Što je Venom bez Spidermana? (“Venom”, R. Fleischer)
U dosadašnjoj filmskoj i strip produkciji nijedan superheroj nije imao više neprijatelja, i brojčano i unikatno, od Spidermana. Neke od njih smo imali priliku gledati u nekim prijašnjim filmskim inkarnacijama, a neke tek treba gledati. No, među svim tim zlikovcima, jedan ipak dolazi na sami vrh. Kao što je to slučaj s Batmanom i Jokerom, tako je i Spideyev najveći neprijatelj upravo Venom. To je glavni razlog zbog kojeg je publika bila skeptična kada je Sony studio najavio samostalni film o ovom specifičnom antiheroju. Sada kada je Spiderman postao dio Marvelovog univerzuma u borbi protiv Thanosa, a njegov neprijatelj u rukama druge produkcije, nametalo se pitanje kako će sve to na kraju izgledati? Napokon, dočekali smo i taj odgovor.
Tom Hardy je Eddie Brock, novinar koji živi i radi u San Franciscu. Nakon što dobije zadatak da intervjuira osnivača fondacije Life, Carltona Drakea (Riz Ahmed), njegov će ga karakter dovesti do toga da izgubi sve što je imao. Taj će ga isti istraživački karakter naposljetku spojiti s Venomom. Nakon toga, Brock će morati spasiti i sebe, ali i (standardno) cijeli svijet. Dakle, bez previše otkrivanja, možemo zaključiti da je storyline poprilično generičan, te čini najjednostavnijim put kojim se radnja može razvijati. Ipak, tu je i Tom Hardy koji jednostavno stvari učini vrhunskim, zar ne?
Gorko-slatki okus
Po izlasku iz kina razmišljao sam i govorio o filmu. Prilazio mu iz različiti aspekata, komentirao, uspoređivao i slično. U tom trenutku film mi je bio sasvim dovoljno dobro ostvarenje s tek pokojom sitnom zamjerkom. Do trenutka pisanja ovog teksta, kada je kino efekt popustio, jednostavno nisam mogao reći je li taj film uopće dobar. Zaključak će nastajati kako kritika bude odmicala. Venom je ponešto drugačiji od drugih filmova ovog žanra što smo gledali proteklih mjeseci. Primjera radi Ant-Man, pa čak i Avengersi, dosta su svijetli i izdvojeni, djeluju poput animiranih filmova. Venom je većim dijelom svog trajanja čista suprotnost tome. Svojim stilom i atmosferom najviše podsjeća na Spiderman filmove Sama Raimija uz veću dozu crnog humora. Samim tim, dok gledamo film, imamo osjećaj kao da Venom pripada nekim ranijim vremenima; vremenima kada su nastajali Fantastic Four ili prvi X-Men filmovi.
Venom je, u suštini, film o nastanku i porijeklu naslovnog lika. Upravo taj uvod u samu priču odvlači previše vremena od filma koji je, u odnosu na druge, nešto kraći. Tako će na primjer do pojavljivanja Venoma proći i više od pola sata, a na njegovog ćete protivnika čekati jako dugo. Da ne bude zabune, sve ostalo što se prikazuje ima smisla za razvoj filma i lika Brocka, ali je vrijeme trajanja onda jednostavno trebalo biti puno duže jer su kulminacija događaja i konačni sukob tako brzo sklepani da u mislima gledatelja ostaje neki gorko-slatki okus. Slatki jer je Venom nevjerojatno zanimljiv karakter, gorki jer ga jednostavno nema dovoljno.
Ipak – Tom Hardy
Tom Hardy je već ranije s dosta uspjeha igrao karaktera iz svijeta heroja. Njegova uloga Banea iz Nolanove Dark Knight trilogije je jedna od blistavijih stvari iz trećeg dijela The Dark Knight Rises. Međutim, i sama njegova predanost glumi unosila je u publiku neku dozu mira da će on sve na kraju iznijeti kako treba. I u tome uspijeva. Na momente je smiješan, na momente ozbiljan, a njegova konekcija s Venomom (kojem je Hardy dao glas) zaista djeluje fantastično. Unio je duh i osobnost u lik Eddieja Brocka, ali i „parazita“ koji je u njemu. Tom Hardy je, bez sumnje, najjača karika u ovom filmu i čisto zbog njega i njegove karizme neki dijelovi mogu proći.
Filmovi iz žanra superheroja posljednjih su godina kombinacija humora i superherojske akcije. Na taj su način mnogi režiseri iz polja komedije, kao npr. Taika Waititi ili Peyton Reed, ostvarili jako dobre rezultate u žanru superheroja. Sony je krenuo istim putem te je angažirao Rubena Fleischera, redatelja filmova Zombieland, 30 Minutes or Less i Gangster Squad. Iako mu rezime govori da je pravi čovjek za posao, ipak sam mišljenja da je ovo bio prevelik zalogaj za njega. Neujednačenost u tempu, nekoliko jeftinih one-linera, mutne i vrtoglave akcijske scene u kojima nije jasno tko je tko i što tko radi te antiklimaktičan kraj i CGI iz prošlog desetljeća podupiru moju tezu o redatelju. Riz Ahmed kao Carlton Drake, hindu-američka verzija Elona Muska, iako daje sve od sebe, tek za nijansu djeluje bolje od Jesseja Eisenberga kao Lex Luthor.
Čorba bez sastojaka
Što je Venom bez Spideyja? Zanimljiv antiheroj s ogromnim potencijalom da bude zanimljiv kao Deadpool. No, Venom se nekada doima kao čorba kojoj fale neki sastojci, ali je ipak skuhana i nekako funkcionira. Venom je film koji je gledljiv, ali je također film koji ne donosi ništa novo niti inovativno. Venom je doslovno film koji ćete pogledati jednom (eventualno dva puta) i nikad više. On je samo još jedna epizoda uz koju ćete se zabaviti u moru drugih filmova ovog žanra. Ukoliko bude nastavak tada mogu ispraviti svoje greške, ako ne bude, možemo reći da će Venom brzo pasti u zaborav. Prema tome, dok ga ambis entertainmenta još nije progutao, trkom u kino, jer ga vrijedi pogledati ako ništa radi Toma Hardyja te zajedničkih scena njega i Venoma.
