SVI postovi autora: Bonislav Kamenjašević

Recenzija – “Ciganin, ali najljepši” (K. Novak): Ono kolektivno potisnuto
11.11.2017. Bonislav Kamenjašević

"Ciganin, ali najljepši" je kriminalistički, (melo)dramski triler s ljudskim leševima i ljubavnom pričom; dokumentaristički prikaz u obliku novinske reportaže ostvaren na način ghost writera koji je u jednom i Rom i policajac i bliskoistočni migrant; i konačno i Bildungsroman gdje se jedna ličnost odgojnim silnicama izvodi od djetinjstva preko dječaštva do mlađe punoljetnosti.

Recenzija – “Male stvari” (Topić, N.): Literarni fonemi
30.10.2017. Bonislav Kamenjašević

'Male stvari' Nade Topić ispisane su u obliku lirskih naracija, kratkih kratkih priča, autobiografskih, ambijentalnih krpica koje funkcioniraju isključivo u odnosu, u strukturi, kao nesamostalni literarni fonemi. Na taj se način o djelu može govoriti i kao o romanu o djetinjstvu, koje pripovjedno putuje od točke devet do točke jedanaest, izražene u protagonističinim godinama života.

Recenzija – “Stol od trešnjevine” (Bodrožić, M.): Pjevice ideologije
05.10.2017. Bonislav Kamenjašević

Protagonistica se izmjenično sjeća djetinjstva na Jadranu, ratova u bivšoj Jugoslaviji te studentskih dana u Parizu koje je provodila kao Bretonova Nadja ili, pak, kao književna Amelie, drugujući s prijateljima, ljubujući s poznatim slikarom te flaneurski lutajući ulicama, parkovima i pariškim kavanama...

Recenzija – ‘Zovem svoju braću’ (Hassen Khemiri, J.): Žeđ paranoje
13.09.2017. Bonislav Kamenjašević

Kratki roman Zovem svoju braću nove švedske književne zvijezde Jonasa Hassena Khemirija prati jedan dan u životu sasvim običnoga Šveđanina. Problem je samo u tome što on u očima drugih nije običan, nego je zbog podrijetla mogući terorist. A naša sasvim obična kultura nije obična, nego je već odavno kultura paranoje.

Recenzija – ‘Kretanje sjena’ (Crnković, G.): Susreti koji to nisu
18.06.2017. Bonislav Kamenjašević

Zbirka "Kretanje sjena" funkcionira kao svojevrsni parafilozofski (jednostavno pisani) praktikum svakidašnje egzistencije u okvirima patologije suvremenosti: osobni i javni prostori, stanovi i kuće, kancelarije i dućani – kolodvori su kroz koje se jezdi na putu u negdje drugdje.