Više humora, više akcije, više zabave (“Deadpool 2”, D. Leitch)
Kada je Deadpool stigao u kina na Valentinovo prije dvije godine nitko nije očekivao da će tako lako osvojiti srca svima koji će ga gledati. Ovaj je unikatni anti-heroj, koji na jeziku (ali i u borbi) ne štedi nikoga, u svijet filma ušao na velika vrata, a sa sobom je donio i poklone. Humor kakav smo imali priliku gledati u prvom dijelu je, ne samo pogodovao publici, nego je bio šarolik i u velikoj mjeri urnebesan.
Osim toga, u svijetu u kojem su tvorevine iz Marvelove tvornice vladari u žanru superheroja, Deadpool je donio tračak inovativnosti, originalnosti, a sve to umotano „rated R“ vrpcom s kojom je došla i nova pomama za ponešto drugačijim filmovima ovog žanra. Tako je zahvaljujući Deadpoolu i njegovom uspjehu istu recepturu pratio i treći dio Wolverine sage Logan, dobivši nominaciju za najbolji scenarij (prvi film ovog tipa koji je bio nominiran u toj kategoriji), a produkcijska kuća Blumhouse najavila je remake filma Spawn, mračnijeg i ekstremnijeg anti-heroja koji u mnogo čemu podsjeća na Deadpoola.
Deadpoolov nastavak naslovljen samo brojkom 2 u naslovu prati već dobro isproban postupak krojenja narativa. Wade Wilson aka Deadpool nalazi se pred još jednom avanturom koju nije tražio, ali koju mora izvršiti dok njegov ludi mozak na usta iznosi brojne šale i uvrede. Ovoga je puta budžet filma daleko veći što direktno proporcionalno znači da nas očekuje puno više humora, nasilja, akcije, uloga i zabave. Deadpool 2 u svakom segmentu tu pretpostavku i ispunjava.
Tvoj omiljeni stand-up komičar
Razlog broj 1 zbog kojeg svi vole ovog specifičnog i karizmatičnog anti-heroja jeste njegov humor i dug jezik, te smatram da je to prva točka o kojoj bi se trebalo govoriti pri ogledu na njegov nastavak. Scenaristi Rhett Reese i Paul Warnick ponovo su radili na izrazito dinamičnom scenariju koji je imao zadatak da ponovi uspjeh iz prvog dijela. U tome im je pomogao i Ryan Reynolds osobno kojemu je ovo prvo sudjelovanje u stvaranju scenarija. Konačni se rezultat ogleda u buri neprestanog smijeha zbog kojeg ćete u kinu potpuno zaboraviti na vaše kokice i sok.
Međutim, sam humor nije uvijek funkcionalan. Desit će se nekoliko situacija koje zbog svoje stranosti publici ili jednostavne slabosti neće izmamiti nikakvu reakciju. No, to nije tako čest slučaj, a i one same nerijetko bivaju zatrpane zbivanjima koja nalijeću u strahovitim valovima. Naime, Wade Wilson nas neprestano rešeta rafalima humora i doskočica da u svom tom dijaloškom općenju skoro i nema ozbiljne konverzacije (trebalo bi izbrojati sve njegove ozbiljne replike). Poput vašeg omiljenog stand-up komičara Deadpool će vas zabavljati cijela dva sata uz repertoar šala koje idu od sigurnih (za šire mase) do onih koje će samo neki shvatiti ili prihvatiti. Ono što je posebno zanimljivo jeste da sav taj humor, iako nekada znatno pretjeran, ne usporava radnju i funkcionira sukladno s akcijom i narativom.
Redatelj kaskader
Prvi je film nastao kao redateljski prvijenac dotadašnjeg eksperta za vizualne efekte, a drugi je nastao pod redateljskom palicom majstora akrobacija i koreografije u filmovima. David Leitch je svoje redateljsko umijeće prije Deadpoola razvijao kao kaskader i redatelj početnik na setu John Wicka, što je dovelo i do njegovog prvijenca Atomic Blonde. Postavljanje jednog kaskadera u redateljsku stolicu znači jednu stvar: mnogo dobrih akcijskih sekvenci. Od početka do kraja Deadpool 2 odiše mnoštvom odličnih koreografija i dinamičnih pokreta. Unutar ovih sekvenci gledatelji imaju priliku otkriti u kojem se rasponu sada kreću Deadpoolove moći.
Pojavljivanje neprijatelja otjelovljenog u liku Cablea (Josh Brolin), kao i uključivanje mutanta Juggernauta, koji su za Deadpoola izazovniji protivnici u odnosu na prvi dio, donosi sa sobom ekstremno uzbudljive sekvence. Samim tim je i za našeg protagonista ulog veći, što ga navodi na to da stvori svoju ekipu. I tako nastaje X-Force. Ovaj segment, koji se proteže sve do Juggernautovog oslobođenja, jedan je od najsmješnijih i najdinamičnijih momenata u filmu, ali u njemu osobno pronalazim i jednu manu koja, možemo reći, proizilazi upravo iz razlike u redateljima s početka poglavlja. Naime, tek u tim trenucima postaje uočljivo koliko su specijalni efekti siromašni u odnosu na prethodni film.
U par scena grafika neodoljivo podsjeća na gumene efekte slične onim iz The Matrix Reloaded u borbi između Nea i mnogobrojnih klonova agenta Smith. Također, sam lik Juggernauta pati od ove boljke, ali ovi problemi nisu do te mjere golemi da bi utjecali na gledateljsko iskustvo.
Emotivni Wade Wilson
Prvi film o Deadpoolu bio je film osvete od početka do kraja u kojem Deadpoola otkrivamo kao pravog anti-heroja zabrinutog samo za vlastite brige i dileme. U nastavku, pak, imamo drugačiju situaciju. Ispod te ogromne lavine humora i akcije otkrivamo nešto intimniju i emotivniju stranu Wadea Wilsona. Upravo preko tih scena odlazimo na stranu psihološkog razvoja lika koja ovom filmu daje ponešto drugačiju notu u odnosu na prethodnika. Ova narativna linija relativno usporava radnju i gledateljima omogućava odmor, ali i približava protagonista na empatijskom nivou, što ujedno oslikava i činjenicu da se ispod crvenog odijela ipak krije čovjek koji brine za druge ljude i treba nekoga blizu sebe.
Deadpool 2 je jedan od onih filmova koji jasno shvaćaju što su, koji imaju dobitnu formulu i ne mijenjaju je suvišnim intervencijama kako bi postigli dubinu koju ne trebaju. To je dvosatna zabava koja će vas dovesti do suza od smijeha slušajući Ryana Reynoldsa kako ismijava sve aktualne trendove, mnoge likove, ikone pop-kulture i druge proizvode iz sfere filma ili muzike. Deadpool 2 definitivno podiže adrenalin na veći nivo, i usprkos svom dinamičnom ritmu, koji će vas voditi poput vožnje na rollercoasteru, neće vas iscrpiti, štoviše poželjet ćete još.