Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Brutal Assault (dan drugi): Ismijavanje metalaca i odlična Mgła

12.08.2014. Luka Sinković
facebook.com/brutalassault.cz

facebook.com/brutalassault.cz

Prije dvije godine s festivala sam se vratio bogatiji za jedan genijalan koncert. Bilo ih je više, ali ovaj specifičan jedan, zbog kojeg sam propustio nastup legendarnog Napalm Deatha, formirao je doživljaj kompletnog festivala. Istina je da sam nekad slab na ženske vokale, jer dosta ih je malo, pa kad djevojka predvodi bend u generalno muškom glazbenom području, to ipak nešto znači. Međutim, ovdje spol nije igrao nikakvu ulogu, nastup Obscure Sphinxa 2012. godine jedan je od najboljih koncerata koje sam pogledao u životu. Očekivao sam isto od ovogodišnjeg nastupa, međutim današnji je bio stvarno loš. Atmosfera koja je prije dvije godine bila ostvarena u hangaru (današnjoj Metalgate pozornici pod šatorom) preko kontakta s publikom i preko gitarskih i vokalnih efekata, drugog dana ovogodišnjeg Brutal Assaulta nije postojala.

[Obscure Sphinx] / Foto: Nikola Pavlec

[Obscure Sphinx] / Foto: Nikola Pavlec

Moguće da je riječ o glavnoj pozornici, kao što rekoh, zvuk mnogo bendova će patiti zbog toga, međutim nije samo do toga. Kad god se pjevačica uhvatila efekata ispred svoga mikrofona postojao je pozadinski šum koji je prisutan na albumima, isto kako i kod gitara koje su djelovale prečisto. Ne mogu to pripisati samo pozornici, kompletan bend je podbacio. Možda sam previše očekivao.

[Rats Get Fat] / Foto: Nikola Pavlec

[Rats Get Fat] / Foto: Nikola Pavlec

Pošto se radilo o koncertu koji je počinjao u 14 sati, sljedeći sam odgledao tek u 19:30, Međutim prije toga trebamo spomenuti koncert emoviolence Slovaka Rats Get Fat, koji je pogledao Nikola i za koje kaže da su odradili odličan nastup.

[The Ocean] / Foto: Nikola Pavlec

[The Ocean] / Foto: Nikola Pavlec

Slična priča kao i s Obscure Sphinxom dogodila se i s post-metal genijalcima The Ocean. Ovaj put nije riječ o lošem koncertu nego o lošoj set-listi. Problem je u tome što je bend odsvirao samo novi album “Pelagial”, ništa s “Anthropocentric” ili s prethodnog “Heliocentric”. Nemojte me krivo shvatiti, mišljenja sam da je “Pelagial” prekretnički album, ne samo za bend već i za kompletnu scenu. Predstavio je jedinstvenu kombinaciju eksperimentalnih ritmova s glazbenom atmosferom i sludge dubinom, zajedno s originalnim vokalom benda. Ma neću samo negodovati, koncert je bio odličan, s vizualizacijama i dobrim zvukom, iako, koja stara pjesma bila bi gromoglasno pozdravljena. Barem koncert nije otkazan kao zadnja dva potencijalna zagrebačka.

[Devin Townsend] / Foto: Nikola Pavlec

[Devin Townsend] / Foto: Nikola Pavlec

Headlinerski nastup festivala priskrbio nam je genijalni Devin Townsend s bendom okupljenim pod nazivom The Devin Townsend Project. Stand-up kojeg je odrađivao između pjesama jednostavno je urnebesan. Sprdanje kompletne metal populacije, zajedno s nazivanjem heavy metala «jako ozbiljnim poslom» izveo je podosta suptilno. Ma niti nije, čak eksplicitno, iako je odmah nakon rekao da se šali, pa kompletan dojam sveo na implicitno sprdanje metala. Dobio sam dojam da ga okupljena masa namrgođenih metalaca gleda dosta zbunjeno, no u isti tren to me istinski oduševilo, jer svođenje odmora između pjesama na ismijavanje koncepta festivala znojnih muškaraca, gdje su žene u velikoj manjini, pred ogromnom okupljenom masom zaista je genijalno, hrabro i zabavno. Njegov klasični prog. metal u moru thrash, death i black bendova pravi je melem za uši. Odličan nastup još zabavnijeg čovjeka s još velebnijom glazbenom vizijom. Slobodno pogledate ovaj genijalan video na kraju članka.

Samo smo načuli prvu stvar nastupa sada veće previše popularnog Amon Amartha, inače generalne festivalske posvuduše i opće kurve Nuclear Blasta. Koliko je samo bendova ta izdavačka kuća uništila forsiranjem kreativnosti i nemilosrdnim bukiranjem koncerata. Više nije nikakav užitak pogledati takav bend.

[Manes] / Foto: Nikola Pavlec

[Manes] / Foto: Nikola Pavlec

Takve frustracije ostavljamo za sobom jer u to vrijeme smo hodali prema šatoru kako bi pogledali prvi od 2 nastupa norveških avangardnih legendi Manes. Bend koji je 1999. godine izdao jedan od najboljih black metal albuma (“Under Ein Blodraud Maane”), na sljedeća dva, “Vilosophe” i “How The World Came To An End” okreću se trip-hopu, jazzu i eksperimentali. Upravo ta dva albuma su i predstavljali na svom prvom nastupu izvan Norveške, zajedno s pokojom stvari s nadolazećeg albuma. Upravo te nove stvari su vokalno dosta loše, mada ni glazbeno nisu ništa posebno. Vokal zvuči dosta trešasto, ponekad i komično, isforsirano emocionalno, ali i izgledom i stavom se ne uklapa u kompletnu glazbu benda. Međutim taj vizualno-slušni aspekt vokala vam smeta samo u nekim tišim dionicama, kada mu se priključi glazba, zvuči gotovo identično kao na albumu, iako je na albumima to vjerojatno i dodatno dotjerano masteringom.

Kompletan nastup bio je vrlo dobar, s odličnim dijelovima na pjesmama Nodamnbrakes, Driving With Your Hands Bound (Nearly Flying) i Death of the Genuine. Publika je na nastupu bila vrlo zahvalna i mislim da je to bio jedini bend od koncerata koje sam vidio na festivalu koji se vratio na bis. S bendom se družimo još i sutra u nešto ranijem terminu na glavnoj pozornici s nešto bržom setlistom.

[Enthroned] / Foto: Luka Sinković

[Enthroned] / Foto: Luka Sinković

Do kraja dana ostala su nam još dva black metal nastupa, kako to i obično biva s večernjim repertoarom na pozornici pod šatorom. Prvi je, nešto poslije 23 sata, nastupao nizozemski Enthroned. Nemoguća black metal preserancija, za koju se već odavno mislilo da je mrtva i da je žanr dosegao novi nivo, samo je uništila glazbeno superioran nastup. Klasični, napeti black metal intro dosezao je vrhunac u trenutku kada na pozornicu izlazi ćelavac gromoglasnog vokala i odlučnog stava. Istina je da je ovakav nastup bio ukomponiran u glazbu od samih početaka žanra, no s godinama, kako je publika postala sve otpornija na bullshit, ovakvi nastupi su trnuli i sve manje im je pridodavan epitet odlične glazbene izvedbe. Šteta. Enthroned ima odličan novi album, a odsvirali su čak i legendarnu Ha Shaitan s albuma «Towards The Skullthrone Of Satan».

[Mgla] / Foto: Luka Sinković

[Mgla] / Foto: Luka Sinković

Međutim ono čega je falilo na koncertu Enthroneda pružila nam je poljska Mgła, a to je uvjerljivost i atmosfera. Sakriveni iza kukuljica, vokal i bend od početka do kraja sviraju svoju monotonu, ali jaku black metal repeticiju. Vrlo jaki tekstovi samo dočaravaju kompletnu tmurnu i zagasitu atmosferu, no momenti kada usred teksta vokal (M.) povisi volumen kriča jednostavno dižu dlake na leđima i dočaravaju kompletan jad i patnju ukomponiranu u cjelokupnu izvedbu. Jedan od koncerata festivala, no zasigurno black metal izvedba festivala.

Komentari