DEVETI KRUG: Romansa iz interesa

Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, u vremenu prije afirmacije partizanskog spektakla kao glavnog žanra obrade razdoblja okupacije i II. Svjetskog rata, u modi su bile melodrame koje nisu pokazivale aktivni otpor u vidu akcija partizana protiv okupatora već su se koncentrirale na „male“, obiteljske priče pod okupacijom. Uz Bauerov „Ne okreći se sine“ jedan od najpotresnijih je „Deveti krug“ Francea Štiglica prva u potpunosti jugoslavenska produkcija koja je bila nominirana za Oscara.

U dobru…

„Deveti krug“ nastao po scenariju Zore Dirnbach koja je i sama iskusila užase koji su se događali 40-ih godina. Film prati priču o Ivi (Boris Dvornik) i nekoliko godina mlađoj Ruth (Dušica Žegarec), dvoje mladih ljudi koji su nakon odvođenja Ruthine obitelji od strane ustaša ušli u formalan brak u pokušaju spašavanja njenog života. U početku nezadovoljan dogovorenim brakom, Ivo se vremenom zaljubljuje u Ruth koju na kraju ustaše i odvode u logor gdje će njih dvoje i skončati nakon Ivinog pokušaja spašavanja.

Film otvara kadrom društvene igre koju igraju Ivo, Ruth i njezin mlađi brat. Igra je prekinuta kada se sa ulice čuju njemački vojnici i Ruth i njezina obitelj moraju otići kući budući da se približava policijski sat, Ruth nezadovoljna što ne može nastaviti igru ostaje prespavati kod Ivinih na njihov prijedlog. Ta naizgled beznačajna odluka će se pokazati kao sudbonosna kada sljedeće jutro odvezu Ruthinu obitelj, a ona biva spašena od privođenja čistom slučajnošću. Ivo i Ruth koji su uvedeni u film kao bliski prijatelji  sada su prisiljeni se vjenčati kako ne bi i Ruth odveli. Njihovo prijateljstvo od tog trenutka pati jer Ivo nezadovoljan ženidbom i utjecajem iste na njegov život svoj bijes iskaljuje na svoje roditelje i na Ruth koju, shvaćajući da je ovo bilo potrebno, krivi za svoju novu situaciju gdje mu se prijatelji smiju i gdje ga djevojka u strahu na vlastiti ugled napušta.

U ovom trenutku filma gledatelj gleda na Ivu kao svojevrsnog negativca jer svojim postupcima, inzistiranjem na viđanju s djevojkom, održavanjem momačke večeri gdje se napije i skoro oda da je oženjen za Židovku riskira cijeli plan. S druge strane njegovi roditelji su u ovoj prvoj polovici filma „pozitivci“ zbog same ideje o ženidbi do pokušaja umirivanja Ive i uvjeravanja da tako mora biti kako bi se Ruth spasila.

… i u zlu…

Kako vrijeme prolazi i situacija razvija, dolazi do obrata ovih uloga. Vremenom se Ivo pomiruje sa situacijom i razvija  osjećaje za Ruth kao i ona za njega. Od tog trenutka on više ne pere ruke od ženidbe  nego se krene ponašati kao pravi muž u zaštiti svoje žene. Dok se Ivo okreće u svojim stavovima, stav roditelja postaje jasniji: to nije ništa više od formalanog braka. Ideja je bila da se nakon rata razvedu. Ovdje se i nalazi tragičnost lika Ruth. Mlade djevojke, koja nije ni spremna za brak ili nešto slično i u biti je još uvijek samo dijete, koja se nađe u nezavidnoj situaciji koju ni ne može u potpunosti shvatiti. U prvom dijelu filma odbacivana od strane Ive, a u drugom, slučajno čujući razgovor o strahu da Ivo počinje dobivati osjećaje, od strane njegovih roditelja.

Njezina zbunjenost i strah oko cijele situacije se očituju u njezinim bježanjima iz kuće. Prvi put nakon što se Ivo vrati kući pijan, odnosno u vrhuncu njegovog nezadovoljstva sa brakom i onda pri kraju filma kada tijekom zračne uzbune ne odlazi u sklonište nego ode u park i ljulja se i uživa u drugim dječjim radostima. Upravo je ovaj drugi odlazak koban jer slučajno saznaje pravu istinu što je s njenim roditeljima i plačući za njima se odaje i ustaše ju odvode.

… dok nas smrt ne rastavi

Zadnja trećina filma, koja počinje sekvencom Ruthine zabave u parku, a završava u koncentracijskom logoru je i najtragičniji i najljepši dio filma. Nasuprot idilične sekvence Ruth u kojoj se prepušta čistoj dječoj radosti zaboravljajući kontekst u kojem se nalazi se suprotstavlja sekvenca Ive u potrazi za Ruth i njegovim dolaženjem u koncentracijski logor. Dok se prva odvija po sunčanom danu, u kojoj bjelina doslovno blješti sa svake površine druga se odvija u sumrak i po noći, maglovita, vlažna. Kao kontrapunkt dječoj bezbrižnosti dobivamo mučne prikaze života u logoru koji svoj vrhunac doživljavaju u tako zvanom Devetom krugu. Baraki u koju odvode mlade žene i koju stražari nazivaju harem. U potpunom mraku barake čuvari u teškim vojničkim čizmama plešu sa bosim djevojkama i makar nije izravno prikazano implicirano je i da ih i iskorištavaju.

U kontekstu logora se događa i konačna afirmacija ljubavi između Ive i Ruth prije tragičnog kraja. Kako bi pobjegli moraju se popeti preko ograde kojoj je privremeno isključen napon nakon što Ivo uspije Ruth oslabljena od vremena provedenog u logoru ne uspijeva te oboje skončaju u zagrljaju kada se napon opet uključi. Osim što je to tragičan kraj same ljubavi to je i tragičan kraj lika Ruth koji je i najavljen na samom početku filma kada tijekom društvene igre ona kaže da stalno gubi. Tako je i tijekom cijelog filma zapravo ona bila gubitnik, nikada prihvaćena od strane svih.

Pomalo zaboravljen klasik

Ovaj klasik jugoslavenskog i hrvatskog filma je bio i pomalo zaboravljen kako je vrijeme prolazilo. Nominiran za Oscara u vremenu nastanka vremenom je ustupio mjesto „Ne okreći se sine“ kao glavnoj melodrami ratne tematike. Danas se ta situacija mijenja i film se revalorizira te je ove godine bio uvršten u program Cannes classics na Filmskom festivalu u Cannesu i izašla je restaurirana verzija filma. Naravno s punim pravom, makar je možda prva polovica filma presentimentalna za današnje gledatelje, ali nikako loše napravljena, prava snaga ovog filma se nalazi u gotovo ekspresionističkim sekvencama na kraju.