Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Intervju

Mangroove: “Mi smo kao dvije kružnice koje imaju presjek”

16.12.2015. Patricia PajkFoto: Marko Šolić

Mangroove je hrvatski bend kojeg je teško staviti u ladicu nekog žanra. Mnogo je pokušaja trpanja Mangroova u razne žanrove, kao što su pametni pop, funk, jazz, fusion, etno, soul, neo soul i mnogi drugi. Porazgovarala sam sa Željkom i Tonijem ususret njihovom koncertu ovog četvrtka u Saxu koji je ujedno i promocija njihovog albuma “Sami”.

Početak samog benda seže još u sada već davnu 2003. godinu.

Željka: Da, ja nisam još tada bila uključena u cijelu priču, tu se bend još tražio i dečki su bili instrumentalni bend.
Toni: Te godine već lagano ulaze u ona mutna područja, ali ako se dobro sjećam to je bilo krajem 2003. godine i počeli smo kao instrumentalni fusion jazz bend. To je trajalo svega par koncerata dok nije došla Željka, te smo tako počeli uvoditi neke pop elemente. Kroz godine se postava konstantno mijenjala, ali na kraju se to iskristaliziralo u neki kvartet – vokal, klavir, bubanj i bas.
Željka: Ta evolucija je dosta dugo trajala. Općenito mladi glazbenici promijene par bendova u potrazi za svojim zvukom, a meni i Toniju se to dogodilo u jednom bendu. Kroz sam bend prošlo je mnogo muzičara, jedno vrijeme nas je bilo čak devet, ali, kako je i Toni rekao, to se s vremenom iskristaliziralo.

Kako se Željka uključila u rad Mangroovea?

Željka: Toni i ja smo se upoznali na jednoj cover večeri na Šalati gdje sam bila pozvana da otpjevam par stvar, a Toni je bio pozvan da odsvira par stvari. Na jednom je tom gigu bio i veliki glazbeni kritičar, nažalost pokojni, Dražen Vrdoljak, a ja sam si mislila ‘Isuse Bože’ jer sve to nije baš najbolje funkcioniralo iz razloga što smo svi bili pomalo neiskusni. Toni i ja smo kritizirali da nećemo više doći, a onda je on meni rekao da ima bend i da dođem poslušati kako oni sviraju. Je li je to tada bilo da bi me šarmirao, ne znam! (smijeh)

Bend postoji već godinama, ali prvi album, “Svijet za nas”, izlazi tek 2009. godine.

Željka: To je upravo zato što smo se mi tražili. Konkretno na albumu krećemo raditi 2006. godine kada smo odlučili sve što smo radili zaokružiti u neki projekt, odnosno album. Prvi album je prošao dosta neopaženo, tu snosimo krivicu mi sa svojim neznanjem i naša tadašnja diskografska kuća.
Toni: Što se tiče našeg neznanja, normalno da nismo bili iskusni u tome, nama je to bio prvi bend. Nismo iza sebe imali par projekata i bendova da bi imali to iskustvo, cijelu smo priču prošli kroz Mangroove.

Izvan Mangroova oboje imate neke zasebne projekte.

Toni: Tako je, ja imam instrumentalni projekt Chui, Željka vodi svoj trio Željka At Ease.
Željka: Moj trio je za sada u nekim cover vodama, ali to nije samo bend koji funkcionira na gažama – mi interpretiramo stvari na neki svoj način. Što se tiče tog projekta, čini mi se da će to postati ozbiljnije u smislu da ćemo imati svoje vlastite stvari u skoroj budućnosti.

Foto: Filip Starešinić

Foto: Filip Starešinić

Što možemo očekivati od ovog koncerta?

Željka: Definitivno ćemo najviše izvoditi stvari s novog albuma jer dio publike još nije čuo veliki dio pjesama s tog albuma, ali naravno da ćemo ubaciti i nešto starih pjesama koje naša publika voli. Nismo tip benda koji na koncertima izvodi pjesme kakve su na CD-u, uvijek se tu događaju improvizacije, što je definitivno Tonijev utjecaj. Tako pjesma dobije neki svoj život, neku dodatnu vrijednost, i to volimo raditi – ponekad uspješno, ponekad manje uspješno, ali nismo omeđeni tim granicama.

Ono što je mene osobno iznenadilo je realno niska cijena ulaznica – 30 kuna u pretprodaji, a 40 kuna na sam dan koncerta. Kako to da ste se odlučili na tako pristupačne cijene ulaznica?

Željka: Nama je uvijek do sada, kad bi imali promociju, bilo bitno da ljudi samo dođu i da što više ljudi čuje naš rad. Ovoga puta nam je mnogo ljudi reklo da bi trebali staviti ulaznicu nekih 70 kuna pa smo razmišljali da to nije u redu prema našim fanovima jer nikada nismo gledali promociju kao event na kojem ćemo okrenuti velike novce, već kao koncert na kojem svi koji žele doći mogu uživati.

Budući da ste u suštini bend koji jako pazi kako zvuči i bitan vam je taj unutarnji doživljaj koji vaša glazba ostavlja na pojedinca, neizbježno je pitati – razmišljate li o izdanju na vinylu?

Toni: Mi bi to jako voljeli i čak je raspored pjesama na ovom albumu posložen tako da bi on bio za vinylno izdanje, a sad, problem je definitivno novčani.
Željka: Imamo u planu napraviti neki best of ili kompilaciju i staviti je na vinyl jer stvarno jako volimo slušati ploče. Moramo to dobro organizirati da bi bilo isplativo, ne u smislu da zaradimo neke novce jer znamo da nećemo prodati milijune primjeraka, ali da onda barem budemo na pristojnoj nuli. Upitno je i stanje u našem društvu. Gledano iz našeg kuta, krećemo se u takvom društvu koje cijeni album i vinyl, ali imam osjećaj da je upitno koliko se i sam album cijeni općenito u društvu.
Toni: Kad imaš novce za takav projekt, uvijek se pitaš hoćeš li platiti izradu tog vinyla ili uložiti u novo snimanje. Odgovor je teško dati jer bi htio nešto novo snimiti, a ovo si već izdao, iako vinyl je super…

Foto: Toni Starešinić

Foto: Toni Starešinić

Kad imamo neki fizički glazbeni primjerak, glazba sama dobiva neki dublji i konkretniji smisao, rekla bi priču dalju od one audio. Kako je nastao vaš cover?

Željka: Za to je Toni zaslužan, to je njegova ideja i nacrtao je sve vodenim bojama. Jako sam zadovoljna kako je ispalo, ali u početku, kad mi je rekao da će sve biti u cvijeću, pitala sam ga poznaje li on mene, no kad sam vidjela cvijeće u toj tami rekla sam ‘ok, ovo mi se sviđa’.
Toni: Budući da je albumom zajašio neki pozitivan duh koji puni energijom, što nije baš tipično za naš dosadašnji rad koji je više melankoličan, odlučio sam se na cvijeće kao znak te pozitivnosti albuma.

Meni album zvuči kao idealan soundtrack za vožnju.

Željka: To nam često ljudi kažu, isto kao i za prošli album. Mislim da je to taj trenutak kad si sam sa sobom, predlažem da to probate i kod kuće, a ne samo kad vozite.

Suradnja s Dadom Topićem bila je iznenađenje za mnoge, ali mene je više iznenadila suradnja s Tedijem Spalatom. Kako su nastale te suradnje?

Željka: U hrvatskoj glazbenoj povijesti smatramo da je Dado Topić jedan od likova koji je malo zapostavljen, a osoba je čije ploče imamo doma. Govorimo o Dadi Topiću kada je sudjelovao u bendu Time, znači nekih ’70-ih, ’80-ih godina. Pjesma je u samoj bazi dijalog pa sam razmišljala tko bi tu bio super i shvatila sam da je to Dado. Svima koji se pitaju zašto, preporučala bih da poslušaju prva tri albuma Dade i tada će shvatiti da vokalno i u smislu benda ti materijali mogu konkurirati bilo kome na svjetskoj sceni. Mi smo mu poslali stvar i njemu se svidjela.
Toni: Bilo je smiješno jer kad smo snimili info verziju pjesme Željka je napravila takav pitch da je otišla u duboku lagu i zvučala kao on. Razlog je zapravio bio što se mi nismo mogli naći zajedno u studiju nego preko mailova, budući da Dado živi u Beogradu, pa da shvati što mi zapravo očekujemo. Željka je predložila da bi ona s njim snimila i neku akustičnu verziju gdje bi mlađe generacije shvatile o kakvom kalibru muzičara se zapravo radi.

A Tedi?

Željka: Bilo bi jako očekivano da smo napravili duet s nekim tko je u našoj urbanoj sceni, ne želim pri tome nikoga uvrijediti. Zato mi je drago da smo napravili duete s ljudima koji su izvan tog nekog našeg žanra i pokazali da je muzika muzika. Mislim da se svi pokušavaju strpati u neke ladice, a malo se bave glazbom. Smatram da je to najveće bogatstvo muzike – ako je neka stvar dobra, ona može biti dobra u svim žanrovima.
Toni: Ajmo reći da je pjesma sama pozvala Tedija. Cijela je u nekom etno, jazz moodu i sam tekst je na starohrvatskom jeziku, napisan je u 17. stoljeću i ima taj dalmatinski zvuk pa je logičan izbor bio baš Tedi.
Željka: Pjesma je nastala tako da je Toni napravio melodiju, koja je meni imala mediteranski prizvuk, a ja nemam taj feeling pa nisam imala tekst. U to doba sam bila prava štreberica na faksu i čitala gomilu tih stvari, pa sam odabrala te dvije kitice iz pjesme Ivana Bunića Vučića.

Produkciju albuma je odradio Zvonimir Duspera Dus. Kako ste s njim krenuli surađivati?

Toni: Sve je krenulo na jednoj božićnoj kompilaciji T-coma 2008. godine. Svaki izvođač je dobio dvije pjesme za koje je radio cover i onda smo se upoznali s Dusom. Prva dva albuma producirao je Samir Kadribašić koji je otišao u Dubai i onda smo odlučili raditi s Dusom.

Na albumu se pojavljuju i dva covera. Napravili ste cover pjesme Michaela Jacksona ‘Human Nature’ i Gibonnijeve ‘Vesla na vodi’.

Toni: Ti si to htjela svirati i onda smo napravili aranžman, ispalo je da fakat dobro zvuči i odlučili smo snimiti to.
Željka: To je nekako spojilo naše dvije različitosti, mi smo kao dvije kružnice koje imaju neki presjek. Toni je znao tu stvar kao Miles Davisovu, a meni se osobno sviđa cover Laure Mvule pa smo odlučili naći neki deseti način, naš način za izvesti je. Isto tako i za Gibonnijevu pjesmu – dogodilo se. Prije par godina se pričalo da će se raditi jedan koncert gdje će izvođači raditi covere Gibonnijevih pjesama i nas je dopala upravo ta, ‘Vesla na vodi’, no ta ideja je u međuvremenu propala. Mi smo je toliko sredili i pretvorili u našu da smo ju odlučili staviti na album.

Osobno, vašu glazbu mogu zamisliti u nekom klubu u, naravno, remixiranom izdanju. Možete li zamisliti da vam neki producent napravi edit/remix i koliko ste zainteresirani za tako nešto?

Željka: Jedan nam se DJ javio da bi napravio remix za pjesmu ‘Ljubavna’ i ja sam se tome jako veselila, ali to se nikad nije dogodilo. Za singl ‘Vrijeme’ s prvog albuma smo i imali remix jednog DJ-a iz Slovenije koji je to stavio na svoju kompilaciju. Mislim da album ima jako pogodnih stvari za stvaranje plesnije, klupske atmosfere.
Toni: Ovom prilikom pozivamo sve zainteresirane producente za remixiranje.
Željka: Kvalitetne! (smijeh)

Što volite slušati u slobodno vrijeme?

Željka: Moram priznati da nisam baš toliko naslušana koliko je Toni jer se on više kreće u tim krugovima jazza, eksperimentala, rocka i tako dalje. Moj krug je malo više sužen, ja ulazim u onu kategoriju bluesa, vokalnog jazza, soula, funka i popa. Daleko od toga, poslušala sam i ja barem dvije stvari od Milesa Davisa, Tonijevog favorita.
Toni: Dobro, to je već sat vremena slušanja, barem.
Željka: (smijeh) Istina. Toni uglavnom zadire puno dublje od mene. Meni je, na primjer, jako bitno poslušati vokal, dok je Toniju bitnije što se instrumentalno događa. Među našom kolekcijom se nalaze King Crimson (koje Toni jako voli), Stevie Wonder, Carole King, Roberta Flack, James Brown, Blood Sweat and Tears, James Blake i sada bi mogla ići tako u nedogled, ali to je samo jedan mali dio naših miljenika/miljenica.

Komentari