###: “Tko zna kako bi nam se zvala djeca da je imamo”

Sisački ### (ili nesuđeni Doktor Doktor Doktor) u subotu, 4. ožujka, predstavit će svoje najnovije izdanje “Svjetlo“ u zagrebačkoj Močvari. Svoje prvo izdanje na vinylu proslavit će s beogradskim prijateljskim bendovim VVhile i Mnjenjem, dok će se za održavanje nabrijanog post-koncertnog ugođaja pobrinuti Zarkoff. U intervjuu vam donosimo nekoliko riječi dvije trećine ### i nekoliko mudrih misli.

Na vašem Bandcamp profilu piše da se ### izgovara trima udarcima u bilo što. Što je najčudnija stvar na kojoj je netko ikada pokušao ‘izgovoriti’ vaše ime?

Sven: Pa nisam siguran, ja se lupam po rukama, glavi, prsima i slično, a na koncertu po gitari. Oduvijek sam htio odalamiti nekog ribom kao kada se kovač i ribar u “Asterixu i Obelixu” pomlate. Obično nas zovu tarabe, povisilice, snizilice, roštilji, kako god. Stvara nam probleme, no što sad, tko zna kako bi nam se zvala djeca da je imamo.

Goran: Ja uvijek zaboravim da se tako zovemo. Kažem Dr Dr Dr, možda zato što sam htio da se zovemo Doktor Doktor Doktor, ali nisam naišo na neko pretjerano oduševljenje kada sam to predložio. Ali super mi je sad, volim kad nas se ne zna izgovorit, googlat i slično.

Sisak je rodna gruda mnogo velikih hrvatskih glazbenika, između kojih su meni posebno dragi Bambi Molesters i Zarkoff. Što se trenutno događa u Sisku po pitanju glazbe?

Sven: U Sisku se ne događa nešto previše, postoje lokalni bendovi koji se bore s vlastitim problemima, bilo snimanjem, bilo traženjem članova. Razni su žanrovi u pitanju, Rolin Humes žare i pale blues, ima nešto metalaca, ali su neaktivni, postoje punk klinci Melkior Tresicz i Mortat koji su se uspjeli otrgnut sisačkoj čamotinji, a naravno najzanimljivija je sisačka elektro scena i njezini eksponenti Zarkoff i Le Chocholat Noir koji žare i pale po europskim klubovima, objavljuju ploče i slično. Bambije jako volim i oni su definitivno naš najeksponiraniji bend, ali u Sisku ionako malo ljudi mari za njih. Generalno tamo ljudi slabo mare za kvalitetne stvari.

Goran: Sven je dosta dobro pokrio to, s obzirom na to koliko je mali grad, Sisak je imao i ima uvijek puno ljudi koji sviraju i imaju bendove, ali nikada nije postojala scena kakva je mogla biti. Slabe su suradnje između bendova, nitko ne organizira koncerte za te mlade bendove pa ni oni sami sebi ne žele ništa srediti, a i kada bude nešto, podrška je minimalna. Predugo se čeka da se nešto izda i generalno je dosta tužna situacija. Čast izuzecima kao elektro sceni, Rolin Humesima i npr. Pištolj na Gumene Metke i Mirku koji su se godinama borili i radili odličan garage rock na hrvatskom, ali im je nedostajalo neke povezanosti i toga da istupe iz Siska pa je sve to zamrlo malo. Meni je to bilo jako inspirativno, vidjeti tako predan bend. Sisak se drži za sebe i kao da većina bendova tamo ne pristaje na savjete izvana. Šteta.

Kako je krenula suradnja sa Zarkoffom?

Sven: Znamo ga godinama sa sisačke scenice, ali smo se konkretno s njime povezali poslije Festivala Željezara 2014. godine. Tad smo prebacili njegov studio u prostore bivše željezare i snimili “Olovo”. Od tada ga se držimo ko’ pijan plota.

Goran: Nekako je kliknulo, iako žanrovski ne radimo ni iz bliza iste ili slične stvari, kužimo se nekako izričajno i estetski. Od tada je samo sve krenulo, seljenje njegovog studija u raznorazne napuštene prostore i države, mi smo mu snimali dva spota za pjesme, sada surađujemo na filmu “Ples bijelog ljeta” kojeg smo snimili prošlo ljeto i koji se trenutno nalazi u postprodukciji, dobro je, radi se nešto.

Zašto ste album odlučili snimati baš u Beogradu?

Sven: Već dugo želimo snimiti nešto u Beogradu, nekako su se poklopile prilike to ljeto da možemo otići i snimati u bioskopu Zvezda. U Beogradu znamo toliko predivnih ljudi koje smo upoznali putem glazbe i bilo je šteta ne podijeliti tako nešto s njima.

Je li vam ovo prvo izdanje koje će izaći na vinylu? Zašto ste se odlučili za vinyl?

Sven: “Svjetlo” je prvo izdanje ovog benda na vinylu. Ne znam, još smo u srednjoj svi kupovali ploče, a kada je taj trend eksplodirao nakon 2008. bilo je jednostavno logično da nekad tu ploču napravimo. Sad je bio najlogičniji trenutak.

Goran: Baš malo ostvarenje snova, da.

Otkad ide poznanstvo i prijateljevanje s VVhile i Mnjenjem?

Sven: Od negdje 2013. S Mnjenjem smo svirali u Attacku i tako se povezali, a s VVhile ovako sa scene i koncerata, a i preko Mnjenja jer se znaju. Bio sam na svim koncertima VVhilea u Zagrebu, a ful mi je drago da Mnjenje počinje dolaziti u Zagreb sve češće. Stole i Nebojša su prije svirali u hardcore bendu Unison i svi se još pale na njih, ali Mnjenje polako stvara svoju legendu.

Goran: Od trenutka kada smo prvi puta zasvirali u Beogradu, ti ljudi su naši. Rijetko se nailazi na tako otvorene, opuštene i drage ljude koji još k tome i dijele iste strasti kao i mi.

Oduvijek ste instrumentalan bend. Jeste li ikada razmišljali o vokalima ili planirate do daljnjega ostati instrumentalan bend?

Sven: Instrumentalni smo isključivo iz razloga što smo u bendu htjeli biti samo nas trojica, a nitko od nas ne zna baš pjevati. Ako nam se nekad bude pjevalo, zvat ćemo nekoga da pjeva. Kao što smo zvali Stoleta iz Mnjenja da pjeva na pjesmi koju ćemo izdati na splitu s njima nekad ove godine!

Goran: Jura je pjevao u našem prvom bendu kada smo bili klinci, a Sven je bio groupie i nekako se s vremenom ispostavilo da jednostavno više nije pjevao (lajao), haha.

Osim vas, u Hrvatskoj postoji još puno strogo instrumentalnih bendova sličnog ili potpuno drugačijeg žanra od onoga kojeg vi svirate. Jeste li svirali s nekima, planirate li svirati s nekima i koliko vam se uopće sviđa njihova glazba?

Sven: Od instrumentalnih bendova svirali smo sa Storms i Tankerom. Oba benda jako volim, Storms vrtim skoro svaki dan na ploči i njihov pristup muzici, DIY coverima i funkcioniranju bio je jako inspirativan za ovo što mi radimo sada, nažalost trenutno su na pauzi. Tanker su se u međuvremenu raspali, bili su odlični matematički noise rock bend. Još jedan fenomenalan instrumentalni bend je Tigrova Mast, nažalost rijetko sviraju.

Goran: Od potpuno drugačijih instrumentalnih bendova izdvojio bi Zagrebačku filharmoniju s kojima nažalost nemamo ništa zajedničko, ali trudimo se.

Što je novo na novom albumu?

Sven: Sve pjesme su nove. Novo je to što smo koketirali s elektronikom, cijelu B stranu je u elektroniku pretvorio Naranča (koji je također imao odličan instrumentalni bend Polja Lavande) koji se ispraksao u legendarnom Hemendexu.

Goran: Novo je što smo u Beograd došli s kosturima pjesama i s maksimalnim povjerenjem prepustili taj jedan dobar dio “layeringa” pjesama našim prijateljima iz VVhile, Mnjenje i Čistilišta koju su dodali svoje ludorije, noise napade i droneanje na naše pjesme.

Kako odabirete imena za pjesme, budući da su ona jako kreativna?

Sven: Mislim da nisu kreativna, već su produkt našeg kolektivnog debilizma i patetike. Zapravo ona oslikavaju naš privatni smisao za humor, ali nisu ni nama jasna. Pošto sva izdanja imaju tri pjesme, svatko smišlja ime za jedno.

Goran: Mislim ja želim da se bend zove Doktor Doktor Doktor, nema smisla da išta kažem. (Iako stvarno želim da se tako zovemo).