THE UNDOING: Slom dobrog koncepta već nakon prve epizode
„The Undoing“ (u hrvatskom prijevodu Slom) nastavak je suradnje Nicole Kidman i Davida E. Kelleyja nakon vrlo razvikane i vrlo uspješne „Big Little Lies” pri čemu je angažman slavne Australke mnogo veći nego prošli put: osim glavne uloge, Kidman je i izvršna producentica, a otpjevala je i uvodnu temu „Dream a Little Dream of Me”. Nažalost, oskarovka nema mogućnost da sve što takne pretvori u zlato pa čak ni njena pojačanija involviranost od „The Undoing“ nije uspjela napraviti poštenu seriju.
Nicole Kidman tumači ulogu imućne psihijatrice Grace Fraser koja živi u naizgled skladnom braku s dječjim onkologom Jonathanom (tumači ga Hugh Grant) i sinom Henryjem u elitnom dijelu Manhattana. Taj sklad vrlo brzo biva narušen stravičnim ubojstvom povezanim s privatnom školom koju im pohađa dijete i Gracein i Jonathanov život vrlo brzo doživljava prisilnu transformaciju pod teretom tajni koje se naglo otkrivaju pokazujući da je njihov odnos bio sve samo ne savršen kao što se na prvu činilo. Ovaj opis je otprilike i najbolja reklama koja se seriji može dati s obzirom da se teoretski zanimljiv koncept raspada odmah nakon prve epizode.
Umjetan život njujorške visoke klase
Prva epizoda je zaista sjajna dok ironično pa i pomalo posprdno prikazuje umjetan život njujorške visoke klase. Centralni dio epizode je humanitarna aukcija kojom se prikupljaju sredstva za siromašnije učenike kojima bi im se ukazala prilika da pohađaju elitnu manhattansku školu, ali i da bi se podebljale plaće učiteljima koji u toj školi predaju. Naravno, nitko od učitelja iz te škole nije pozvan na elitno druženje, a majka djeteta kojem je jedna od stipendija nametnuta je podvrgnuta zajedljivim komentarima. Vrhunac masovnog samozadovoljavanja na vlastiti status događa se u sceni u kojoj prvi predmet na aukciji predstavlja ni po čemu posebna čaša vode.
I dok u prvoj epizodi izgleda kao da će serija iskoristiti priču o zločinu kako bi se suptilno rugala najbogatijima, već se u sljedećoj epizodi od toga odustalo i nastavilo u sasvim suprotnom smjeru – naivni triler je iskorišten kako bi se prikazalo koliko je bogatima teško jednom kad se izgubi taj pobožno čuvani status. Problem je u tome što Grace Fraser gubi vrlo malo od svog idealnog svijeta – tu i tamo dobiva koji mrki pogled i komentar aristokracije, a paralelno se ponaša kao da je u jednom danu pala na prosjački štap.
To se, naravno nije dogodoilo, pa tamo gdje se više ne uspijeva financirati sama, pomaže joj otac Franklin Reinhardt (Donald Sutherland) koji u seriji postoji samo da po potrebi odriješi kesu i ljuti se na zeta. Elitistička patnja može funkcionirati možda epizodu-dvije, no „The Undoing“ to razvlači do granica podnošljivog pa pred kraj zaista postaje naporno gledati, a nemoguće suosjećati s Grace dok sjedi na zlatnom stolcu u dnevnom boravku od sedamdeset kvadrata uzrujana jer je otkrila još jednu laž o svom životu.
Melodramatičnost i kičast rasplet
Ni priča o otkrivanju ubojice ne funkcionira. Zapleti su jako površni, a prebacivanje sumnje među likovima se radi tek tako da bi se osigurao odaziv gledatelja za sljedeću epizodu. Već u prvim minutama sljedeće epizode potencijalni novi trag se resetira, a priča se vraća na svoju početnu poziciju koja je više-manje nigdje. Rasplet je posebno loš i sudeći po melodramatičnosti i kičastom raspletu The Undoing će bez sumnje dočekati svoju reinkarnaciju u nekoj meksičkoj telenoveli.
Neujednačen i za triler smiješno jednostavan, „The Undoing“ je slom koncepta i nespretan pad ispod ljestvice koja je visoko postavljena u prvoj epizodi. Čitatelji magazina poput Vanity Faira ovdje bi mogli i pronaći neki zanimljiv detalj, prvenstveno dizajn interijera i upečatljive kapute Nicole Kidman, svi ostali će seriju zaboraviti brzo i pronaći nešto za sebe u moru zanimljivijeg sadržaja još uvijek aktualnog zlatnog doba televizije.
