Istaknuto
07.01.2019.

Vrijeme čitanja: 4 minute Zašto je važno biti član jedne ili više sekcija KSET-a detaljnije možete pročitati u knjizi, a mi smo za vas pripremili 9 zanimljivosti koje se kriju na stranicama punim bisera i zanimljivosti te brojnim fotografijama koje nas tjeraju da poželimo da smo živjeli u vrijeme naših roditelja, ali i da sami stvaramo svoje uspomene u KSET-u.

03.01.2019.

Vrijeme čitanja: 7 minute Za početak 2019. godine prisjetit ćemo se domaćih albuma koji su po mišljenju glazbene redakcije obilježili godinu iza nas.

Film

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi (“Loveless”, A. Zvjagincev)

17.11.2017. Adnan BajrovićFoto: kansassire.tumblr.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Malo je reći da su za novi film Andreja Zvjaginceva očekivanja bila velika. S obzirom na reputaciju koju je dobio sa svojim ranijim filmovima, a to se posebno odnosi na Leviathan iz 2014., to je posve opravdano. Loveless je premijerno prikazan na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, a veliki kritički uspjeh potvrdila je i glavna nagrada žirija. Ruskog kandidata za Oscara imali smo priliku gledati i na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu.

Radnja filma relativno je standardna, ali nipošto prosječna. Bračni par nalazi se u finalnoj fazi razvoda, ali zbog ovih ili onih razloga nijedno od njih ne želi se brinuti o djetetu. Dvanaestogodišnji Aljoša svjestan da je nevoljen i zanemaren bježi od kuće. Duga potraga za njim i strah od najgoreg natjerat će roditelje da malo promisle o svojim postupcima, ali hoće li ih to opametiti? Ovaj naizgled jednostavan okvir Zvjagincevu služi za prikazivanje i propitivanje mnogo većih i važnijih tema u suvremenom ruskom društvu, ali i u cijelom svijetu.

loveless

Foto: kansassire.tumblr.com

Heroji su na televiziji?

Loveless se ne fokusira na mnogo likova, čak je i mali Aljoša u pozadini ovog narativa. Fokus je na njegovim roditeljima – Zhenyai i Borisu. Njihov međusobni odnos apsolutno je narušen te se ravna s pojmovima neprijateljstva i potpune mržnje, ali ono što se posebno ističe u tom slučaju jest njihov egoizam. Zhenya ima ljubavnika, ali njeno ponašanje i postupci su oličenje raspuštenosti, požude i želje za pažnjom. S druge strane, Boris je posve okrenut svom poslu i nastojanju da ga zadrži – jer je, naime, njegov direktor pravoslavni fundamentalist i upošljava samo obiteljske ljude. U svoj toj konfuziji i egocentrizmu Aljoša biva potpuno zaboravljen od strane roditelja.

Zvjagincev nam u nekim scenama jasno pokazuje da Aljoša nije željeno dijete, a njegov nestanak i odsustvo s ekrana tijekom filma pred nama ostavlja sve samo negativne likove. Osim grupe koja ga pokušava pronaći, svi ostali u krajnjoj liniji gledaju samo na sebe, pa čak i ljubavnici Aljošinih roditelja. Anton (Zhenyajin ljubavnik) u jednom trenutku govori da ne treba živjeti životu u kojem si nevoljen, a veoma je jasno da u blijedom i sivom svijetu nema ljubavi,  već su to sve samo kopije i refleksije nekad davno izgubljenih želja i težnji. Zvjagincev brutalno prikazuje te situacije, a njegov je zaključak šokantna činjenica koja je ustvari slika naše realnosti.

loveless

Foto: kansassire.tumblr.com

Estetika, simbolizam i ekspozicija

Neki gledatelji bi u jednom trenutku mogli reći da je Loveless blijed film. I naravno tu bi bili u pravu, ali ne posve. Dramom uistinu dominiraju blijedi tonovi sasvim neutralnih boja kao što su bijela i siva, ali upravo preko njih Zvjagincev stvara atmosferu koja na više razina opisuje njegovu ideju. Ljudi su blijedi i ravnodušni, a u većem planu i čitav svijet. Od škole, preko ulice do dječje sobe nema ni trunke topline potrebne za razvoj djeteta.

Dugi nijemi kadrovi prostora i objekata upravo dočaravaju tu hladnoću svijeta kojim se Aljoša kreće. Likovi koji se kreću u njegovoj blizini u određenoj su mjeri jednodimenzionalni te se njihova dubina daje samo ekspozicijskim pripovijedanjem samih likova. Ovaj postupak relativno može smetati u jednom trenutku, ali konačni rezultat ga čini zanemarivim. Loveless, naime, djeluje na nekoliko razina. Njegova višeznačnost otkriva se s raspletom, a finalni kadrovi daju okvir većoj slici koja nastaje iz malog svijeta jedne obitelji. Zvjagincev tako daje kritiku moderne obitelji, društvenih normi i svjetonazora koji stvaraju masu blijedih hladnokrvnih zombija, a sa samim filmom govori: „Slika svijeta je siva, zar ne?“.

Portret otuđenog čovjeka

Kompleksan, višeslojan, misteriozan, kontemplativan, spor, ali efektivan – sve je to Loveless. Duboka je studija o otuđenju čovjeka od pravih vrijednosti i svjetonazora, ali i konačni sud je taj da je čovjek tragično biće koje ne prihvaća empirijsko znanje. Zvjagincev definitivno donosi jedan od najboljih i aktualnijih filmova ove godine, a postavljena očekivanja su definitivno opravdana.

(Visited 737 times, 8 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(13 votes, average: 4.769 out of 5)

Komentari