novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – ‘Na tragu satelita’ (Kozmodrum): Bez ijedne riječi ostat ćete bez riječi

Foto: zonamuzika.bandcamp.com/album/na-tragu-satelita
Vrijeme čitanja: 4 minute

Na tragu satelita“ album je jedne naoko vrlo šarene skupine glazbenika stavljenih pod zajednički naziv Kozmodrum. Glavnu riječ u ovom sastavu vodi Janko Novoselić koji piše i obrađuje glazbu, a na kraju i sjeda za bubanj. No iako Janko sam piše glazbu, u njenom mu izvođenju pomažu Ivan Kapec Denis Penava na gitarama, Goran Delač na bas gitari te Hrvoje Galler na klavijaturama. Ovu glazbu jako mi je teško opisati ili je smjestiti u žanr, jedino što mogu reći je to da na prvu podsjeća na druge Novoselićeve projekte poput Chuija, Strobelyxa ili Tobogana. Ali samo na prvu. Jer kad se malo dublje zagrebe ispod površine jasno je kao dan da je riječ o sasvim drugačijem, orginalnom projektu.

Budući da sam već rekao hrvatski pandan one famozne, sarkastične britanske rečenice ‘I can’t be bothered ‘ u vezi s određivanjem žanra i opisivanjem glazbe koju Kozmodrum svira, odlučio sam sam ovaj zadatak prepustiti njima. Evo što vele: „…ova je postava idealna za otkrivanje novih zvukova, ali istovremeno ukorijenjena u tradiciju improvizacijske glazbe. Tamo gdje završavaju mogućnosti tehnologije počinje povratak ljudskoj snazi koja iznova daje smisao toj istoj tehnologiji koju koristi. Spojevi između prirodnog i umjetnog, organiziranog i improviziranog, glasnog i tihog, mekog i tvrdog; sve ćete to doživjeti uz mantričnu svirku ansambla i čvrstu ritmičnu podlogu jednog od najstarijih instrumenata na našoj planeti. A upravo s naše planete krenuti ćemo na put do novih kozmičkih prostranstva gdje ostaje samo jedan doživljaj – Kozmodrum.

Foto: facebook.com/kozmodrum
Foto: facebook.com/kozmodrum

Otkada znam za sebe bio sam skeptičan prema modernoj glazbi bez vokala. Uvijek sam vjerovao da je potreban taj element koji će dati kontekst glazbi te nisam vjerovao da se bez vokala može napraviti nešto inovativno, kreativno, a onda na kraju i nešto što neće biti dosadno. Iako sam oduvijek volio Seven That Spells i poštovao sve Potočnjakove radove, naprosto mi je trebalo još dokaza koji bi mu uvjerili u suprotno. Po svemu sudeći, prošla godina, zajedno s nastavkom u ovoj, iskopale su velik broj metaka iz srednjovjekovnog trupla mojega mišljenja konačno me uvjerivši u potpunu pogrešku mojega shvaćanja. Prvi je bio Chui, onda i Zayn, a evo sada, s početkom ove godine, narugao mi se i Kozmodrum.

Iznimno mi se sviđa opis koji su sami napisali o svojoj glazbi jer vjerujem da su u riječ pogodili srž svoje glazbe i ovog albuma. Kada prvi put čujete Kozmodrum oduševit ćete se bogatstvom zvukova i melodija koje svako malo dolaze od drugog instrumenta, povremeno ubrzavajući, povremeno usporavajući pjesme, ne dopuštajući da vam ni u jednom trenutku koncentracija pobjegne na išta drugo, a opet vas drži čvrsto zarobljenima u tom mantričnom ugođaju. Jedina konstanta specifičan je, sebi svojstven, kirurški precizan bubanj Janka Novoselića koji ne samo da drži ritam, već igrom na činelama i bubnjevima također i sudjeluje u melodičnom dijelu glazbe, za koji znamo da bubanj inače nije zadužen. Pjesme su prilično duge i očito se na aranžmanu i konstrukciji pjesama dosta radilo, ali je također gotovo nevjerojatno koliko je moguće čuti da su temelji ovakve glazbe u improvizaciji, da je možda i cijeli ovaj bend izrastao na čistoj improvizaciji.

Foto: facebook.com/kozmodrum
Foto: facebook.com/kozmodrum

Iz ovog njihovog opisa najviše mi se ipak sviđa rečenica koja kaže: „Tamo gdje završavaju mogućnosti tehnologije počinje povratak ljudskoj snazi koja iznova daje smisao toj istoj tehnologiji koju koristi.“ Za mene je ova izjava ono što sam čekao već – pa ni sam ne znam koliko. Zadnjih deset i više godina svakim danom sve više imam osjećaj da je čovjek počeo zlorabiti tehnologiju. Kao prvo u svakodnevnom životu, pa onda i u glazbi. Tako da se počelo već naširoko pisati o tome je li ono što se danas stvara uopće glazba jer za stvaranje takvih zvukova više uopće nije potrebna vještina, već samo jako dobar stroj. Netko je tom prilikom lukavo izjavio: „Moram imati dobre mašine da se ne vidi koliko loše sviram.“ Ono što sam želio reći je to da je netko konačno prepoznao problem jer, kako znamo, prvi korak rješavanja problema je priznati da problem postoji.

Pokušaj Kozmodruma je na neki način redefinirati klupsku muziku, odnosno iznaći nove načine za izvođenje klupske muzike što je zanimljiv način pristupanja glazbi. Vjerujem da bi Kozmodrum mogao doživjeti sličnu sudbinu kao Chui prije nekoliko tjedana u Tvornici kulture jer se zagrebačka publika prepoznala kao rudnik zlata za prepoznavanje potencijala. U tom segmentu ovo redefiniranje klupske glazbe može jako dobro proći, no ukoliko se smanji broj pauza i promjena tempa te se poradi i na više repetitivnosti svojstvenoj technu i houseu onda bi Kozmodrum mogli slušati i u nekim klubovima s ovakvim i sličnim predznacima. Sve u svemu, Kozmodrum odgovara velikom broju situacija i paše uz velik broj ugođaja tako da ovakvoj glazbi neće biti problem pronaći svoje mjesto. Možda je presmijelo, ali mislim da neću puno pogriješiti kada, unatoč činjenici da je tek početak veljače, kažem da već imamo ozbiljnog pretendenta za domaći album godine.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari