamara de Lempicka jedna je od malobrojnih umjetnica koja je od malih nogu do kraja života bila okružena luksuzom. Njena umjetnička djela Hollywood je naprosto obožavao. U medijima je u svoje vrijeme bila popularna kao i filmske dive, ne samo zbog svog slikarskog opusa, nego i zbog ljepote, damskog i elegantnog modnog stila, ali i raskalašenog privatnog života.

Hedonizam od rane mladosti

Podatci o rođenju Tamare de Lempicke obavijeni su misterijem jer je voljela prezentirati svoj život javnosti na taj način. Slikaričina biografija koju imamo danas temelji se uglavnom samo na njenim izjavama za medije. Dok jedni izvori navode da je svijet ugledala 16. svibnja 1898. u Sankt Petersburgu pod imenom Tamara Gorska, drugi tvrde da je njen rodni grad Varšava i da joj je nadjenuto ime Maria Gorska. Prihvaćenija je prva teorija. Potjecala je iz ugledne odvjetničke obitelji, a po ocu je bila napola Židovka. Legenda kaže da je njena majka Malvina pozvala istaknutog lokalnog slikara da izradi portret njene kćeri kad je djevojčici bilo deset godina, a Tamara je bila toliko nezadovoljna ugledavši rezultat višesatnog poziranja da je uzela boje u svoje ruke i nagovorila sestru da joj pozira za bolju sliku.

Roditelji su joj se razveli 1912. pa je baka preuzela njen odgoj. S njom je provodila praznike u Italiji i na francuskoj rivijeri, a internat je Tamara pohađala u Švicarskoj. Tako je od rane mladosti navikla na česta putovanja, skupocjeni nakit i otmjenu odjeću. Razgledavanja bogatih južnoeuropskih kulturnih znamenitosti bila su njen prvi i vrlo utjecajni dodir s umjetnošću.

Kasnije je otišla u Sankt Petersburg gdje je upisala Akademiju likovne umjetnosti. Udala se za odvjetnika Tadeusza Lempickog kojeg su godinu dana kasnije uhitili boljševici (bilo je to vrijeme Ruske revolucije). Tamara nakon tog naglog događaja nije sjedila skrštenih ruku kod kuće, nego je uz pomoć švedskog konzula pretražila zatvore dok nije pronašla svog supruga i pomoću svog šarma uspjela isposlovati njegovo oslobađanje. Postoje indicije i glasine o tome da je spavala s konzulom kako bi ga pridobila.

Zajedno sa suprugom tada je pobjegla u Pariz, kamo se već ranije bila preselila njena obitelj. U strahu od bankrota prodavali su obiteljske dragulje. Tamara je rodila kćer Kizette. Nedugo zatim počela se ozbiljno baviti slikarstvom, potaknuta živopisnom pariškom umjetničkom scenom – pohađala je  Académie de la Grande Chaumière.

Od Pariza do Milana, od Milana do Hollywooda 

Na scenu se probila 1925. svojom prvom velikom izložbom u Milanu, pod pokroviteljstvom grofa Emmanuela Castelbarca, za koju je naslikala dvadeset i osam slika u roku od samo šest mjeseci. Njena su djela zapazili i novinari američkog Harpar Bazaara. Najranija Lempickina faza odlikuje se elementima kubizma, a kasnije će postati reprezentativno ime slavnog art decoa. Njena je  stilizirana forma upadljiva, boje su joj jarke i čiste te je izražena igra svjetla i sjene. Uvijek je birala privlačna lica za modele. Njene su slike (većinom portreti) jasne, oštre i zrače diskretnom senzualnošću. Slikarstvo je shvaćala veoma ozbiljno i bila predana svom radu.

Svoj najpoznatiji autoportret Tamara u zelenom Bugattiju, kojim je prenijela  svoje samopouzdanje i karizmu u punom sjaju, dovršila je 1929. godine. Slika je krasila naslovnicu njemačkog modnog časopisa Die Dame. Napola spuštenih kapaka u zavodljivom pogledu, upadljivih žarkocrvenih punih usana, odjevena u profinjenu krem boju koja se poklapa s njenom puti, doima se kao da doista pozira za objektiv modnog fotografa. Utjelovila je femme fatale, snažnu i nesalomljivu ženu međuratnog razdoblja, ekscentričnog i hedonističkog vremena. A bilo je to doba popuštanja ustaljenih, konzervativnih moralnih normi, razvijanja liberalnijeg pogleda na socijalni i seksualni život.

Njen su prepoznatljivi umjetnički izraz osobito cijenili visoki buržujski i aristokratski krugovi. Neke od najvećih ličnosti koje su joj pozirale za portrete bili su španjolski kralj Alfonso XIII. i grčka kraljica Elizabeta. Svoja je djela prodavala po vrtoglavim cijenama koje bi odgovarale današnjem iznosu od 20 tisuća američkih dolara.

Od Lempickog se razvela 1928. Napustio ju je zbog druge žene, ali bio je istovremeno razočaran njenim hedonističkim načinom života. Tamara je u bijesu naslikala njegov portret i namjerno nije dovršila Tadeuszovu ruku, a sliku je nazvala Nedovršen portet Tadeusza Lempickog. Pet godina kasnije udala se za austrougarskog baruna Raoula Kuffnera s kojim u zimi 1939. seli u SAD bježeći od nacista.

Holivudski glamur

Njen profinjeni imidž sada je dodatno pojačan novostečenom titulom barunice. S novim bračnim partnerom najprije živi na Beverly Hillsu, a kasnije seli istočnije, u New York. Izložbe su joj postavljene u američkim metropolama poput San Francisca, New Yorka i dr.

Još dok je imala turneju po Apeninskom poluotoku u prvim godinama slave, imala je ljubavnika, a upoznala je i čuvenog pjesnika Gabriellea d’Annunzija koji ju je neuspješno pokušao zavesti prilikom jednog njenog posjeta. U Americi je punila tabloide zbog učestalih ljubavnih afera s raznim pripadnicima visokog društva (i muškim i ženskim). Bila je biseksualka, što je vidljivo u njenim provokativnim aktovima lijepih djevojaka. Neko joj je vrijeme ljubavnica i muza bila Suzy Solidor, pjevačica noćnog kluba Boîte de Nuit.

Zbog svoje nezasitne želje za zabavom i boemskog načina života odnos sa suprugom joj se drastično pogoršao. Barun se propio, očajan činjenicom što ga neprestano vara.

Živim na rubu društva, na ljude poput mene ne primjenjuju se pravila normalnog društva. 

Feniks iz vulkanskog pepela 

Nakon Drugog svjetskog rata jačaju novi umjetnički pravci, tako da art decou i slikarstvu Tamare de Lempicke postupno opada popularnost. I dalje je zadržala status ikone u društvu, pokušala je pratiti slikarske trendove apstraktnog ekspresionizma, ali njena djela iz tog razdoblja nisu doživjela uspjeh. Stoga se prestaje baviti slikarstvom.

Barun Kuffner umire 1961., a Tamara rasprodaje gotovo svu svoju imovinu, odlazi triput na putovanje oko svijeta, seli u Teksas, a naposljetku odlazi u Meksiko gdje i umire 1980. Prema njenoj želji pepeo joj je prosut iznad vulkana  Popocatépetl.

Dugo je bila zaboravljena. Tek je tijekom posljednjih petnaestak godina obnovila staru slavu. Izgleda da posebice Hollywood ne može odoljeti dražima njenog umjetničkog opusa: njene slike posjeduju zvijezde poput Madonne (koja ih je ponosno pokazala u videospotovima nekih svojih pjesama), Jacka Nicholsona, Sharon Stone i dr. Snažan utjecaj ostavila je u svijetu mode. Talijanski Vogue 2008.objavio je fotografije nadahnute njenom hladnom dendijevskom estetikom.

Tamara de Lempicka tako se uzdigla kao ptica feniks iz pepela meksičkog Popocatépetla. Respekt koji svjetska likovna kritika i umjetnički obrazovana publika ponovno posvećuje ovoj glasovitoj ženi dokaz je da je društvo uvijek željno ovakvih diva koje će svojom inteligencijom, talentom i istančanim ukusom šarmirati svijet.