Izvještaj – Vojko V: Na prave velike koncerte Vojka V još ćemo morati pričekati

Vojko V jučerašnjim je rasprodanim koncertom u Domu sportova održao svoj prvi veliki koncert u samostalnoj karijeri. Gradeći karijeru prvo u Dječacima, zatim u Kiši Metaka, Vojko V polako je sagradio svoj prepoznatljiv stil i humor koje je objedinio u samostalnom autorskom projektu. Činjenica da je Vojko rasprodao Dom sportova ne treba čuditi. Vojkova solo karijera od samog početka izgleda idilično, gotovo i preidilično.

Već prvi singl s pripadajućim spotom za pjesmu Zovi čovika postaje jedan od trendova u regiji prema YouTubeu. Dva mjeseca poslije izlazi Pasta italiana s Tončijem Huljićem gdje Vojko dobiva i jednu drugu publiku. Publiku koja ne bi po defaultu slušala njegovu glazbu, publiku koju je morao pridobiti i ‘natjerati’ ih da ga slušaju. Nedugo nakon toga izlazi i Ne može koja još jednom postaje trend u regiji. Svojevrsno zakucavanje Vojko V radi izdavanjem spota za pjesmu Kako to tek tjedan dana prije koncerta. Ova pjesma opet postaje trend u regiji, a kako se Kako to penje na YouTubeu, tako i nestaju karte za koncert. Rasprodani Dom sportova, stoga, rezultat je ovih odličnih marketinških poteza. Uz pjesme koje su postale momentalni klasici, teško je bilo i zamisliti drugačiji rezultat.

Trijumf Vojka V?

Već prvog dana kako je jesenji koncert najavljen, rodio se i osjećaj da nas čeka nešto spektakularno. Ono što smo na koncu dobili nije bilo ništa toliko spektakularno. Nešto u svakom slučaju zanimljivo i zabavno, ali daleko od nekakvog koncerta desetljeća ili išta blizu tome. Koncert su prije svega obilježile neke stvari zbog kojih on nikako nije mogao postati nešto više negoli samo zanimljiv i zabavan, iako je imao jako puno potencijala da bude znatno više od toga. I možda je šteta što koncert u Domu sportova nije bio Vojkov trijumfalni ulazak u Rim. Nažalost, postojalo je previše stvari koje ovo nisu mogle dozvoliti. Na prave velike koncerte Vojka V još ćemo morati pričekati.

Smatram da bi bilo bezobrazno reći da je ovo bio Vojkov vrhunac. To bi zapravo značilo da Vojko ne može bolje od ovoga, a ovaj koncert je bio nešto od čega se može puno bolje. Unatoč sjajno prihvaćenom albumu moramo staviti ruku na srce i reći da su nositelji toga albuma zapravo tri pjesme – Zovi čovika, Ne može i Kako to. Ove su stvari trebale biti središnja točka koncerta, nešto oko čega se koncert trebao vrtjeti, a publika je trebala s nestrpljenjem i oduševljenjem dočekati ove stvari. Naprotiv, Vojko V ih je izveo sve tri na početku koncerta. Iako su odazvale oduševljenje, pretjerano zadovoljstvo sigurno nisu. Dapače, nakon njih ostalo je očito pitanje – što sad?

Osim toga, pjesma Zovi čovika nije izvedena na  istoj razini kao i pjesme Ne može ili Kako to. Više kao da je pregrmljena nego odrađena. S druge strane, publika je svaku pjesmu dočekala nevjerojatno dobro i entuzijastično znajući svaki stih i svaki odgovor na pjesmi Ne može. Bilo je stvarno iznimno lijepo promatrati ovako odlično raspoloženu publiku. Tim više ostaje osjećaj da je Vojko V ovo trebao bolje iskoristiti.

Neshvatljiv izbor gostiju

Izbor gostiju na koncertu bio je u najmanju ruku neshvatljiv. Oni koji bi trebali biti na koncertu i koje se očekivalo nije bilo, a neki drugi su pak došli. Najveći propust je neupitno nedostajanje Kreše Bengalke koji gostuje na nekoliko pjesama na albumu. On je stoga bio prvi i očekivani izbor za gosta, no njega jučer nije bilo. Sljedeći logičan izbor bili bi Zoni i Ivo Sivo budući da je Vojko otpjevao više pjesama Dječaka. Ivo Sivo i Zoni su također, valjda, bili zauzeti.

Pogledajmo ipak tko je gostovao na jučerašnjem koncertu i koliko je to imalo smisla. Tonči Huljić. Huljić se pojavio, logično, na pjesmi Pasta italiana. Na pozornici je proveo nešto više od pola minute i odradio jedan solo na keytaru. Bilo je simpatično i smisleno vidjeti Huljića na ovoj pjesmi i njegovo je gostovanje svakako opravdano u tom kontekstu. U kontekstu cjelokupnog koncerta sigurno da nije jer vjerujem da gore spomenuti ljudi trebali dobiti prednost. Dva potpuno nelogična gosta su Damir Kedžo i Shamso 69. Iako je njihovo pojavljivanje bilo smiješno, pogotovo ovo ukazanje Damira Kedže kojem se stvarno treba priznati da je svoj dio odrepao jako dobro.

Na kraju

Manjak repertoara je ono zbog čega je ovom koncertu dodijeljen epitet prosječnog. Vojko V je otpjevao osam pjesama sa svojeg solo prvijenca, a ostatak koncerta od sat i pol bilo je nešto drugo. Polovicu koncerta činilo je nešto drugo, a ne album koji se došao promovirati. Svakako, pjesmama poput Lovrinca, ZGB ili Punjenih paprika definitivno je mjesto na koncertu Vojka V, no smatram da ne u ovakvom obujmu koliko je toga bilo jučer. Zbog lošeg izbora izvođenih pjesama desilo se da su Dječaci u fokusu. Narodna i Lovrinac možda su i dobile veću reakciju od pjesma koje su trebale jedine dobiti takvu reakciju.

Loše posložena set lista i nedostatak repertoara presudile su ovom koncertu. Zato ćemo na pravi veliki koncert Vojka V tek morati pričekati. Jučerašnji koncert bio je dobar uvod i pokazatelj da će Vojko V s vremenom tamo stići. Unatoč najboljim namjerama, jučer se nije desilo to nešto što običan koncert razlikuje od jednog stvarno velikog.