U danima kad pravog Sunca nema, utjeha se može naći u umjetnosti

U ovim hladnim, kišnim, surovim danima lijepo se sjetiti Sunca koje nas je grijalo. Sjećati se njegova zalaska, izlaska, sutona, sumraka, igre boja koje su se miješale i tvorile svečani ugođaj. U njima je bila beskrajna ljepota, još veća ako se zrcalila u mirnom moru. Iako je općenita pojava, uvijek dira u srce i najhladnijeg cinika.

O Sunce, gdje si nestalo? O Sunce, vrati se meni! Draškaj me svojim svijetlim prstima, grij me svojom toplinom! Mnogi su opjevali Sunce, malo bolje od mene. Pjevali mu serenade, zazivali ga i opisivali najuzvišenijim rječnikom. No, što mogu riječi naspram tog velikog nebeskog tijela? Samo zabrazditi u patetičnost i neistinu opisivanja. Rijetko tko može prikazati Sunce kao slikar. Boje su ono što on voli, a Sunce mu dopušta lijepu paletu. Stoga nije ni čudo što je ono česta tema njihovih slika.

Najčešće je riječ o umjetnicima koji su se posvetili pejsažu i blagodatima prirode. Jedan od glavnih majstora atmosfere koji je volio svjetlost je William Turner. Njegove slike su turbulentne i dinamične, u njima se gube motivi i prevlada ta divna svjetlost.

Zatim, impresionist koji je svima znan i čija je slika “Impresija” zaslužna za ime pravca u kojem je ovaj slikar bio majstor. Claude Monet volio je ponavljati iste motive u različitom osvjetljenju, od stogova sijena, sunčevih zalazaka do lopoča na jezeru i crkava. Čak i kad Sunce u njegovim slikama nije bilo prisutno, motivi su njime bili okupani. Njegova svjetlost je treperava, razdvaja se u sitne raznobojne točkice u mekim prijelazima istoga tona.

Emil Nolde, ekspresionist, nije bio poznat po pejzažima već uznemirujućim licima nalik na lutke vrlo intenzivnih i jakih boja. Te boje prenosio je i u prikaze lijepih prikaza mora i Sunca koji su se razigrano stapali i tvorili gotovo nestvaran prikaz.

I suvremeni umjetnici u današnjem industrijaliziranom svijetu nalaze utočište u čudima prirode. Fred Cuming posvetio je život izražavanju ljepota kojima je bio okružen, često slikajući južne obale Engleske blizu Hastingsa i Ryea gdje živi. U pastoznim i mrljastim potezima krije se Sunce, more i zrak.

Još puno njih slikalo je odu Suncu, moru, ljetu i vrućini.

Dok nemam pravo Sunce, nije mi mrsko gledati ga u umjetninama u koje su ovi slikari unijeli svoju ljubav. Možda će se i danas pojaviti, pozdraviti dan i nas jadnike koji smo se sakrili u svoje kućice, gunđavi zbog kiše i tmurnosti oblaka. Ne vidimo zapravo da je svaki dio prirode i njezine mijene predivan na svoj način. No uvijek preferiramo žuto, narančasto, crveno, svijetlo, ružičasto.