novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Ziherung (S04E06): Epitaf

ziherung
Vrijeme čitanja: 6 minute

Gasim Ziherung. Ne uspijevam ga, uz ostale stvari koje radim, držati na nivou koji sam s vremenom dosegao i prihvatio kao standard. Trenutno se to čini kao jedino rješenje, dugo sam razmišljao i nisam u stanju sam sa sobom napraviti kompromis i reducirati njegov obujam – jedini logičan korak je ugasiti ga, pozdraviti se s čitateljstvom i pozvati vas da i dalje pratite playliste na Spotifyu koje se daju naći tako da utipkate “Ziherung *insert ime mjeseca na engleskom*”.

Malo sam u zaostatku s playlistama, ali prošlogodišnje će uskoro biti napunjene. Prva osoba s kojom sam podijelio namjeru o gašenju Ziherunga savjetovala mi je da napišem epitaf – što je djelovalo izuzetno simpatično.

Prvo mi je na pamet pao „Epitaf Carskoga Gurmana” – roman Veljka Barbierija, koji je ništa posebno izuzev toga što je uspio ocrtati neku suludu atmosferu, gdje je nemoralno i kažnjivo uživati u hrani i piću.

Možda je uživati u glazbi u ovom obujmu nemoralno. Mogla bi mi na vrata pokucati moralna policija i poslati me na liječenje tišinom na neku verziju Golog Otoka. Uglavnom, nisam došao do natpisa koji bi stajao na grobu Ziherunga – djeluje suviše finalno. Možda se vrati u nekoj uskrsloj varijanti – who knows, not me. Do tad, vidimo se na gigovima.

Hvala:
– Heleni Kezerić na uredništvu i grafikama
– Goranu Pećancu, Jakovu Gečeku, Filipu Vučkoviću, Nikoli Pavlecu i Nini Maštruko na preporukama
– Nikolini Turudić i Vjeki Škarici na fangirlanju/fanboyanju
– Svima koji su kolumnu redovito pratili – za vas sam je (izuzev sebe) i radio.

Alanis Morissette – „The Storm Before the Calm”

Alanis je napravila ambient album za koji ne tvrdim da ćete ostati zakinuti ne čujete li ga. Međutim, ovo mi je možda i najslušaniji album ovaj mjesec – obično sam ga puštao navečer prije kreveta. Kvalitetan uvod u san.

Artificial Brain – „Artificial Brain”

Njujorški bend je često zanemarivan kao istinski kandidat u samom vrhu tech deatha – možda je samo trebalo proći određeno vrijeme ili se trebao dogoditi trenutak poput ovoga, gdje nadmašuju svoj debi album. Odličan tech-death s keči dijelovima i pokojim bljeskom atmosfere black metala. Otišlog Willa Smitha na vokalu mijenja Mike Paparo iz Inter Arme.

Saya Gray – „19 Masters”

Debi album kanadske basistice u kojem prezentira svoj vrlo moderan take na kantautorstvo miješajući psihodeliju, folk, r&b i pop.

Bleakness – „Life at a Standstill”

Umiješati goth na kostur nešto sporijeg hardcorea je fantastična ideja koju još nisam imao prilike čuti. Odlični rifovi koji podsjećaju na nešto žešći Unto Others i vokal kojeg je lakše smjestiti u osamdesete nego danas.

Sunrise Patriot Motion – „Black Fellflower Stream”

Još jedan miks goth/post-punka, no ovaj put s black metalom. Od ekipe iz bendova Ustalost, odnosno Yellow Eyes.

Two Shell – „Icons” EP

UK Bass duo izbacuje jako dobar EP koji uživa solidan hype nakon njihovog Boiler Room seta izvedenog na Primaveri ranije ove godine.

Knoll – „Metempiric”

Usporedba s albumom „Trumpeting Ecstasy” benda Full of Hell je, čini se, neizbježna. Isto tako čini se neizbježno ovdje spomenuti Johna Zorna u kontekstu grindcore benda s pokojim kaotičnim uletom saksofona – što podsjeća na Zornovo gostovanje na albumu „Utilitarian” Napalm Deatha.

Esoctrilihum – „Consecration of the Spiritüs Flesh”

Jedan od trenutnih fenomena u glazbi. Svaki album koji je izbacio bio je odličan, a sada radi konkretan zaokret u smjeru death metala, ali ne bilo kakvog. Asthâghul je uspio stvoriti black/death psihodeliju, biti atmosferičan s oštrim i hladnim rifovima, brzim tranzicijama u death metal, a to se sve događa na nekoj čudnoj produkciji koja različite instrumente stavlja u prvi plan te tako mijenja žanr unutar pjesme. Kandidat za metal album godine.

Kardashev – „Liminal Rite”

Ne znam jesam li late to the game, ali nisam do sad na ovoliko visokoj i pitkoj razini čuo nešto što nazivaju atmospheric deathcore. U vrijeme kada sam aktivno pratio žanr, najbliže tomu došli su Abigail Williams i Altar of Plagues, doduše ovo što radi Kardashev je drugi par rukava, intenzivne promjene tempa, jaka dupla pedala, solidna doza progresije i odličan clean i growl vokal – a sve je nekako pitko i lako slušljivo. Fantastičan album.

Hatis Noit – „Aura”

Dosta zanimljiva kombinacija folka, contemporary klasike i avangarde. Sve je, čini se, odrađeno samo jednim vokalom i efektima – izvođačica je japanka s londonskom adresom.

Alexisonfire – „Otherness”

Da ste mi u srednjoj školi rekli da ću ikad pozitivno pisati o ovom bendu, vjerojatno bih vam u ruku turnuo pištolj i rekao vam da me oslobodite te muke. Figurativno. Kako se tad precizno biralo što se sluša, tako se precizno biralo i ono što se mrzi, a Alexisonfire je bio u klasteru bendova koju je slušala emo supkultura *gura prste u grlo*. Ovaj tekst-teatar služi tome da vam približim svoju promjenu narativa oko ovog benda. No, nije da sam se promijenio samo ja, promijenio se i Alexisonfire, pa sada, 13 godina nakon zadnjeg albuma objavljuje jako jako solidan alternative rock/post-hardcore album. Zabilježio sam par stoner trenutaka, vokalno se to pročistilo, nema pretjerane emo patetike. Preporuka.

Petrol Girls – „Baby”

Female-fronted punk/post-hardcore bend feminističke i političke tematike. Jedno vrijeme si nisam mogao iz glave izbaciti stvar Baby, I Had an Abortion, što je vrlo simpatičan način za poziv na borbu protiv bilo kakvog oblika tradicionalnog konzervativnog autoriteta.

Lupe Fiasco – „DRILL MUSIC IN ZION”

Solidan hip-hop album koji dosta oscilira, ali je po dijelovima izrazito kvalitetan.

Kangding Ray – „Ultrachroma”

Vrlo ugodan album artista koji miješa ambient i glitch elektroniku.

Chat Pile – „God’s Country”

Interesantna kombinacija sludgea, noisea i post-hardcorea. Prodoran vrišteći vokal koji odlično liježe preko glasnog basa i ne-pretjerano-kompleksne gitare + solidna doza crnog humora.

Willi Carlisle – „Peculiar, Missouri”

Ima nešto izuzetno hipstersko u spoju kaubojske poezije i kazališnog zabavljaštva Willija Carlislea.

Conjurer (UK) – „Pathos”

Jedan od nastupa ovogodišnjeg Brutal Assault festivala, što je pomalo iznenađujuće jer su bendovi koji su miješali sludge i black metal obično znali izkonvergirati u popriličnu dosadu jer se generalno napucavao zvuk, umjesto da se radi i na songwritingu – čak i prije debi albuma. Možda ova kritika djeluje pretjerano općenito, pa ću kao primjer navesti Hexis i This Gift Is A Curse. Conjurer živi na dinamici 3 vokala i inovativnosti Isisa, dok istovremeno ima katarzu i dubinu zvuka. Možda malo far-fetched usporedba, ali nekako mi se čini da predvode žanr s južnjački-orijentiranim kolegama Inter Arma.

Ashenspire – „Hostile Architecture”

Nerijetko se pojavljuje kao jedan od boljih ostvarenja ove godine, što me pomalo iznenađuje, ali i veseli – dobili smo novi album koji živi na ideji norveške avangarde. Kompleksna instrumentacija, po dijelovima melodična i pjevna, nerijetko isprekidana i disonantna – „Hostile Architecture” ima sve klišeje svoga žanra, a miješa ih s violinom koja podsjeća na onu Sophie Trudeau iz GY!BE. Album koji miriši na trend od prije deset godina, kada je svaki avangardni metal bend u zvuk gurao saksofon.

Wake – „Thought Form Descent”

Jedan od albuma godine. To je činjenica. Zašto je to tako nisam točno siguran, ali sve funkcionira. Bend se približio black metalu spajajući death-grind s atmosferom – dobivajući tako sulude zvučne pejzaže. Wake nije samo ponovio odličan “Devouring Ruin”, već je dodao nove stvari svojoj već raznolikoj paleti.

Wormrot – „Hiss”

Može malo ljubavi za Deafheaven grindcorea? Može.

Black Midi – „Hellfire”

Bend je od nekakve inačice art-punka miješanog s noiseom došao do statusa jednog od atraktivnijih experimental rock bendova – mogu mu se lijepiti i žanrovski opisi poput math rock, post-hardcore ili no wave. Činjenica je da kako bend postaje eksperimentalniji, albumi postaju teže probavljivi – pa je moja nekakva impresija da je debi album i dalje najkoherentnije ostvarenje. Iako, „Hellfire” je hellfire.

Moor Mother – „Jazz Codes”

Underground hip-hop miješan s free jazzom lakšeg tempa i elementima soula. Rezultat je izuzetno atmosferičan i ambijentalan. Moor Mother, izuzev oslikavanja albuma, ne treba posebno predstavljati.

DOMi & JD BECK – „NOT TiGHT”

Klavijaturisticu i bubnjara sam prvi put uhvatio na corona-times liveu u organizaciji Adult Swima, gdje su s Arianom Grande i Thundercatom odsvirali njegovu Them Changes. Dvije godine nakon sviraju vlastitu viziju modernog hip-jazza i izbacuju svoj debi album na lejblu Andersona .Paaka. Na njemu gostuju Mac Demarco, Herbie Hancock, Thundercat, Anderson .Paak, Busta Rhymes, Snoop Dogg i Kurt Rosenwinkel.

Viagra Boys – „Cave World”

Jedni od manje brojnih bendova koji predvode crank wave, a bazirani su izvan Britanije. O Viagra Boysima sam isto dosta pisao – ovo je možda najkonkretniji album dosad.



Ostalo na playlisti:

Panopticon – „Collapse” (remixed and remastered)
John Van Deusen – „(I Am) Origami Pt. 4 – Marathon Daze”
Machine Girl – „Neon White OST 1 – The Wicked Heart”
Machine Girl – „Neon White OST 2 – The Burn That Cures”
The Eating Cave – „Ingurgitate”
White Ward – „False Light”
Charlie Griffiths – „Tiktaalika”
Vexes – „Imagine What We Could Destroy / If Only Given Time”
Light Dweller – „Lucid Offering”
Shearwater – „The Great Awakening”
Candy (USA) – „Heaven is Here”
Tim Bowness – „Butterfly Mind”
Final Light – „Final Light”
Perfume Genius – „Ugly Season”
Zola Jesus – „Arkhon”
Soccer Mommy – „Sometimes, Forever”
Asunojokei – „Island”
Greylotus – „Dawnfall”
Imperial Triumphant – „Spirit of Ecstasy”
The Wind in the Trees – „Architects of Light”
Grima – „Frostbitten”
Sam Prekop and John McEntire – „Sons of”
Murder by Death – „Spell/Bound”
Lynyn – „Lexicon”
Caterina Barbieri – „Spirit Exit”
Panzerfaust – „The Suns of Perdition Chapter III”
The Brian Jonestown Massacre – „Fire Doesn’t Grow on Trees”
Naked Flames – „Miracle in Transit”


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari