„Na Zapadu ništa novo” (2022): Krv, blato i obilje smrtnog straha

Kao ljubiteljica povijesti, tijekom svog života pogledala sam (a i pročitala) mnoge ratne priče, od onih upitne kvalitete (čitaj: rubno uveličavanje herojstva i gotovo pa čisti propagandni uratci) do onih u čiju se vrijednost mnogi busaju, no nijedna me od tih priča nije potresla kao „Na Zapadu ništa novo” redatelja Edwarda Bergera iz 2022. godine. Ali priznajem, bila sam jako skeptična kada sam vidjela da je Netflix producirao ratnu dramu.

Nisam pogledala ranije filmske verzije, a nisam još pročitala ni knjigu pa ne želim uspoređivati, samo sam bila upoznata s informacijom da je Zapadno bojište u Prvom svjetskom ratu bilo stravično i bez rezultata. Vrijedi spomenuti da je originalnu priču u obliku istoimenog romana napisao njemački pisac Erich Maria Remarque, koji se i sam borio na tom bojištu te intervjuirao brojne suborce, iz čega je onda izvukao materijal za svoj roman, objavljen već 1928. godine.

Antiratna umjetnost

Među kritičarima postoji rasprava može li djelo koje prikazuje ratnu tematiku i pritom želi pridobiti gledatelja zapravo biti antiratno. Smatram da „Na Zapadu ništa novo” to upravo i postiže. Njemačka produkcija adaptira njemački roman o njemačkoj strani Velikog rata, no tijekom čitavog filma gledatelj nema potrebu stati ni na čiju stranu, osim na stranu ljudskosti.

U ovoj je priči najveći gubitnik čitavo čovječanstvo, a ne samo njemačka strana. Neki likovi uzimaju poraz kao napad na Vaterland, ali time je oštećena samo šačica ega napuhanih ideologijama koje milijunima ljudi ne da nisu donijele nikakve koristi, već su ih odvele u smrt. Film, dakle, šalje čvrstu poruku da u ratu nema ništa korisnoga, a kamoli lijepoga.

Rat je gladan

Film nas smješta u samo središte radnje, na Zapadno bojište 1917. godine. Vojnici jurcaju ničijom zemljom između bodljikave žice i u blatu do koljena, dok oko njih frcaju metci i padaju bombe. Jedan vojnik nije bezimeni, već čujemo kako ga netko doziva imenom Heinrich. S njime se ne družimo dugo, kada se sakrije iza vrlo slabog skrovišta koje mu daje deblo i možda treći put diže svoju glavu pokrivenu metalnom kacigom, on se odluči na vrlo staromodan okršaj prsa o prsa s francuskim vojnikom i tada se kadar naglo prekida.

Njemačka je ratna mašinerija dobro podmazana i u prvih pet minuta pratimo sve njene korake – uniforme se skidaju s palih vojnika, peru se, krpaju i u konačnici dijele novim vojnicima, nekad s imenom prošlog vojnika još uvijek prišivenim na nju. Novi vojnici ne znaju da njihove uniforme nisu svježe kao oni te da one već znaju što ih čeka.

Nakon tog uvoda upoznajemo glavne aktere filma – Paul Bäumer (Felix Kammerer) i njegovi školski prijatelji entuzijastično slušaju svog fanatično patriotskog učitelja kako im govori da će za dva tjedna biti u Parizu ako odu na Zapadno bojište služiti očevini (iako se to nije uspjelo u tri godine dotadašnjeg ratovanja). Oni jedva čekaju navući uniforme i proći obuku, nesvjesni da je jedina uloga koju su dobili biti topovsko meso.

Mjesto gdje ljudski duh doživljava krah

„Na Zapadu ništa novo” ne preže od gnjusnih detalja nikad ne prelazeći granicu neukusnog. Od prvog do zadnjeg kadra film hvata gledatelja za vrat, ne puštajući ga da se opusti, kao što ni rovovska borba ne daje trenutka predaha likovima. Radnja je filma iznimno teška i smrdljiv dah smrti neprestano je prisutan. Čak i scene u kojima su prikazani generali na pregovorima za kraj rata ili u promišljanju novih ofenziva, dok jedu toplu hranu u čistoj odjeći, daju osjećaj pritiska vremena i broja poginulih koji neprestano raste.

Mladi vojnici vrlo su brzo naučili da avantura kojoj su se nadali neće biti ostvarena. Jedina sigurna konstanta oko njih je smrt u hladnoći, na vlazi i u gladi. Film izmjenjuje krupne planove s totalima, dinamične sa statičnima, pridonoseći dojmu općeg kaosa koji vlada bojištem. Glazba, iz pera Volkera Bertelmanna, usko prati događanja na ekranu, izmjenjujući tradicionalne tonove gudaćih instrumenata s mehaničkim zvukovima syntha i pojačane gitare, često disonantnima, pojačavajući dojam straha, samoće i bespomoćnosti ljudi zatočenih u rovovskom i vojničkom životu. Takva kombinacija instrumenata odlično ilustrira sraz starog s novim, koji se na najgori mogući način odvio u Prvom svjetskom ratu. Borbe prsa o prsa kombinirane su s novom, zastrašujućom tehnologijom, a mladići koji su se našli na tako postavljenim temeljima vrlo su brzo izgubili nadu u herojstvo i slavu, boreći se zapravo za vlastito preživljavanje.

Veliki talenti bez velikog holivudskog prenemaganja

Felix Kammerer, Albrecht Schuch, Aaron Hilmer, Moritz Klaus i Edin Hasanović najviše vremena provode ispred kamere i njihov je talent evidentan – predaju se ulogama bez pogovora, utjelovljuju prestravljenost, rezigniranost i želju za bijegom vojnika bačenih u pakao, bez trunke junaštva.

Scene u kojima nisu u žaru bitke prikazuju ih kao ljudska bića sa snovima i brigama, ali vidljivo je da će ako i prežive duhom zauvijek ostati u ovoj silom prilika nastaloj vojničkoj obitelji, povezanoj velikim traumama. Niti glumci niti scenarij ne posežu za jeftinim holivudskim napuhavanjem hrabrosti pojedinaca (a la Tom Hanks u borbi jedan na jedan s tenkom!), već prenose poruku da ti pojedinci više nemaju izbora jednom kada su tamo i njihova je borba zapravo za goli život, što je činjenica od samog formiranja tog bojišta. Likovi gube sposobnost nositi se s onim što je učinjeno njima te što su oni primorani svakodnevno činiti.

Jako mi je drago da se izvorni njemački naslov zadržao u hrvatskom „Na Zapadu ništa novo”, jer već on sam postavlja ton čitave priče – borbe su uzaludne, uvjeti se nisu promijenili, a broj nepotrebnih žrtava ideala onih koji su daleko od paljbi svakog trena raste, bez željenog rezultata. Čak ni dolazak kraja rata nije olakšanje, jer je zbog poetizma onih koji su određivali uvjete odabrano da se dočeka jedanaesti sat jedanaestog dana jedanaestog mjeseca, ostavljajući prostor za daljnja nametanja individualnih želja moćnih i izluđenih. Rat je uzaludan i iscrpljujući, a „Na Zapadu ništa novo” opravdano nosi naziv antiratne drame.

I sto mu gromova, pogledajte film na originalnom njemačkom.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.