THE HARDER THEY FALL: Na zapadu ništa novo
Malo je poznat podatak da je oko 25 posto kauboja na Divljem zapadu bilo crno. Većinom su to bili oslobođeni ili odbjegli robovi koji su otišli na zapad nakon Američkog građanskog rata. Jedan od razloga što to nije toliko općepoznato ili općeprihvaćeno su sigurno i vesterni. Kako bi se ova povijesna nepravda koliko-toliko ispravila Netflix nam donosi „The Harder They Fall“ britanskog redatelja Jeymesa Samuela.
Dobar, loš, zao?
Film prati priču Nata Lovea (Jonathan Majors) odmetnika kojemu je Rufus Buck (Idris Elba) ubio roditelje dok je bio dječak. Sada stariji, Nate saznaje da je Rufus pušten iz zatvora i okuplja svoju bandu kako bi ga ubio i osvetio roditelje. Osim te glavne, dosta šture priče razvija se i romansa između Natea i Mary (Zazie Beetz) članice njegove bande s kojom je već i prije bio, a sada ju želi oženiti. Problem je što nema skoro nikakve kemije između njih dvoje i ne dobivamo zapravo neku razradu i razlog zašto bi se trebali vjenčati. Uz nju u njegovoj su bandi još i Jim Beckworth (RJ Cyler) i Bill Pickett (Edi Gathegi) koji nemaju neku ulogu u filmu osim povremenog comic reliefa.
Problem sa svim ovim likovima, a još je i veći s likovima negativaca, apsolutna je plošnost svih njih. Nate ide osvetiti svoju obitelj i to je zapravo to. Smišljen kao svojevrsni ubojica mekog srca iz nekog razloga ne pljačka banke, ali krade od drugih pljačkaša banaka. Zašto ne pljačka banke direktno? Valjda jer pozitivci to ne rade, ali u filmu nije objašnjeno. Ni u ostatku njegove bande nećemo pronaći neke zanimljive priče ili što je najgore neki pravi razlog da se povežemo s likovima. Što se tiče Rufusa, on je samoproglašeni gradonačelnik Redwooda. Ideja mu je od Redwooda napraviti svojevrsnu utopiju za crnce. Ali osim toga što je to rekao i da u gradu žive isključivo crnci nije uopće jasno zašto bi to bila utopija. Tako da je izostala i nekakva temeljna motivacija za negativca i dobili smo možda jednog od najpasivnijih negativaca u povijesti vesterna. To je jako dobro predočeno krajem filma gdje Rufus niti ne sudjeluje u velikom završnom okršaju već samo promatra kroz prozor.
Ni vizualno ništa bolje
Problem plošnosti nije samo u likovima, odnosno u scenariju. Scenografija filma isto nije najsretnija. Ne može se to doduše zamjeriti filmu odnosno redatelju, budući da je to boljka svih Netflixovih produkcija. Najveći je zapravo problem računalni render daljine, noćnog neba i sl., što kod gledatelja onda izaziva klaustrofobičan osjećaj, a ako ne to onda samo ostavlja jako loš i „jeftin“ dojam. Osim tog problema preko kojega je jako teško prijeći budući da se većina filma događa na otvorenom, scenografija je korektna. Kuće izgledaju uvjerljivo iako možda malo „prečisto“ i šareno. Ovako kako su napravljene ostavljaju dojam zabavnog parka; čiste su, boja na njima je svježa. Kao da ih je trebalo izgraditi „još starije nego su bile“.
Ono što definitivno je za pohvalu je glazba u filmu. Makar nije dramaturški nešto posebno povezana s radnjom, mix hip-hopa i reggaea uz neke klasične vestern teme grade lijepu atmosferu oko filma. Naravno to nije za čuditi se jer je redatelj ipak primarni muzičar pod imenom The Bullitts.
Dobra ideja, loša izvedba
Ono što je počelo kao hvalevrijedna ideja nažalost nije ispalo ni približno dobro koliko je trebalo. Nažalost ovo je samo još jedan Netflixov brzi film za brzu zaradu. Koliko god je pohvalno i potrebno bilo snimiti film s gotovo cijelom crnačkom postavom kako bi se ispravili neki krivi dojmovi o tom vremenu, za ovaj se film ipak samo čini da jaše na toj ideji prije svega radi marketinga. Na kraju krajeva osim muzike i idioma koji se koristi ništa zapravo ne priča priču crnaca u ovom filmu. Tu i tamo se spomene robovlasništvo, ali to je kao i sve ostalo u filmu tek tako spomenuto i ništa s tim nije napravljeno. Ono što ovaj film jest je to da je zabavan. Na onaj glupavi način, puno je tu pucanja, krvi, eksplozija. Sve pomalo i podsjeća na Tarantina u scenama borbe. Ali kad smo već kod njega sigurno je bolje pogledati „Django Unchained“ nego ovaj film ako nekoga zanima položaj crnaca u kontekstu vesterna ili neki blacksploitation film 70-ih. Jer makar ih nije bilo puno kroz povijest, bilo ih jest nekoliko koji su postali zapaženiji, no nažalost “The Harder They Fall” nije jedan od tih.
