Eurofilm – Spoorloos: Remek-djelo dostojno Hitchcocka
Kad vas nakon premijere filma nazove Stanley Kubrick glavom i bradom, jedan od najboljih redatelja svih vremena i notorni filmofil koji je odgledao na tisuće filmova, te vam da do znanja kako je upravo vaš film najstrašniji koji je ikad pogledao, znate da ste napravili odličan, čak štoviše, nenadmašiv posao.
Priča ide ovako: scenarist filma i autor romana po kojem je snimljen, Tim Krabbe, utemeljio je svoju priču na jednom slučajno pročitanom novinskom članku o djevojci u Francuskoj koja je nestala nakon što je kupovala žvakaće gume na benzinskoj postaji. Policija je tjedan dana pretraživala okolno područje, ali djevojci nije bilo ni traga. Nakon opsežnog istraživanja, deset godina kasnije, Krabbe je otkrio da je djevojka živa i zdrava te da se jednostavno ukrcala na krivi bus tijekom putovanja. Drugi dio inspiracije za priču izvukao je iz urbane legende sa sajma u Parizu s početka prošlog stoljeća. Nepoznata žena i njezina kći su bile na putu prema sajmu te je djevojčica nakratko stala u obližnju trgovinu dok je majka išla prijaviti se u hotel i ostaviti stvari. Kada se djevojčica vratila u hotel, majke nije bilo, a osoblje i gosti su tvrdili da je nikad nisu ni vidjeli.
Netom prije glavnog zapleta, redatelj George Sluizer na početku filma daje svojevrsno predskazanje, žanrovsku praksu poigravanja s ljudskom prirodom kako bi jasno dao do znanja o kakvoj je snažnoj ideji riječ. Rex (Gene Bervoets) i Saskia (Johanna ter Steege) mladi su nizozemski par koji je na odmoru u Francuskoj. Rex tvrdoglavo odbija stati i napuniti rezervoar, nakon čega im automobil stane u dugom i mračnom tunelu. Rex potom odlazi po pomoć i ostavlja Saskiu samu u automobilu. Iako kasnije susrećemo riješenu situaciju, Saskia je i dalje ljuta na njega. Nakon što nastave putovanje, stanu na obližnju benzinsku postaju kako se ne bi ponovila ista stvar. Rex puni rezervoar, a Saskia odlazi kupiti hladna pića, no ubrzo nestaje. Rex postaje nervozan i shvaća da nešto nije u redu, ali i pomišlja kako mu se Saskia želi osvetiti za ono napuštanje u tunelu. Netom prije njenog nestanka, Sluizer prikazuje sumnjivog, svakodnevno dosadnog plavokosog tipa koji se mota po postaji. U tom trenutku dobivamo glavnog osumnjičenog i narativna struktura polako mijenja perspektivu, prebacujući dinamiku na spomenutog sumnjivca, Raymonda (Bernard-Pierre Donnadieu).
Iako priča odiše jednostavnošću i jeftinošću, sama ideja iza filma je povremeno zaista zastrašujuća. Kriminalna radnja se odvila u početnih 10 minuta. Prilično je jasno tko je krivac i Sluizer i Krabbe ne bježe od demoliranja misterija. Ona spomenuta zastrašujuća ideja je zapravo spakirana u obliku Raymonda, naizgled mirnog obiteljskog čovjeka koji od djetinjstva testira svoje granice. Nakon što spasi djevojčicu od utapanja, postaje morbidno opsjednut idejom o balansiranju svojeg dobrog djela onim lošim. To nije razuman motiv, već demonska iskra neobjašnjiva čovječanstvu. Njegovo nedjelo nema motiva, napravio ga je zbog sirovog iskonskog zadovoljstva, što i napominje u jednoj sceni: ‘Počneš s jednom idejom u glavi. Napraviš prvi korak, potom drugi.. Ubrzo shvaćaš da si do grla u nečem intenzivnom, ali to ne igra nikakvu ulogu. I dalje radiš to zbog čistog užitka, zbog čiste satisfakcije’. On nije nikakav Hannibal Lecter ili Freddy Krueger. Nije nadnaravno biće. Čovjek je od krvi i mesa koji je savršeno isplanirao zločin i koji ga je počinio jer jednostavno može to.
Spoorloos je režiran 1988.godine i samo zbog seta sukobljenih jezičnih pravila nije bio u igri za Oscara te godine. Šteta, jer bi ga sasvim sigurno uzeo. Sluizer je pet godina kasnije na krilima uspjeha, sasvim nepotrebno rekao bih, režirao i remake koji nije bio jednako prihvaćen kod kritičara. Bez obzira na kasnije neuspjehe, Sluizer će, zajedno s Krabbeom, ostati upamćen po ovom školskom primjeru kako triler treba izgledati. Bez ijedne kapi krvi dobili smo uvid u promišljanja jednog sociopata. I kada vozi kćer u školu, on putem disciplinirano vježba vratne zahvate. Sluizer je svjestan da je svaki čovjek sposoban pretočiti misaonu zlobu u onu realnu. Za razliku od drugih koji će prekinuti takav tijek razmišljanja u onom trenutku kad osjećaj moralnog razlučivanja dopre do sivih stanica, Raymond se ne libi uništiti tuđi život samo kako bi sam sebi dokazao da je sposoban to učiniti.
Lišen nepotrebnih žanrovskih klišeja, Spoorloos je, usudio bih se reći, jedan od najboljih europskih filmova ikad snimljenih. Ne samo zbog neopisivog osjećaja panike i činjenice da je jedan od najjezivijih kinematografskih iskustava koje nije vezano uz branšu horora, već i zbog vještog predstavljanja i upoznavanja antagonista kako bi ga se, na konfliktan način, učinilo što ljudskijim i ranjivijim. Nakon što počini zločin, nastavlja slati razglednice Rexu kako bi ispitao koliko je snažna njegova odlučnost što se tiče pronalaženja svoje nestale djevojke. Iako se isprva čini kao čin sažaljenja, taj zadnji akt i sučeljavanje s Rexom je savršen anti-klimaks. Kršenjem ustaljenog dramaturškog poretka, Sluizer potvrđuje onu frazu: što više znamo, to se više bojimo.
