Ivana Lulić
2. studenoga 2024.

Vrijeme čitanja: 7 minute Ivanina poezija je osobna, a opet sposobna da u čitatelja prodre potpuno spremna da na sebe primi nova značenja, da poput mjenjolika uzme oblik vaše duše.

dori
11. veljače 2023.

Vrijeme čitanja: 11 minute Idemo zajedno junački proći listu najgorih pjesama i izvedbi koje smo gledali i slušali na Dori od 1993. do 2002. godine.

Glazba

Vlatko Stefanovski na Ljetu u MSU: Sačuvao je noć od budnih

Vlatko Stefanovski Trio
Foto: Patrik Horvat
Vrijeme čitanja: 3 minute

Ne ponosim se činjenicom da me dosad nikad nijedan put nije naveo na koncert Vlatka Stefanovskog iako o njemu slušam cijeli svoj život. Oduvijek je nekako bio mjerna jedinica za kvalitetu i virtuoznost, ali to su doista samo prazne riječi sve dok ne čujete čovjeka kako svira uživo. Čak upotrijebiti riječ „svira” nekako zvuči nedovoljno, jer gitara je, to je neosporno, dio njega i to što Stefanovski s njom čini nadilazi puko sviranje, ali o svemu tome malo kasnije.

Toplinski val u MSU

Prvi ozbiljniji toplinski val ove godine stigao je baš prošli tjedan kad su na Ljetu u MSU 21. lipnja nastupali Bad Daughter, koji su, unatoč nesnosnoj vrućini, bili odlični pa smo na licu mjesta odlučili da ćemo sve to ponoviti i idućeg petka uz Vlatka Stefanovskog.

U narednih par dana promijenila su se barem dva godišnja doba, ali val vrućine nam se vratio taman na vrijeme da se znojimo i ovog petka od samog bivanja i disanja. To nas nije omelo i već smo se nešto malo iza 20h nacrtali na platou Muzeja suvremene umjetnosti.

Količina ljudi koja se slijevala prema muzeju i ona koja je već čekala u prostoru dala je naslutiti da se ipak čeka legendu. Cupkali smo i hladili se pićem, a gorko sam požalila što sam bila zaboravila lepezu jer iz nekog razloga, iako smo bili na otvorenom, na tom prostoru gotovo da nije bilo zraka.

Vlatko Stefanovski Trio
Foto: Patrik Horvat

Jedan organizam

Oko pola deset na pozornicu izlazi Stefanovski koji nam se ovaj put predstavio kao dio trija u kojem, uz njega, sviraju njegov sin Jan Stefanovski (bubnjevi)Ivan Kukić (bas) za kojega smo na samom početku saznali i da slavi rođendan. Moram reći da smo se i mi uz njih potrudili da ga dostojno i proslavi.

Kako je svirka krenula i vrijeme odmicalo bivalo mi je sve jasnije zašto se Vlatka Stefanovskog naziva jednim od najboljih gitarista svih vremena. Bila sam, bez pretjerivanja, na stotinama koncerata raznih žanrova i kvaliteta, ali takvu lakoću sviranja nisam nikad doživjela. Kako sam spomenula na početku, riječ „svira” nekako je redundantna u slučaju Stefanovskog i njegove gitare. Nitko tu ništa ne svira, oni su jednostavno jedan organizam.

Dobar dio koncerta provela sam zatvorenih očiju, a kad nisam plovila u svom sedmom nebu gledala sam u nevjerici tu lakoću i prirodnost izvedbe. Ono što me dotaknulo, a što me za neke izvođače nepovratno i zauvijek veže, jest vidljiva i opipljiva ljubav prema onome što stavlja pred publiku. Ta ljubav je inspirativna i zarazna. Pred takvim ljudima poželiš i ti predati svoje biće nečem većem od sebe, kakav god to vid stvaranja bio.

Vlatko Stefanovski Trio
Foto: Patrik Horvat

Sačuvao je noć od budnih

Kako nisam tip osobe koja voli pisati dnevničke zapise s koncerata i događaja, nemam popis izvedenih pjesama (ili popularnije rečeno – setlistu), ali uz neizostavnu Jovano, Jovanke, koja mi je nepoljuljani favorit zbog moje vječne odanosti i ljubavi tradicionalnoj glazbi, imali smo prilike čuti Bistru vodu te hitove kao što su Kao kakao, Čukni vo drvo i Čuvam noć od budnih. Za kraj smo dobili i Skopje, što je do kraja udovoljilo mojem makedonskom dijelu krvnih zrnaca.

Kako nisam uopće pazila na vrijeme nisam sigurna koliko je točno svirka trajala, ali doživjeli smo sigurno sat i 45 minuta čiste ljubavi prema glazbi. Nije nam smetala ni vrućina, a ni paprene cijene pića (ovaj događaj nije ništa poseban po tome jer cijene posvuda divljaju, ali o tome nekom drugom zgodom) i moglo se to još i oduljiti, ali neka, bolje ovako, stati kad je najbolje.

Kako bismo zaokružili priču na najbolji mogući način i kako bi se moj dojam od odlične svirke proširio na nešto još više, dobili smo priliku i pozdraviti Vlatka i rukovati se s njim nakon koncerta. S obzirom na veličinu talenta, a i svog imena, mogao nas je lako otpiliti po kratkom postupku, ali bio je rijetko ljubazan, prirodan i topao. Sve u svemu, divna večer i divno iskustvo. Kako kažu: dabogda se ponovilo!

I kako to inače biva, a reći ćemo to stihovima, mnogo bi se toga još moglo reći i napisati, ali ipak treba doživjeti.

Pravih se reči uvek kasno setim
Odgovor znam kad ostanem sam.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari